Beta

U ZNAKU JEDINSTVA

Hrišćani zajedno obnavljaju Hristov grob

Tim stručnjaka počeo je obnavljanje mjesta gdje je, kako hrišćani vjeruju, sahanjen Isus Hrist, prevazilazeći dugogodišnje rivalitete da bi se omogućile prve popravke tog svetog mjesta u više od 200 godina.

Radovi će biti usmjereni na obnovi i očuvanju edikule, drevne odaje gdje se po vjerovanju nalazi Isusov grob u Crkvi Svetog groba u starom gradu Jerusalimu. Ovo su prvi radovi na ovom mjestu od 1810. kada je svetilište restaurirano i dobilo sadašnji oblik poslije požara.

Struktura sa uljanim lampama, stubovima i velikim svijećnjacima podignuta je na mjestu gdje se vjeruje da je Isusovo tijelo obavijeno pokrovom i sahranjeno prije njegovog uspeća. Nalazi se nekoliko stotina metara od mjesta gde je razapet.

Ta crkva spada u jedno od najsvetijih mjesta hrišćanstva.

Predstavnici Rimokatoličke, Pravoslavne i Jermenske crkve odgovorni su za odvojene djelove crkve i svi ljubomorno čuvaju svoj domen. Sveštenici koji rade i mole se u crkvi uglavnom se slažu, ali povremeno izbijaju tenzije.

Ovog puta sveštenici su ostavili svoje razlike po strani. Te tri crkve dijele vlasništvo nad ovim svetim mjestom i tu drže molitve u različita vremena, tako da je obnova edikule u svačijem interesu.

Obnova će trajati oko 12 mjeseci, a radove nadziru stručnjaci Nacionalnog tehničkog univerziteta iz Atine. Dok traju radovi, vjernici će moći da posjećuju svetilište. Na obnovi će se uglavnom raditi rano ujutru ili kasno uveče kada je crkva zatvorena.

Projekat košta oko tri miliona eura, rekao je Teofil Treći, jerusalimski pravoslavni patrijarh. Svaka crkva daje svoj doprinos. Pored toga, jordanski kralj Abdulah dao je ličnu donaciju u aprilu za taj projekat.

Jordan je držao stari grad Jerusalim do bliskoistočnog rata iz 1967. i danas ima ulogu u očuvanju muslimanskih i hrišćanskih svetilišta.

Crkvu, jednu od najstarijih na svijetu, sagradio je 325 godine nove ere rimski imperator Konstantin. Zgradu je 1009. razorio muslimanski Kalif al Hakim. Obnovili su je krstaši u 12. vijeku i tada je dobila sadašnji izgled, a požar iz 1808. skoro je uništio edikulu.