M.V. [ Mina ]

Iković: Životna sredina i dalje nije prioritet vlastima u Crnoj Gori

Životna sredina i dalje nije prioritet državnim i lokalnim vlastima u Crnoj Gori, kazao je biolog Vuk Iković, navodeći da u lokalnim zajednicama postoji značajan broj održivih i zelenih rješenja koja ne dobijaju potrebnu podršku.

Iković je u intervjuu agencija MINA rekao da vjeruje da će Crna Gora narednu godišnjicu proglašenja za ekološku državu dočekati u boljoj situaciji, prije svega zato što se građani sve više bude.

“Građani se sve više bude i ne prihvataju rečenice da nešto ne može, ako su svojim očima to vidjeli u nekoj drugoj uređenoj državi”, naveo je Iković.

Kako je dodao, čak i ako nijesu vidjeli, brojni naučni radovi potvrđuju da se može živjeti, a da se ne zagađuje.

“Možemo da imamo industriju, a da ne zagađujemo životnu sredinu, možemo da imamo struju, a da rijeke ostanu čiste i zdrave, možemo da imamo drvnu industriju, a da imamo prelijepe šume”, naveo je Iković.

Prema njegovim riječima, na podizanju svijesti o ekologiji i očuvanju životne sredine više su uradili građani, nego bilo koje lokalno ili državno rukovodstvo.

“Građani kao osnovna gradivna jedinica društva i države, više su učinili po pitanju podizanja svijesti, odnosno informisanja cijele zajednice kada govorimo o ekologiji i zaštiti životne sredine, nego što je to uradio državni aparat i bilo koje rukovodstvo”, kazao je Iković.

Kako je pojasnio, vlade i rukovodstva su se mijenjali, ali životna sredina i dalje nije prioritet.

“Ako vam nije prioritet pitka, voda, zdrava, hrana, čist vazduh - šta onda treba biti prioritet? Mi imamo i dalje smrtne slučajeve u Pljevljma zbog zagađenog vazduha. Mi i dalje imamo da se ljudi iz gradova sa bogatim poljoprivrednim zemljištem, čistom vodom, drvnom sirovinom sele u Podgoricu ili napuštaju Crnu Goru”, kazao je Iković.

Prema njegovim riječima, to znači da Crna Gora nema politiku razvoja, ali ni politiku korišćenja poljoprivrednih ili drugih resursa, a kako bi ljudi živjeli od svog rada i znanja.

Iković smatra da je u Crnoj Gori neophodno da na ključnim mjestima na kojima se donose važne odluke budu odgovorni i ljudi od znanja, a ne da to bude “kombinacija gladi, neznanja i odsustva vizije”.

To, kako je naglasio, mora da postane prošlost, a resursi koji su ostali moraju biti iskorišćeni i nadograđeni znanjem.

“Država bi po pravilu trebalo da bude ta koja će da finansira i podstiče zdrave politike i to bi bila politika zdrave životne sredine”, kazao je Iković, dodajući da je uz to potrebno kontrolisati i kažnjavati one koji prave greške.

Iković je poručio da se u Crnoj Gori primarno postavlja pitanje političke volje, koja kreira svijest, pa i svijest o zaštiti životne sredine.

Prema njegovim riječima, pitanje je da li će u Crnoj Gori politička volja da mijenja društvo ili će društvo da mijenja političku volju.

“Proces u kom društvo mijenja političku volju je mnogo sporiji, dok je onaj u kom je politička volja toliko jaka i odlučna revolucionaran. Mi još nemamo revolucionarnu vlast i mi treba da se izborimo za nju”, ocijenio je Iković.

On je kazao da u Crnoj Gori, u loklanim zajednicama, ima mnogo biznis ideja i rješenja koja su u skladu sa ekološkim principima, ali da ih primjenjuju oni koji imaju snage i hrabrosti da ih razviju, dok podrška i podsticaj države izostaju.

Kada bi ih država podsticala, kako je rekao, bilo bi ih i više.

Iković je ukazao na primjere preduzeća Montehum i 3D sobe u Danilovgradu, navodeći da ta dva primjera pokazuju da se može.

Kako je pojasnio, Montehum proizvodi humus od organskog otpada uz pomoć kalifornijskih glista i zahvaljujući toj ideji uvoz humusa iz Italije u Crnu Goru je smanjen.

“Kad bi Crna Gora sav zeleni otpad koji proizvodi na godišnjem nivou prerađivala, mi bismo za godinu upola smanjili uvoz humusa u državu”, rekao je Iković.

U slučaju 3D sobe, kako je ukazao Iković, od reciklirane otpadne plastike pravi se inventar za parkove i druge javne površine.

“Kada bi rukovodstvo opštine to prepoznalo, mi bi sve zelene površine i parkove, za početak u Danilovgradu i Podgorici, mogli snabdjeti od reciklirane plastike”, istikao je Iković.

Prema njegovim riječima, to su samo neki od primjera u Crnoj Gori koji žive zahvaljujući ogromnom entuzijazmu i “radu pojedinaca na mišiće da izađu na pozitivnu nulu i žive od svog rada”.

Kako je istakao, toliko rada im je potrebno jer država ne prepoznaje te biznis ideje.

Iković je ukazao i na problem da je u Crnoj Gori potrebna podrška partije u čijim rukama je moć, kako bi ideje i biznisi bili prepoznati.

Upitan o rješenjima koje nudi Farma magaraca u Martinićima, Iković je rekao da je ona, kao i još nekoliko farmi tog tipa u regionu, dobar primjer turističke atrakcije i seoskog turizma.

“Ono što je tu posebno dobro je to što djeca iz grada mogu da dođu na selo i da vide život na selu”, rekao je Iković, dodajući da djeca imaju priliku da vide kako izgledaju životinje na farmi, kao i gdje se proizvode voće, povrće ili mlijeko.

Prema njegovim riječima, Farma je značajna i zato što se na njoj čuva agrodiverzitet, kroz zaštitu jedne od ugroženih autohtonih vrsta – magarca, proizvodi se određena količina hrane i magareće mlijeko, ali i izbog edukacije djece koja dođu na Farmu.

“Jako je tužno da rukovodstvo opštine nije iskoristilo priliku i da nije na veći nivou diglo takav jedan projekat ili poput njega razvilo ostale koji mogu da naprave mrežu”, rekao je Iković.

Prema njegovim riječima, iako je Farma magaraca mali projekat, on je prepoznat u region, a Crna Gora bi trebalo da umražava mala porodična domaćinstva.

Na pitanje zašto državne i lokalne vlasti ne podrže inicijative koje dolaze iz lokalnih zajednica i građana, Iković je kazao da se vrlo često ljudi u institucijama vode svojom ili partijskom korišću i ne podržavaju projekte koji im ne donose određene benefite.

Iković je kazao da zbog toga i ljudi koji su obrazovani odlaze iz Crne Gore, ali i mladi prave planove za odlazak još tokom srednjoškolskih dana.

“Oni koji su blokirani jednom ili više puta na konkursima, bilo da su nacionalni ili međunarodni, koji su pod šapom partija u Crnoj Gori, oni napuštaju Crnu Goru”, rekao je Iković.

Kako je rekao, ekološka država je zamišljena tako da se živi od svog rada i znaja, uz očuvanje prirodnih resursi i korišćenje znanja.

Iković smatra da u Crnoj Gori borba za prirodne resurse tek predstoji.

“Najveći gubitak je gubitak ljudskih resursa”, kazao je Iković, dodajući da je značaj znanja jasan i kroz primjere u lokalnim zajednicama gdje su ljudi iskoristili svoje znanje kako bi od postojećih resursa napravili rješenja.

Iković je istakao da takve projekte treba podržavati.

“To su mikro projekti, ali iako imamo hiljade takvih projekata mi počinjemo da budemo proizvođači, bilo energije, bilo hrane, bilo finalnih drvnih proizvoda”, kazao je Iković.