M.V. [ BBC na srpskom ]

nesvakidašnja priča

Moć, nafta i slika vrijedna 450 miliona dolara: Insajderi o usponu saudijskog princa

U januaru 2015. godine, Abdulah, 90-godišnji kralj Saudijske Arabije, bio je na samrti u bolnici. Njegov polubrat Salman trebalo je da postane kralj, a Salmanov omiljeni sin Muhamed bin Salman spremao se da prvi put stekne moć.

Princ, naprosto poznatiji po inicijalima „MBS" i tada sa svega 29 godina, imao je velike planove za kraljevstvo, najveće u njegovoj istoriji, ali se plašio da bi zavjerenici u okviru njegove vlastite saudijske kraljevske porodice mogli da se ostrve na njega.

I tako je u ponoć jedne večeri tog mjeseca, pozvao višeg zvaničnika službe bezbjednosti u palatu, riješen da ga pridobije na svoju stranu.

Ovaj zvaničnik, Sad Al Džabri, dobio je nalog da ostavi mobilni telefon na stolu ispred.

MBS je učinio isto.

Njih dvojica su sada ostali sami.

Mladi princ se toliko plašio špijuna u palati da je iščupao kabl iz telefonske utičnice, prekinuvši jedinu vezu za fiksni telefon.

Prema Džabriju, MBS je potom govorio o tome kako će probuditi kraljevstvo iz dubokog sna, omogućivši mu da zauzme mjesto koje mu po pravu pripada na svjetskoj sceni.

Prodajom udjela u državnom proizvođaču nafte Aramku, najprofitabilnijoj kompaniji na svijetu, počeće da odvikava privredu od njene zavisnosti od nafte.

Uložiće milijarde u tehnološke startapove u Silicijumskoj dolini, među kojima i u taksi-firmu Uber.

Potom, davši slobodu saudijskim ženama da se pridruže radnoj snazi, otvoriće šest miliona novih poslova.

Zapanjen, Džabri je pitao princa kolike su njegove ambicije.

„Jeste li čuli za Aleksandra Velikog?", glasio je njegov odgovor.

I MBS je time završio njihov razgovor.

Ponoćni sastanak koji je trebalo da traje pola sata, trajao je tri.

Džabri je napustio prostoriju da bi zatekao više propuštenih poziva na mobilnom telefonu od kolega iz vlade zabrinutih zbog njegovog dugog odsustva.

Protekle godine, naš tim za dokumentarni film razgovarao je i sa saudijskim prijateljima i protivnicima MBS-a, kao i sa višim zapadnim obavještajcima i diplomatama.

Saudijska vlada je dobila priliku da odgovori na tvrdnje iznijete u BBC-jevim filmovima i u ovom članku.

Odlučili su da to ne urade.

Sad al Džabri je bio toliko visoko na ljestvici u saudijskom bezbjednosnom aparatu da je bio prijatelj sa šefovima CIA i MI6.

Iako je saudijska vlada nazvala Džabrija diskreditovanim bivšim zvaničnikom, on je i najinformisaniji saudijski disident koji se usudio da govori o tome kako prijestolonasljednik vlada Saudijskom Arabijom - a rijetki intervju koji je BBC-u dao sadrži zapanjujući nivo detalja.

Stekavši pristup mnogima koji su poznavali princa lično, uspjeli su da bace novo svjetlo na događaje po kojima je MBS postao ozloglašen - među kojima je i ubistvo saudijskog novinara Džamala Kašogija iz 2018. godine i pokretanje destruktivnog rata u Jemenu.

Uz sve narušenije zdravlje njegovog oca, 38-godišnji MBS sada de fakto kontroliše mjesto rođenja islama i najvećeg svjetskog izvoznika nafte.

Počeo je da ostvaruje mnoge od revolucionarnih planova koje je opisao Sadu al Džabriju - dok je istovremeno bio optuživan za kršenja ljudskih prava među kojima je i gušenje slobode govora, široko rasprostranjena upotreba smrtne kazne i zatvaranje aktivistkinja borbe za prava žena.

Neslavni početak

Prvi kralj Saudijske Arabije imao je 42 sina, među njima i MBS-ovog oca, Salmana.

Kruna se tradicionalno prenosila između tih sinova.

Tek kad su njih dvojica iznenadno umrla 2011. i 2012. godine, Salman je iznenada dospio u redosljed nasljeđivanja.

Zapadne obavještajne službe posebno se trude da proučavaju saudijski ekvivalent Kremljologije - pokušavši da shvate ko će biti sledeći kralj.

U ovoj fazi, MBS je bio toliko mlad i nepoznat da nije bio čak ni na radaru.

„Odrastao je u relativnoj anonimnosti", kaže ser Džon Soers, šef MI6 do 2014. godine.

„Nije bio viđen da će se uspjeti na vlast."

Prestolonasljednik je odrastao u palati u kojoj je loše ponašanje imalo vrlo malo posljedica, ako ih je imalo uopšte; a to bi moglo da objasni njegovu ozloglašenu naviku nedovoljnog promišljanja uticaja vlastitih odluka sve dok ih ne počini.

MSB je postao ozloglašen prvi put u Rijadu u poznim tinejdžerskim godinama, kad je dobio nadimak „Abu Rasasa" iliti „Otac metka", nakon što je navodno poštom poslao metak sudiji koji je donio odluku protiv njega u sporu oko imovine.

„Sadržao je u sebi određenu svirepost", primjećuje ser Džon Soers.

„Ne voli kad mu se protive. Ali to takođe znači da je uspio da sprovede promjene koje nijedan drugi saudijski vođa nije mogao."

Među najdobrodošlije promjene, kaže bivši šef MI6, spada ukidanje saudijskog finansiranja inostranih džamija i vjerskih škola koje su postale legla islamističkog džihadizma - što je imalo ogromnu korist po bezbjednost na Zapadu.

MBS-ova majka Fahda je beduinska domorotkinja i doživljava se kao omiljena među četiri žene njegovog oca.

Zapadne diplomate vjeruju da kralj već mnogo godina pati od usporenog oblika vaskularne demencije; a MBS je bio sin kome se obratio za pomoć.

Nekoliko diplomata prisjetilo se za nas sastanaka sa MBS-om i njegovim ocem.

Princ bi pisao poruke na ajpedu, potom ih slao na očev ajped, kao način da mu ukaže na to šta treba da kaže sledeće.

„Na kraju sam neizbježno počeo da se pitam da li mu MBS kuca sve replike", prisjeća se lord Kim Daroš, savjetnik za nacionalnu bezbjednost Dejvida Kamerona dok je ovaj bio britanski premijer.

Princ je navodno bio toliko nestrpljiv da njegov otac postane kralj da je 2014. godine navodno predložio ubistvo tadašnjeg monarha - Abdulaha, svog strica - uz pomoć prstena sa otrovom nabavljenim iz Rusije.

„Ne znam da li se samo hvalisao, ali svi smo to shvatili ozbiljno", kaže Džabri.

Bivši viši zvaničnik za bezbjednost kaže da je u tajnosti napravio video snimak sa sigurnosne kamere dok MBS govori o toj ideji.

„Zabranjeno mu je bilo da dolazi na dvor, da se rukuje sa kraljem, prilično dugo vremena."

U svakom slučaju, kralj je umro prirodnom smrću, što je omogućilo njegovom bratu Salmanu da se popne na prijesto 2015. godine.

MBS je bio imenovan za ministra odbrane i nije gubio vrijeme da pođe u rat.

Rat u Jemenu

Dva mjeseca kasnije, princ je poveo zalivsku koaliciju u rat protiv Huta, koji su zauzeli veći dio zapadnog Jemena i koje je on doživljavao kao posrednike regionalnog saudijskog rivala Irana.

To je dovelo do humanitarne katastrofe, sa milionima ljudi koji su se našli na ivici gladi.

„To nije bila pametna odluka", kaže ser Džon Dženkins, koji je bio britanski ambasador neposredno pred izbijanje rata.

„Jedan viši američki vojni komandant mi je rekao da su dobili upozorenje 12 sati pred početak kampanje, što je nečuveno."

Vojna kampanja pomogla je da malo poznati princ postane saudijski nacionalni heroj.

Međutim, to je takođe bila prva u nizu od nekoliko krupnih grešaka, koje su to čak i po mišljenju njegovih prijatelja.

Počeo je da se nazire stalni obrazac njegovog ponašanja: MBS-ova sklonost da odbaci tradicionalno spor i akademski sistem saudijskog donošenja odluka, radije birajući nepredvidivo ili impulsivno djelovanje; i odbijanje da se dodvori SAD-u ili da se prema njemu ponašaju kao prema zaostaloj zemlji-klijentu.

Džabri odlazi mnogo dalje, optužujući MBS-a da je falsifikovao kraljev potpis na kraljevskom ukazu o slanju kopnenih trupa.

Džabri kaže da je razgovarao o ratu u Jemenu u Bijeloj kući prije nego što je ovaj započeo; i da ga je Suzan Rajs, savjetnica za nacionalnu bezbjednost predsjednika Obame, upozorila da će SAD podržati samo vazdušne napade.

Međutim, Džabri tvrdi da je MBS bio toliko riješen da upadne u Jemen da je ignorisao Amerikance.

„Bili smo iznenađeni da je postojao bilo kakav kraljevski ukaz koji je dozvoljavao kopnene intervencije", kaže Džabri.

„Falsifikovao je očev potpis na tom kraljevskom ukazu. Kraljeve mentalne sposobnosti su ubrzano propadale."

Džabri kaže da je njegov izvor za ovu optužbu „kredibilan, pouzdan", i da je povezan sa Ministarstvom unutrašnjih poslova čiji je on bio načelnik.

Džabri se prisjeća kako mu je šef stanice CIA u Rijadu rekao koliko je bio ljut što je MBS ignorisao Amerikance, dodavši da nikada nije smjelo da dođe do invazije na Jemen.

Bivši šef MI6 ser Džon Soers kaže da iako ne zna da li je MBS falsifikovao dokumente, „očigledno je da je bila MBS-ova odluka da se vojno interveniše u Jemenu. To nije bila odluka njegovog oca, iako se njegov otac na kraju prepustio struji."

BBC je otkrio da je MBS od samog početka doživljavao sebe kao autsajdera - mladi čovjek koji je imao mnogo toga da dokaže i koji je odbijao da se pridržava bilo čijih pravila sem vlastitih.

Kirsten Fontenrouz, koja je radila u Nacionalnom savjetu za bezbjednost predsjednika Donalda Trampa, kaže da je, kad je pročitala interni CIA-in psihološki profil princa, smatrala da je ovaj promašio poentu.

„Nisu postojali prototipovi na kojima je mogao biti zasnovan", kaže ona.

„On ima na raspolaganju neograničene resurse. Nikad mu niko nije rekao 'ne'. On je prvi mladi lider koji odražava generaciju koju je, iskreno, većina nas u vladi suviše stara da razumije."

Igra po vlastitim pravilima

MBS-ova kupovina slavne slike iz 2017. godine govori mnogo toga o tome kako on razmišlja i njegovoj spremnosti da rizikuje, ne plašeći se da ne ide u korak sa vjerski konzervativnim društvom kojim vlada.

I, iznad svega, čvrsto je riješen da nadigra Zapad u upadljivim demonstracijama moći.

Godine 2017, saudijski princ, navodno djelajući u ime MBS-a, potrošio je 450 miliona dolara na Salvator Mundi, koji ostaje najskuplje umjetničko djelo na svijetu ikad prodato.

Portret, za koji se vjeruje da ga je naslikao Leonardo da Vinči, opisuje Isusa Hrista kao gospodara Neba i Zemlje, spasitelja svijeta.

Gotovo sedam godina, još od aukcije, slika je potpuno nestala sa lica Zemlje.

Bernard Hejkel, prijatelj prijestolonaslednika i profesor bliskoistočnih studija na Univerzitetu Prinston, kaže da je, uprkos glasinama da ona visi na prinčevoj jahti ili u njegovoj palati, slika zapravo u skladištu u Ženevi i da MBS planira da je postavi u muzeju u saudijskoj prijestonici koji još nije izgrađen.

„Želim da izgradim veoma velik muzej u Rijadu", Hejkel je citirao MBS-a.

„I želim ključni predmet koji će privući ljude, kao što to čini Mona Liza."

Slično tome, njegovi planovi za sport odslikavaju nekoga ko je istovremeno strašno ambiciozan i ne plaši se da naruši status kvo.

Nevjerovatna groznica trošenja Saudijske Arabije na sport svjetske klase - ona se jedina ponudila da bude domaćin Svjetskog fudbalskog prvenstva 2034. godine, i uložila više miliona dolara u organizovanje turnira u tenisu i golfu - nazvana je „sportskim pranjem".

Ali mi imamo lidera kome je stalo manje do toga šta Zapad misli o njemu nego da demonstrira upravo suprotno: da će uraditi sve što želi u ime uzdizanja sebe i Saudijske Arabije.

„MBS-a zanima da izgradi vlastitu moć kao vođe", kaže ser Džon Soers, bivši šef MI6, koji se susreo s njim.

„A jedini način na koji to može da postigne je da izgradi moć vlastite zemlje. To je ono što ga pokreće."

Džabrijeva 40-godišnja karijera kao saudijskog zvaničnika nije preživjela MBS-ovu konsolidaciju moći.

Kao šef protokola bivšeg prijestolonaslednika Muhameda bin Najefa, pobjegao je iz kraljevstva kad je MBS preuzimao vlast, nakon što je dobio dojavu od strane obavještajne službe da bi život mogao da mu se bude u opasnosti.

Ali Džabri kaže da mu je MBS poslao tekstualnu poruku iz vedra neba ponudivši mu njegov stari posao.

„Bio je to mamac - a ja nisam nasjeo", kaže Džabri, ubijeđen da bi bio mučen, zatvoren ili ubijen ako bi se vratio.

Bilo kako bilo, njegova djeca tinejdžerskog uzrasta, Omar i Sara, bili su privedeni i kasnije zatvoreni zbog pranja novca i pokušaja bjekstva - što su optužbe koje oni uporno negiraju.

Radna grupa Ujedinjenih nacija za arbitrarni pritvor pozvala je na njihovo puštanje.

„Planirao je moje ubistvo", kaže Džabri.

„Neće se smiriti dok me ne vidi mrtvog, u to nemam nikakve sumnje."

Saudijski zvaničnici izdali su zahtjev Interpolu za Džabrijevo izručenje iz Kanade, ali bez uspjeha.

Oni tvrde da je on tražen zbog korupcije u iznosu od više milijardi dolara tokom njegovog mandata u Ministarstvu unutrašnjih poslova.

Međutim, on je dobio čin general-majora, a CIA i MI6 ga smatraju zaslužnim za pomoć u sprječavanju više napada Al Kaide.

Kašogijevo ubistvo

Ubistvo Džamala Kašogija u saudijskom konzulatu u Istanbulu 2018. godine upliće MBS-a u taj atentat na načine koje je veoma teško osporiti.

Petnaestočlani odred ubica otputovao je na zadatak sa diplomatskim pasošima, a među njima je bilo i nekoliko MBS-ovih ličnih telohranitelja.

Kašovijevo tijelo nikad nije pronađeno, a vjeruje se da je bilo raskomadano testerom za kosti.

Saudijski princ „treba da bude predmet istrage o ubistvu Kašogija“

Profesor Hejkel je razmenio poruke preko Vocapa sa MBS-om nedugo posle ubistva.

„Pitao sam ga: 'Kako je ovo moglo da se desi?'", prisjeća se Hejkel.

„Mislim da je bio u dubokom šoku. Nije shvatio da će reakcija na to biti toliko snažna."

Denis Ros se sreo sa MBS-om nedugo poslije.

„Rekao je da on to nije uradio i da je to bila kolosalna brljotina", kaže Ros.

„Svakako sam želio da mu povjerujem, zato što nisam mogao da vjerujem da bi on mogao da odobri tako nešto."

MBS oduvijek negira da je znao za zavjeru, mada je 2019. godine rekao da preuzima „odgovornost" zato što je zločin počinjen dok je on bio na dužnosti.

Deklasifikovani američki obavještajni izvještaj objavljen u februaru 2021. godine iznio je tvrdnju da je ovaj umiješan u ubistvo Kašogija.

Pitao sam one koji su lično poznavali MBS-a da li je on nešto naučio na osnovu vlastitih grešaka; ili ga je činjenica da je preživio Aferu Kašogi zapravo dodatno osokolila.

„Naučio je lekciju na teži način", kaže profesor Hejkel, koji tvrdi da MBS ne podnosi što se taj slučaj koristi kao argument protiv njega i njegove zemlje, ali da se ubistvo kao što je Kašogijevo više nikad neće ponoviti.

Ser Džon Soers se oprezno slaže da je ubistvo predstavljalo neku vrstu prekretnice.

„Mislim da je naučio neke lekcije. Njegova ličnost, međutim, ostaje ista."

Njegov otac, kralj Salman, sada ima 88 godina.

Kad on umre, MBS bi mogao da vlada Saudijskom Arabijom narednih 50 godina.

Međutim, on je nedavno priznao da strahuje da bi mogao biti ubijen, moguće kao posljedica njegovih pokušaja da normalizuje saudijsko-izraelske odnose.

„Mislim da ima mnogo ljudi koji žele da ga ubiju", kaže profesor Hejkel, „i on to dobro zna."

Vječita budnost je ono što čovjeka kao što je MBS održava u životu.

To je ono što je Sabri al Džabri prvi put primijetio još na početku prinčevog uspona na vlast, kad je izvukao telefonski kabl iz zida prije nego što je govorio sa njim u palati.

MBS je i dalje čovjek čija je misija da modernizuje vlastitu zemlju i to onako kako se njegovi prethodnici nikad ne bi usudili.

Ali on takođe nije prvi autokrata koji rizikuje da bude toliko nemilosrdan da se niko oko njega ne usudi da ga spriječi da počini još grešaka.