Petra Boberg (HR)  [ DW ]

29. 11. 2025. 08:11

U Njemačkoj se više trud ne isplati?

Van Maj studira humanu biologiju u Marburgu. Predala je svoj master rad ovog ljeta i planira da sljedeće godine završi studije. Kaže da joj je put dovde bio težak, dijelom i zato što je uvijek imala finansijskih problema: „Potičem iz porodice s niskim prihodima i uvijek sam imala brige oko sastavljanja kraja s krajem.“

Dvadesetšestogodišnjakinja je prva u svojoj porodici koja je pohađala univerzitet. Njen otac je došao u Njemačku iz Vijetnama 1980-ih i sada radi kao kuvar. Van ima šestoro braće i sestara, a roditelji nisu imali dovoljno novca da finansiraju njene studije. Znala je, kaže, da će put biti izazovan, ali prihvatila je to kako bi ostvarila svoj san.

Uzlazna mobilnost definitivno je smanjena

Van Maj nije jedina koji mora da radi više od drugih: prema studijama, 79 od 100 djece iz akademskih porodica započinje studije, a njih 43-je stiče master diplomu. Od 100 djece iz neakademskih porodica, samo 27 započinje studije, a samo jedanaestoro stiče master diplomu.

A šta je s obećanjem o društvenoj mobilnosti u njemačkoj socijalno-tržišnoj ekonomiji – obećanjem da oni koji vrijedno rade mogu nešto da postignu? Da mogu sopstvenim naporima da steknu bolje obrazovanje i veće prihode od svojih roditelja? To obećanje razvio je nakon Drugog svjetskog rata profesor ekonomije Alfred Miler-Armak zajedno sa budućim kancelarom Ludvigom Erhardom.

Da to više nije slučaj pokazuje Andreas Pajhl, profesor ekonomije na minhenskom Univerzitetu Ludvig Maksimilijan. Prof. Pajhl u svojoj najnovijoj studiji navodi: „Vjerovatnoća postizanja uzlazne mobilnosti iz siromašne porodične sredine definitivno je smanjena.“

Njemačka u padu u odnosu na druge

Pajhl je na čelu ifo Centra za makroekonomiju i istraživanja i istraživao je u kojoj mjeri prihodi i obrazovanje djece zavise od njihovih roditelja. Podaci potiču iz Socio-ekonomskog panela, istraživanja domaćinstava u Njemačkoj. Rezultat je otrežnjujući – što se tiče uzlazne mobilnosti, Njemačka pada u odnosu na druge zemlje.

On je do svojih rezultata došao koristeći takozvani koeficijent rang-rang. Taj koeficijent mjeri u kojoj mjeri su prihodi roditelja u korelaciji sa kasnijim prihodima njihove djece. Ako je vrjednost 0, porijeklo ne igra nikakvu ulogu. Ako je 1, djeca neizbježno završe u istom rangu prihoda kao i njihovi roditelji. Studija pokazuje da je ta vrijednost značajno porasla u Njemačkoj, kaže Pajhl – sa 0,17 za one rođene početkom 1970-ih, na 0,34 za one rođene sredinom 1980-ih.

Posljedice po inovacije i ekonomski rast

Uticaj porodičnog porijekla na kasnije prihode se u roku od jedne generacije otprilike udvostručio, kaže ekonomista: „Ranije je Njemačka – kao i druge evropske, a posebno skandinavske zemlje – bila jedna od zemalja s najvećom društvenom mobilnošću“, kaže Pajhl.

Danas, u poređenju sa razvijenim ekonomijama svijeta, Njemačka ima jedan od najnižih nivoa društvene mobilnosti – slično SAD. To je problematično, jer se individualni trud manje nagrađuje, a najbolji talenti ili najvredniji ljudi nisu oni koji uspijevaju. Talenat se tako rasipa. Dugoročno gledano, to dovodi do manje inovacija i manjeg ekonomskog rasta.

„Više ulagati u rano obrazovanje“

Nivo obrazovanja i zanimanje roditelja ne bi trebalo da utiču na karijeru njihove djece, smatra Pajhl. S ekonomske tačke gledišta, postoji mnogo argumenata u prilog pružanja svima istih mogućnosti – a to zahtijeva veću jednakost mogućnosti i manju zavisnost od porodičnog porijekla.

Njemačka mora više da ulaže u rano obrazovanje, ukazuje ekonomista. U drugim zemljama – na primjer kod njenih evropskih komšija ili u Australiji – djeca su obavezna da pohađaju predškolsko obrazovanje od četvrte godine. Razlike među djecom bi mogle da se riješe već u ranom uzrastu. „U Njemačkoj već dugo pokušavamo da proširimo brigu o djeci, ali u suštini se tu radi samo o tome da se obezbijedi da djeca prežive dan, da se o njima neko brine da se ne povrede – a manje se tu radi o obrazovanju, jer za to često nedostaje osoblja.“

Društvena mobilnost nije ključna samo za ekonomski rast, već i za stabilnost naše demokratije, naglašava Pajhl. Tamo gdje je nema i gdje je nezadovoljstvo veliko, populističke stranke dobijaju na značaju. Sjedinjene Države su primjer za to.

Pogled u budućnost s pomiješanim osjećanjima

Van Maj razumije to što su mnogi nezadovoljni, ali ona sama za sebe kaže da je u osnovi demokrata. Planira da završi studije sljedeće godine. Ali iako je uspjela kao prirodnjak i imigrantkinja druge generacije, osjećaj nelagode ostaje - zajedno sa pitanjem da li će zaista postići uspon. Ima master diplomu i time je dostigla svoj cilj. Ali – „pitam se da li ću i dalje imati egzistencijalne strahove u budućnosti? Strah da nisam dovoljno dobra?“

Dvadesetšestogodišnjakinja gleda u budućnost s pomiješanim osjećanjima. Želi više razumijevanja i podrške društva za brucoše. Od političara zahtijeva pristupačno stanovanje za studente i pripravnike i da ne bude ovolikog čekanja na odobravanje studentskih kredita.