M.V. [ RTS ]

IZBORI

Šta su elektori i kako biraju predsjednika SAD

Američki izborni sistem bitno se razlikuje u odnosu na ono na šta smo navikli. Umjesto neposrednog biranja glasovima građana, predsjednika SAD zapravo biraju elektori iz svake savezne države, koji se potom po automatizmu izjašnjavaju o kandidatima.

Američki građani svojim glasom samo poručuju predstavnicima svoje savezne države, odnosno delegatima, za koga treba da glasaju.

Možda se ne čini kao najdemokratskije rješenje ali elektorski koledž (Kolegijum izabranika) predstavlja izbornu tradiciju SAD.

Elektorski koledž, koji je definisan već u drugom članu Ustava, ima 538 elektora. To je zbir broja članova oba doma Američkog kongresa na koji su dodata tri elektora, koji se biraju u američkoj prestonici, pošto ona ne pripada nijednoj od država.

Države nemaju jednak broj elektora i on zavisi od broja stanovnika – najveći broj predstavnika ima Kalifornija – 55, zatim Teksas – 38 i Florida – 29, dok najmanje države imaju po tri elektora.

Taj broj se mijenja poslije svakog novog popisa stanovništva, a to je jednom u deset godina. Međutim, države s malim brojem stanovnika imaju više elektora nego što im pripada.

Tako, na primjer, glas jednog građanina Vermonta vrijedi koliko glasovi troje građana Teksasa, dok je jedan glas iz Vajominga koliko i četiri glasa u Kaliforniji.

Predsjednički kandidat koji dobije najveći broj glasova u jednoj saveznoj državi dobija i sve njene glasove u Elektorskom koledžu.

Izuzetak su Mejn i Nebraska, gdje se broj elektora dijeli proporcionalno broju osvojenih glasova.

Za pobjedu je potrebno najmanje 270 glasova u Elektorskom koledžu.

Ovakav sistem teorijski omogućava da pobijedi kandidat koji nije dobio većinu glasova američkih birača.

Tako je na izborima 2016. godine broj glasova koje je dobila Hilari Klinton bio nešto veći od ukupnog broja glasova za Donalda Trampa. Ipak, po američkom izbornom sistemu, gdje se računaju samo elektorski glasovi, Trampova pobjeda bila je veoma ubjedljiva.

Istorija SAD pamti takvu pobjedu i Džordža Buša mlađeg nad Alom Gorom 2000. godine.

Istorijski, većina država je tradicionalno opredijeljena za jednu od stranaka, pa se kampanja fokusira na deset kolebljivih (swing) država, gdje ishod glasanja nije očekivan.

Elektori se ne sastaju

Elektorski koledž nikad se ne sastaje kao jedinstveno izborno tijelo, već elektori odlučuju o izboru predsjednika u prestonicama svojih država.

Mada nijesu obavezni da glasaju onako kako to građani žele, treba napomenuti da nikada do sada izborna volja građana nije promijenjena u Koledžu.

Sazivanje Koledža i izbor predsjednika i potpredsjednika obavlja se prvog ponedeljka, posle druge srijede u decembru u toku izborne godine. U slučaju da nijedan kandidat ne osvoji potrebnu većinu, Predstavnički dom bira predsjednika, a Senat potpredsjednika.

Izborni dan rezervisan je za prvi utorak nakon prvog ponedjeljka u novembru.

Mjesec dana kasnije glasa se u Elektorskom koledžu, zatim Kongres prebrojava glasove i 20. ili 21. januara (ukoliko je 20. januar u nedjelju) je inauguracija novoizabranog predsjednika.