K. J. [ Mina ]

posljedice devastacije

Kovačević: Nemaran odnos prema prirodi dolazi na naplatu

Crna Gora je, zbog devastacije prirodnih resursa, postala izuzetno ranjiva na klimatske hazarde, a poplave koje su početkom oktobra pogodile opštinu Šavnik i pričinile ogromnu materijalnu štetu pokazuju da nemaran odnos prema prirodi dolazi na naplatu, smatra ekološka aktivistkinja i koordinatorka u CEE Bankwatch Network, Nataša Kovačević.

Poplave koje su početkom mjeseca pogodile opštinu Šavnik su, prema riječima mještana, nezabilježene u tim krajevima. Najteže je pogođeno selo Komarnica gdje su, zbog izlivanja istoimene rijeke, uništeni mostovi i oštećen put. Oko 40 mještana i turista u zaseoku Kozarica danima su bili odsječeni od svijeta. Mještani navode da se u šumskom kompleksu Dragišnica, iznad Komarnice, pokrenulo ogromno klizište koje je odnijelo stotine kubika drveta i zemlje.

Upravo je masovna sječa šume u kompleksu Dragišnica, još prije 15 godina, bila povod za oštru reakciju i proteste ekologa i nevladinog sektora, koji su upozoravali da jelova i bukova stabla vjekovima štite imanja i kuće mještana od poplava i odrona i imaju neprocenjivu ekološku i turističku vrijednost. Nevladina organizacija (NVO) Grin houm (Green Home), na čijem je čelu godinama bila Kovačević, početkom 2010. godine je pokrenula Inicijativu za zaustavljanje nelegalne sječe šume i devastacije tog šumskog kompleksa.

Kovačević je agenciji MINA kazala da je u posljednjih nekoliko godina postalo očigledno da nemaran odnos prema prirodi dolazi na naplatu i da je Crna Gora, zbog devastacije šuma i ostalih prirodnih resursa, postala izuzetno ranjiva na klimatske hazarde.

„Crna Gora se suočava sa sve ozbiljnijim ekološkim problemima, uključujući poplave, klizišta i suše, koje su direktno povezane s degradacijom prirodnih resursa. Jedan od najboljih primjera je vodoizvorište Bolje sestre koje je sa 2.660 litara u sekundi (l/s) mjereno 2005. godine, spalo na 334 l/s 2020. godine, ugrožavajući u 2024. snabdijevanje gradova“, navela je Kovačević.

Kako je kazala, pored većinom ljudskim faktorom izazvanih požara, kojima je samo u 2020. godini opožareno 26.330 hektara šuma i vegetacije, uništavanje šumskih ekosistema, koje tradicionalno štite naselja i poljoprivredna zemljišta, značajno smanjuje sposobnost zemlje da se nosi sa prirodnim nepogodama.

Kovačević je pojasnila da ti šumski kompleksi imaju ključnu ulogu u regulaciji vodnih tokova i sprečavanju erozije, a njihova devastacija doprinosi većoj izloženosti klimatskim ekstremima.

Pored toga, kako je navela, masovna urbanizacija koja gravitira sve više uz potencijalno opasne vodotoke i eksploatacija prirodnih resursa bez adekvatnih mjera zaštite, dodatno komplikuju situaciju.

„Sve ovo čini Crnu Goru mnogo ranjivijom na klimatske hazarde, što se jasno vidi na primjeru sve češćih i razornijih poplava i klizišta, a posebno na sjeveru Crne Gore, u opštinama Pljevlja, Berane, Šavnik i drugim“, kazala je Kovačević.

Na pitanje da li smatra da su poplave u Komarnici posljedica enormne sječe šume u kompleksu Dragišnica, zbog koje je svojevremeno ekološki NVO sektor reagovao, ona je odgovorila da postoji velika vjerovatnoća da je to povezano.

„Postoji velika vjerovatnoća da su poplave u Komarnici direktno povezane sa masovnom sječom šume u Dragišnici. Šume u tom području su imale višestruku funkciju – ne samo da su sprečavale eroziju tla, već su djelovale i kao prirodni regulator vodnih tokova. Kada je šuma uklonjena, zemljište je postalo osjetljivo na klizišta, a vodeni tokovi više nijesu imali prepreku koja bi ublažila jačinu bujičnih poplava“, precizirala je Kovačević.

Prema njenim riječima, ta sječa, na koju su ekološke organizacije ukazivale prije više od deceniju, upozoravajući na posljedice, sada pokazuje svoje razorne efekte – lokalno stanovništvo Komarnice je direktno pogođeno, a pokretanje ogromnih klizišta, koja su odnijela stotine kubika drveta i zemlje, samo potvrđuje koliko je šteta dugoročna i kompleksna.

„Inicijativa koju smo pokrenuli početkom 2010. godine za zaustavljanje sječe u kompleksu Dragišnica bila je rezultat dugotrajnog pritiska lokalne zajednice, ekoloških organizacija i stručnjaka, zabrinutih zbog štete nanesene toj vrijednoj šumskoj oblasti. Nakon formiranja Odbora za odbranu šume Dragišnice, u kom su učestvovali mještani, NVO i eksperti, uspjeli smo da skrenemo pažnju javnosti i institucija“, navela je Kovačević.

Njihov rad je, kako je kazala, doveo do ključne odluke u julu iste godine, kada je koncesija za sječu raskinuta. Dodatno, potpisana je podrška za priključenje Dragišnice Nacionalnom parku Durmitor, što je bio važan korak ka trajnoj zaštiti ovog područja.

„Ipak, iako je sječa privremeno obustavljena, koncesionar je kasnije pokrenuo tužbu protiv države i mene kao ekološke aktivistkinje, zahtijevajući nadoknadu štete. Apelacioni sud je donio odluku da država isplati značajno obeštećenje koncesionaru Vuksanu Radonjiću i njegovoj firmi „Trudbenik“ – gotovo 129 hiljada eura, iako je prethodna presuda potvrdila da je Radonjić probio put od 11 kilometara kroz zaštićeno područje Durmitora, čime je narušio ekosistem parka i lokalne zajednice“, podsjetila je Kovačević.

Ona je dodala da je Radonjiću, praktično, dosuđena nagrada za radove na šumskim putevima, koje je prema ugovoru bio obavezan izvesti o vlastitom trošku.

„U ovom slučaju ne samo da je izostala odgovornost koncesionara, nego je ovakav nevjerovatan propust sudstva, doprinio da se pravovremeno prepoznaju štete, utvrdi odgovornost i mjere zaštite i revitalizacije šumskog kompleksa kako bi se spriječile ili amortizovale poplave poput ovih u oktobru 2024. godine, kada su danak platili mještani sela Komarnice, kojima su razorne poplave odnijele puteve, vodovodne mreže, poljoprivredna gazdinstva i druga dobra“, kazala je Kovačević.

Tadašnja vlast i institucije bile su na meti kritika ekologa zbog davanja koncesije za sječu šume u Dragišnici, kao i zbog kasnijeg postupanja (i nepostupanja) u tom, ali i u mnogim drugim slučajevima proteklih decenija kada je u pitanju devastacija prirodnih resursa. Na pitanje da li smatra da je sa promjenom vlasti u Crnoj Gori došlo i do promjene odnosa institucija prema tim pitanjima, Kovačević je odgovorila da je promjena vlasti donijela određeni optimizam, ali da se u praksi pokazalo da su promjene spore i nedovoljne.

„Iako postoji više otvorenih diskusija o očuvanju prirodnih resursa, nedostaje konkretnih koraka i strožih zakonskih regulativa koje bi spriječile dalje devastacije. Problemi sa šumama, kamenolomima, prekomjernom eksploatacijom riječnih nanosa i drugih prirodnih resursa i dalje su prisutni, a ekološki aktivisti često ističu da je ekonomski interes i dalje ispred ekološke zaštite“, kazala je Kovačević.

Komentaišući novi Zakon o šumama koji je nedavno usvojen u crnogorskom parlamentu i koji će, prema mišljenju ekoloških aktivista, dokrajčiti crnogorske šume, a koncesionarima omogućiti enormne prihode, Kovačević je rekla da je taj akt, usvojen bez suštinske javne rasprave, izazvao oštre reakcije javnosti zbog toga što ograničava prostor za izmjene koje bi ublažile moguće negativne posljedice na okoliš i ekonomiju Crne Gore.

Pisanje zakona se, kako je navela, odvijalo bez dovoljno uvida stručne i laičke javnosti, dok su u njegovoj pripremi učestvovale iste strukture koje su ranije djelovale u interesu pojedinaca i privatnih koncesionara.

„Ovakav zakon dodatno osigurava koncesionarima povlaštene uslove za eksploataciju šuma, a kontrola nad njihovim djelovanjem ostaje minimalna, otvarajući prostor za još intenzivniju devastaciju prirodnih resursa“, smatra Kovačević.

Ona je upozorila da odobrena godišnja kvota za sječu od 500 hiljada kubika nosi ozbiljan rizik da Crna Gora ubrzano ostane bez svojih šuma, što bi imalo dalekosežne posljedice na vodosnabdijevanje, turizam i klimatsku stabilnost u regionu.

„Postoji realna opasnost da zemlja ostane “ogoljena” pred sve izraženijim klimatskim ekstremima, što naglašava potrebu za zakonskim rješenjima koja bi bolje štitila okoliš“, istakla je Kovačević.

Osim toga, kako je navela, zakon predviđa da se prodaja drvne mase odvija kroz licitacije sa unaprijed postavljenim gornjim ograničenjem cijene kubnog metra.

„Na taj način, koncesionari nijesu obavezni da nadmeću s ponudom za najvišu moguću cijenu, što znači da se dodatno pogoduje privatnim interesima, dok država i priroda trpe štetu“, dodala je Kovačević.

Govoreći o nedavnoj tragediji u Bosni i Hercegovini, u kojoj je zbog poplava nastradao veliki broj ljudi i u kojoj su određena naselja doslovno uništena, a čiji je uzrok, po svemu sudeći, nelegalni kamenolom iznad Jablanice iz kojeg su se na to naselje sručile tone kamenja, Kovačević je kazala da to otvara ozbiljno pitanje rizika za slične događaje u Crnoj Gori.

„Kao i u slučaju Jablanice, Crna Gora se suočava sa desetinama neplanskih kamenoloma, od kojih neki posluju nelegalno, a nalaze se u blizini naselja (poput onih u Herceg Novom) ili su smješteni u osjetljivim područjima (poput onih u Kotoru). Nekontrolisana eksploatacija i neadekvatna regulacija kamenoloma značajno povećavaju rizik od erozije, odrona i poplava, naročito u područjima sa strmom konfiguracijom terena i nedostatkom prirodne vegetacije“, navela je Kovačević.

Ona je kazala da primjer iz Jablanice jasno ukazuje na štetne posljedice nelegalnog rudarenja i loših praksi upravljanja kamenolomima, posebno u područjima gdje je zaštita stanovništva zapostavljena.

Često se, kako je kazala Kovačević, iz ekonomskih razloga zanemaruju rizici od erozije tla i narušavanja prirodne zaštite koja može apsorbovati padavine i ublažiti odrone.

Ona je podsjetila da su u Crnoj Gori klimatski ekstremi sve češći, s obilnim padavinama koje su tokom godine sve izraženije, što, kako je navela, dodatno naglašava potrebu za kontrolom nad devastacijom prostora.

Potrebno je, smatra Kovačević, hitno donijeti i primjenjivati strože zakonske mjere koje će regulisati eksploataciju kamenoloma, ali i sprovoditi redovne inspekcije i procjene uticaja na životnu sredinu.

„Takođe, Crna Gora mora razviti funkcionalan sistem ranog upozoravanja na poplave i lokalne strategije za smanjenje rizika od poplava za najmanje 19 gradova. U suprotnom, Crna Gora bi mogla doživjeti slične tragedije, sa nesagledivim posljedicama po ljudske živote i imovinu“, upozorila je Kovačević.