M.L.B.

IZ EMISIJE "OKVIR"

Živimo dobro, ali moglo je i bolje

Osamnaest godina nakon obnove nezavisnosti građani Crne Gore žive bolje, ali je u tom periodu moglo i trebalo mnogo više da se uradi kroz ulaganja u infrastrukturu i razvoj ekonomije, ocijenili su gosti emisije “Okvir” na TVCG.

„Živimo mnogo bolje nego što smo mogli i da pretpostavimo, zbog toga što smo imali promjenu vlasti 2020. pa su neke stvari u ekonomiji krenule nabolje“, kaže poslanica Demokrata Zdenka Popović.

Ona ističe da je 2006. godine BDP bio 2,7 milijadi eura, dok nam je javni dug bio 700 miliona ili 38% BDP-a.

Od 2016. do 2019. javni dug je porastao za 3,1 milijadu, a BDP za 2,1 mijardu eura, saopštila je Popović.

„Znači od 2006. do 2019. na gubitku smo nekih milijardu eura“, kazala je Popović.

Tada nam je, kako kaže Popović, pokrivenost uvoza izvozom bila 42% dok je sad oko 16 odsto. Pored toga kamate na kredite 2006. godine, kako navodi Popović, bile su 22,3 miliona eura, da bi 2020. one iznosile 104 miliona eura.

„2007. godine do 2020. plaćali smo kamate koje su mogle da vrate praktično kompletan državni dug“, kazala je Popović i dodala da smo 2006. krenuli putem - gdje smo sve prepustili tržištu.

„To je greška, jer mi u međuvremenu nijesmo izgradili institucije“, kazala je Popović.

Poslanik DPS-a Mihailo Anđušić kaže da danas 18 godina nakon obnove nezavisnosti imamo bolji životni standard i da jedan dio stanovništva bolje živi, putuje više, vozi bolje automobile.

Anđušić smatra i da bolji životni standard ne može biti zasluga vlasti u posljednje četiri godine.

„To se ne može desiti za tako kratak period i to je produkt toga što smo od najmanje razvijene ekonomije Zapadnog Balkana došli do najbrže rastuće ekonomije i Crna Gora je došla na 50% životnog standarda EU. Od 2019. godine po parametrima Eurostata trenutno je Crna Gora i dalje na tom procentu“, naveo je Anđušić.

On kaže i da je inflacija koju imamo u velikom dijelu posljedica programa Evropa sad.

Anđušić je kazao da su u dijelu socijalne politike rješenja mogla biti bolja, a najveći broj podata koji pokazuju progres je, kako navodi, zasluga perioda kada smo imali 10 milijadri eura investicija.

„Ovaj podatak da smo mi povećali plate, a ostali na 50% kupovne moći EU govori da nam je životni standard ostao isti“, naveo je Anđušić.

On je kazao sa smo sa 701 miliona eura duga, smo došli na četiri milijarde. Kaže da nas je jedan čovjek u dva navrata nakon promjene vlasti zadužio skoro dvije milijarde eura.

„U nepune četiri godine smo se zadužili dvije mijarde, a u prethodnih 18 godina ispada da imamo dug dvije mijarde eura. Neko je takvom ekonomskom logikom mogao svake dvije godine da uvećava plate po 200 eura“, kazao je Anđušić.

Popović je odgovorila da je dug 2019. bio 3,1 milijardi eura. Ona podsjeća da je zaduženje sa kraja 2020. godine od 750 miliona eura bilo sa najnižom kamatnom stopom i da je od tog iznosa vraćeno oko 500 miliona starih dugova.

Poslanik GP URA Miloš Konatar kaže da je 18 godina kasnije dobro što smo nezavisna država i što imamo svoju sudbinu u rukama. Kako kaže, bolje nam je nego 2006, ali dodaje da mogli i morali da uradimo mnogo više.

“Meni je žao što nijesmo iskoristili ovih 18 godina da Crna Gora bude infrastrukturno i institucionalno značajno jača nego što je bila 2006.”, kazao je Konatar.

On kaže da je masovna vaučerska privatizacija bio pljačkaški proces koji je uništio privredu i obespravio radnike.

“Mi i danas donosimo zakone koji bi trebalo da isprave nepravdu prema radnicima koja im je napravljena 2000-ih godina”, kazao je Konatar i dodao da se na prste jedne ruke mogu izbrojati uspješne privatizacije u Crnoj Gori.

Podsjetio je i da je samo profit trajekta za godinu bio četiri miliona eura što je 20 puta više od onoga što je privatni vlasnik godišnje plaćao državi.

Od 2006, kako navodi, jesmo imali ekonomski razvoj što zbog dobrih odluka, što zbog globalnog rasta. Meni je problematično što smo mi mogli da uradimo mnogo više”, kazao je Konatar.

Od 2020. Crna Gora, kako ističe, ima pad udjela javnog duga u BDP-u, što je kako kaže Konatar, važno i pozitivno. Sada je, kako podsjeća, javni dug na oko 60% BDP-a.

“Nije problem u visini javnog duga već je problem da li se on troši za investicije ili javnu potrošnju. Mi kada govorimo o milijardama investicija to su privatne investicije, ne investicije države”, kazao je Konatar.

I ekonomski analitičar Novak Svrkota smatra da živimo bolje 18 godina nakon obnove nezavisnosti.

“Jedno obećanje dato 1998. godine u kampanju DPS-a je ispunjeno, a to je - da živimo bolje”, kazao je Svrkota.

On je saopštio da smo proteklih decenija imali proces deindustrijalizacije pa je upitno koliko su političari zaslužni za to, a koliko globalni razvoj i napredak.

“Trenutno se živi veoma dobro kao što se živjelo 2007. ili 2008, tako da me malo strah šta će biti, jer znamo šta se desilo poslije buma 2007.”, kazao je Svrkota.

On smatra i da je udio sive ekonomije 2006. bio veći nego sada, jer su se kako kaže, radnici tada osiguravali na minimalac.

Smatra i da je kumulativna inflacija od 2006. godine vjerovatno i veća od 80 odsto. Od velikih investicija pomenuo je izgradnju tunela Sozina, regionalni vodovod, ali i dionicu auto-puta.

“Da li je moglo da se uradi više, jeste i trebalo je”, kazao je Svrkota i podsjetio da nije dovoljno uloženo u izgradnju puteva. Smatra i da su privatizacije bile potpuni promašaj, gdje osim Telekoma gotovo, da nema pozitivnih primjera.

“Ove privatizacije su bile klasična rasprodaja imovine koja je bila procijenjena znatno niže”, zaključio je Svrkota.