M.V.

Mandić: Dan pobjede demokratije u Crnoj Gori

Danas se ne sjećamo samo jednog dana. U našem pamćenju, zajedno sa njim, žive svi oni dani, godine i decenije iskrene vjere u pobjedu slobode, dok naše srce kuca za sve one ljude koji su svojom iskrenošću i žrtvom dali nezaboravan doprinos pobjedi otvorene demokratije, naveo je u autorskom tekstu za Borbu Andrija Mandić, predsjednik parlamenta i Nove srpske demokratije.

Piše: Andrija Mandić

U životu svih naroda, ipak, neki dani postaju simboli vremena, vizija i nada većine ljudi jedne države. Takav će biti i ovaj dan – dan kada je narod pobijedio jedan režim i jednu privatizovanu državu. Državu koju su građanima privremeno oteli moćni pojedinci i pretvorili je u vlasništvo samoproglašenih gospodara slobode i zakona. Taj dan označava kraj feudalne demokratije u ovoj zemlji, kraj vladavine skrivenih faraona politike i kraj njene umorne patnje pod samoljubivim zabludama njenih vođa.

Ovaj dan pamtićemo kao dan slobode, ne samo slobode od nepravde, zabranjenih riječi, uskraćene ravnopravnosti i oduzetih prava na različitost, već i kao dan slobode za sve ljude rođene da žive slobodno i jednako, dostojanstveno i moralno – za sve u Crnoj Gori, za sve rođene u njoj, koji je pamte, osjećaju kao svoju i žive za njen napredak.

To je i dan pobjede demokratije – one slobodne i nezavisne, oslobođene demokratije koja je decenijama bila zatočena u nesmijenjivosti vlasti i tiraniji zabluda pojedinaca iznad društva i države. To je pobjeda ideje da demokratija nije samo puko glasanje na izborima. Ona je, prije svega, kako je Havel rekao nakon njene pobjede u Češkoj – stalna briga za slobodu onoga drugoga, za onoga s kojim se ne moraš slagati, ali s kojim živiš i dijeliš istu odgovornost za dobro svoje zemlje.

Ta 2020. godina, ostaće zapisana zlatnim slovima u knjigama istorije Crne Gore i njenog naroda. Društveno-duhovni fenomen litija ozdravio je dušu naše zemlje i bio prvi korak ka zatrpavanju i prevazilaženju rovova koje je gotovo 30 godina stvarao bivši režim. Tih dana, svi smo disali i koračali kao jedno.

Znali smo da poraz nije opcija, znali smo da svi moramo biti ujedinjeni i upravo zbog toga smo moje kolege iz DF-a i ja bili jednoglasni u tome da je neophodno imati što šire političko jedinstvo, po svaku cijenu. Ponavljam, po svaku političku cijenu.

Apsolutno svi resursi naše koalicije stavljeni su na raspolaganje, kako bi se Crna Gora konačno oslobodila. Takav požrtvovan terenski rad nije viđen još od sudbonosne referendumske kampanje. Bili smo svjesni da je u pitanju momenat biti ili ne biti. Zajedničkim radom, došlo je i veče tog 30. avgusta i rađanje oslobođene Crne Gore.

Ovo je dan pobjede koji ne smije biti ničiji poraz, pobjede ostvarene ne silom, već uvjerenjem, pobjede morala i ljudskosti – da drugoga vidiš kao sebe, da sebe popraviš prije nego što drugoga kritikuješ, pobjede sjećanja da se ništa ne zaboravi, ali da se samo istinom potvrdi; da se više pamti dobro nego zlo; da mir i pomirenje okupljaju, a ne da podijeljeno društvo dijele i udaljavaju. Ovo je dan koji potvrđuje da se snagom istine i nenasilja mogu srušiti i najtvrđi zidovi.

Demokratija nije nešto što nam je jednom zauvijek dato. Ona je svakodnevni zadatak, briga, rezultat, priznanje greške i pohvala i najmanjem koraku napretka. Kao što sloboda nije samo odsustvo straha, već i poštovanje slobode drugih. Poput Kantovog moralnog imperativa: da ne činiš ništa što ne bi želio da drugi učini tebi. Kod nas se to oduvijek zvalo – čojstvo. Zato ni demokratije ni prave slobode nema bez čojstva našeg čovjeka – građanina i njegovog uzvišenog dostojanstva u svim odlukama vlasti i društva.

Danas se ne sjećamo samo jednog dana – danas obnavljamo zavjet da demokratija nije nešto što nam je jednom zauvijek poklonjeno. Ona je zadatak, obaveza i stalna borba za bolji život svih i svakog. Ona je život u svakom danu, u svakoj odluci, u svakoj pokazanoj odgovornosti. Ona je naša vizija budućnosti, naša staza pomirenja i naš životni izbor, naša vjera da istina i ljubav moraju pobijediti svaku laž i mržnju. To nije parola – to je jedini put da naša zajednica ostane ljudska i napredna.

Od promjena 30. avgusta, a posebno od formiranja aktuelne parlamentarne većine pa do današnjeg dana, plate su počele da rastu stotinama evra, pa je danas prosječna plata preko 1000 evra, a prosječna penzija preko 500 evra. Minimalne zarade su povećane za više od 350 evra. Stopa nezaposlenosti je najniža u istoriji. Sve su to rezultati zajedničkog političkog dogovora i sada umjesto fingiranih pomaka koje je pravio bivši režim, imamo stvarne rezultate. To nije samo ekonomska statistika, to je poruka da ova zemlja može da napreduje kada su na njenom čelu ozbiljni ljudi koji žele da rade i znam, dragi građani, da vi to osjećate svakog mjeseca.

Relaksirani su međunacionalni odnosi. Crna Gora je danas zemlja slobode i tolerancije. Apsolutno svako ima pravo da iznese svoje mišljenje, a da za to više ne mora da strepi. Znamo svi da se nekada čak i najmanje odstupanje od partijske direktive plaćalo gubitkom posla, da ne kažem čime više. Ovo posebno važi za ljude zaposlene u državnoj upravi, koji su nekada konstantno živjeli i radili u strahu da će uslijed i minimalnog neslaganja sa stavom režima izgubiti sve, a koji danas svakoga dana, potpuno slobodno iznose svoje mišljenje, bez ikakvog straha.

Sjećate se, dragi građani, da su nekada Policija, Vojska, ANB i druge službe bezbjednosti bili sistemi za prikupljanje glasova i obračun sa protivnicima režima, dok su danas u službi građana Crne Gore.

Nalazimo se pred ulazom u Evropsku uniju. Rezultati koje smo napravili nailaze na salve pohvala kako među vama, dragi sugrađani, tako i među našim inostranim prijateljima. Ova parlamentarna većina će uvesti našu zemlju u porodicu razvijenih evropskih zemalja. Ova parlamentarna većina će riješiti nagomilana pitanja i probleme koje je ostavio bivši režim, prije svega borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, jačanje ekonomije, kao i ona ekonomska, tako i ona društvena, poput pitanja statusa većinskog srpskog jezika.

Crna Gora je zemlja budućnosti, zemlja u kojoj ima mjesta za sve, zemlja u kojoj će buduće generacije da pamte i proslavljaju 30. avgust, kao dan novog oslobođenja i pomirenja.

Na samom kraju, dragi građani, kao srpski političar u Crnoj Gori, kao neko ko istinski želi da ova zemlja bude raj za svakog njenog stanovnika i sve one koji bi svoju budućnost da vide u njoj i kao predsjednik Skupštine Crne Gore, želim vam srećan 30. avgust.

Živjela slobodna i pomirena Crna Gora.