Mi.M. [ Slobodna Evropa ]

Novi antikorupcijski potez Zelenskog: Šta to znači za Ukrajinu

Zapanjujući preokret dogodio se za manje od 72 sata: već 22. jula ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski potpisao je zakon za koji demonstranti širom Ukrajine i ključni zapadni saveznici Kijeva tvrde da oduzima autonomiju dvjema ključnim antikorupcijskim institucijama, prijeteći da poništi godine napretka u pravosuđu i vladavini prava.

Međutim, oštre kritike koje su stigle od više evropskih lidera ukazuju na to da su podržavaoci Ukrajine u inostranstvu uznemireni razvojem događaja i vjerovatno će ubuduće biti dodatno oprezni, u strahu od novih znakova nazadovanja koji bi mogli dodatno otežati ionako spor put Ukrajine ka članstvu u EU.

Protesti koji su izbili ubrzo nakon što je parlament usvojio sporni zakon 22. jula, a nastavili se i nakon što je Zelenski 24. jula podnio novi prijedlog, bili su izrazito obilježeni prisustvom mladih.

Mnogi Ukrajinci koji su tada izašli na ulice Kijeva, ali i gradova poput Lavova na zapadu i Dnjipra blizu linije fronta, bili su djeca ili tinejdžeri u vrijeme Majdana.

Njihov aktivizam i inicijativa ukazuju na to da, čak i pod ruskim napadima, mnogi mladi Ukrajinci vide napredak koji je zemlja ostvarila od tada, i od sticanja nezavisnosti 1991. godine, kao nešto poput statusa quo: prava koje vrijedi braniti kada vide da država pokušava da te tekovine poništi.

Razlog zbog kojeg je prvobitni zakon izazvao tako brzu i žestoku reakciju jeste to što se posebne institucije NABU i SAPO smatraju i simbolima i stvarnim, operativnim primjerima demokratskog napretka u Ukrajini od sticanja nezavisnosti 1991. godine, posebno nakon protesta na Majdanu, koji su 2014. godine s vlasti svrgnuli proruski orjentisanog predsjednika čija je vladavina bila obilježena korupcijom.

Osnovan 2015. godine, NABU istražuje korupciju u državnim institucijama, a neke od njegovih istraga su osramotile visoke zvaničnike. Gubitak ovog tijela bio bi veliki korak unazad, a protivnici zakona ga smatraju pokušajem pojačane državne kontrole i autoritarnosti pod Zelenskim i njegovim moćnim šefom kabineta, Andrijem Jermakom.

Zelenski brani zakon tvrdeći da je potreban kako bi se uklonio ruski uticaj iz antikorupcijskih napora, što je izazvalo zabrinutost da koristi rat s Moskvom – koji traje već četvrtu godinu – kao izgovor za koncentraciju vlasti u rukama svoje administracije i države, čime, paradoksalno, čini uslugu Kremlju.

Protesti zbog zakona ozbiljno narušavaju jedinstvo u ratu koje je pomoglo Ukrajini da odoli ruskoj agresiji, a koje bi, bez tako snažnog i zajedničkog odgovora, moglo dovesti do poraza Kijeva.

Za neke je zaokret Zelenskog dokaz demokratskih procesa na djelu – znak snage.

Za druge, to može biti znak slabosti ili nedostatka odlučnosti. Brza promjena stava postavlja pitanja zašto su Zelenski i njegova stranka uopšte predložili prvobitni zakon.

Jedinstvo u ratu je velika prednost za Zelenskog, jer u velikoj mjeri drži pod kontrolom često burnu ukrajinsku političku scenu, dok imperativ otpora protiv Rusije potiskuje podjele.

Protesti protiv zakona bili su najmasovniji politički protesti od početka ruske invazije punog razmjera.

Međutim, pokušaj Zelenskog da ispravi štetu koju je izazvao prvobitni zakon nipošto nije garancija da u budućnosti neće biti koraka koji bi mogli probuditi strah od autoritarnosti.

Čak i ako novi zakon uspije da umiri proteste i ublaži zabrinutost Zapada, pukotina u jedinstvu u ratu mogla bi iznijeti političke sukobe na površinu i ohrabriti suparnike Zelenskog.