Dijana Roščić (izvor: agencija kna)  [ DW ]

28. 10. 2025. 07:30

Dan kada je Rimokatolička crkva napravila epohalni zaokret

Deklaracija Nostra aetate (U našem vremenu) prvi je zvanični dokument Rimokatoličke crkve u kojem se druge, nehrišćanske religije priznaju na pozitivan način. Smatra se „prekretnicom“ u odnosima Rimokatoličke crkve prema nehrišćanskim religijama, svojevrsnim „novim početkom“.

„Rimokatolička crkva ne odbacuje ništa od onoga što je u tim religijama istinito i sveto“ — tim riječima Nostra aetate okončala je dugu epohu razgraničenja i neprijateljstva.

Dokument je prije 60 godina usvojio Drugi vatikanski koncil (1962–1965) sa 96 odsto glasova za (2.290 za, 35 protiv), a 28. oktobra 1965. objavio ga je papa Pavle VI.

To je jedna od najkraćih, ali istovremeno i najkontroverznijih deklaracija tog Koncila. Dokument sadrži pozitivne formulacije o budizmu i hinduizmu, ali prije svega poziva katolike na međusobno razumijevanje s religijama koje su im najbliže, jer priznaju jedinog boga: islamom i prije svega judaizmom.

Sveobuhvatno pomirenje s judaizmom i priznanje

Poglavlje o judaizmu najobimnije je u cijeloj deklaraciji. U početku su oci Drugog vatikanskog koncila željeli da pripreme isključivo izjavu o judaizmu. Međutim, nakon curenja informacija i političkih previranja, sve je krenulo drugim tokom. Strahovalo se da bi takva izjava mogla da dovede do međunarodnog jačanja položaja države Izrael, za koju je arapski svijet tada još uvijek gajio nadu da neće opstati.

Razne verzije teksta su još od 1962. izazivale burne rasprave. Prelomni trenutak uslijedio je tokom istorijskog hodočašća pape Pavla VI u Svetu zemlju u januaru 1964. Jerusalim je tada još uvijek bio podijeljen.

„Svjesna nasljedstva koje dijeli sa Jevrejima, Crkva (...) osuđuje sve izlive mržnje, progonstva i oblike antisemitizma koji su se u bilo koje vrijeme i od bilo koga okrenuli protiv Jevreja“, navodi se u dokumentu.

Jasnim odbacivanjem tradicionalnog antijudaizma započelo je sveobuhvatno pomirenje Crkve s Jevrejima.

Nostra aetate sadrži dva ključna cilja: prvo, osudu antisemitizma uz priznanje da Crkva snosi dio odgovornosti za njegovo postojanje; i drugo, podsjećanje da Crkva nikada ne smije da zaboravi korijene svoje vjere u judaizmu.

Deklaracijom Nostra aetate utvrđeno je da je jevrejska religija za hrišćane nešto što im nije spoljašnje, već na određen način pripada samoj suštini njihove vjere. Prema tome, sa judaizmom hrišćane povezuje bliskost kakvu nemaju ni sa jednom drugom religijom.

Iz perspektive Konferencije ortodoksnih rabina Njemačke to je bio „teološki preokret“.

Po prvi put, Rimokatolička crkva jasno se odrekla viševekovnih predrasuda i neprijateljskih predstava, kažu rabini Avičaj Apel, Žolt Bala i Jehuda Puškin, članovi upravnog odbora ORD-a, za Katoličku novinsku agenciju (KNA).

„Za nas Jevreje to je bio početak nove epohe međusobnog poštovanja.“

Dijalog - poslije 7. oktobra 2023.

Danas se o dijalogu brine vatikanska Komisija za vjerske odnose s judaizmom. U kakvom je stanju taj dijalog, pokazalo je i vrijeme poslije 7. oktobra 2023, kada je teroristička organizacija Hamas napala Izrael.

„Sedmi oktobar duboko je potresao jevrejski narod — i istovremeno postao svojevrsni ispit zrelosti za međureligijski dijalog“, ističu rabini.

„Nažalost, u mjesecima koji su uslijedili čuli smo i glasove iz crkvenih krugova koji su u suprotnosti sa duhom Nostra aetate.“ Tako je, kažu Apel, Bala i Puškin, pravo Izraela na postojanje relativizovano, a teror moralno zamagljen.

Mnogi članovi Rabinske konferencije danas sumnjičavo gledaju na dijalog s Rimokatoličkom crkvom.

U mjesecima nakon 7. oktobra, s jevrejske strane bivšem papi Franji (koji je u međuvremenu preminuo) upućene su optužbe da je zauzeo stranu Palestinaca i jednostrano kritikovao postupke izraelske vlade u ratu u Gazi. Međutim, pozitivno je zapaženo da je papa Lav XIV nekoliko dana nakon izbora, u poruci rimskom vrhovnom rabinu Rikardu di Senjiju, obećao da će „nastaviti i produbiti dijalog i saradnju Crkve sa jevrejskim narodom u duhu deklaracije Nostra aetate Drugog vatikanskog koncila“.

Ako duh Nostra aetate treba da ostane živ, sada su potrebni „jasna i uverljiva solidarnost sa Izraelom i jevrejskom zajednicom — bez uslova i izgovora", upozoravaju trojica nemačkih rabina. Oni, u svakom slučaju, žele da ostanu vjerni tom duhu.

Islamski svijet isprva bio rezervisan

Ne manje značajna bila je te 1965. i otvorenost prema islamu. „Crkva s velikim poštovanjem gleda i na muslimane koji se mole jedinom Bogu“, navodi se u Nostra aetate.

Oci Koncila pozivaju hrišćane i muslimane da „iskreno teže međusobnom razumijevanju i zajedno se zalažu za zaštitu i unapređenje socijalne pravde, moralnih vrijednosti i, ne manje važno, mira i slobode za sve ljude“.

Islamski svijet je u početku reagovao rezervisano na rimokatoličku inicijativu.

„U narednim decenijama, međutim, spremnost na dijalog je rasla, posebno nakon uspostavljanja zvaničnih foruma i bilateralnih komisija“, ocjenjuje Timo Gizelmansur, direktor Kancelarije za hrišćansko-islamske susrete i dijalog pri Njemačkoj biskupskoj konferenciji. „Danas postoje stabilne, institucionalizovane strukture dijaloga.“

Muslimani poštuju Isusa kao proroka, ali oštro odbacuju vjeru u to da je on božiji sin. Ipak, kako ističe Gizelmansur, postoji mnogo dodirnih tačaka: „Vjera u jedinog Boga, značaj molitve, moralna odgovornost čovjeka, angažman za mir i pravdu — to su ključne zajedničke osnove.“

Dijalog između Vatikana i muslimana danas vodi Komisija za hrišćansko-islamske odnose, koja pripada Vatikanskoj službi za međureligijski dijalog.

Volja za dijlog izraženija na hrišćanskoj strani

Skeptici smatraju da je volja za dijalog na hrišćanskoj strani znatno izraženija nego kod muslimanskih vlasti.

„Djelimično je tako“, kaže Gizelmansur. „Na muslimanskoj strani dijalog se često razvija pragmatičnije, ali interes raste, posebno tamo gdje je izgrađeno međusobno povjerenje. Opšta kritika ovdje nije primjerena.“

Papa Jovan Pavle II posjetio je 2001. Damask i bio prvi papa koji je kročio u džamiju.

Pod njegovim naslednikom Benediktom XVI, odnosi Crkve s islamskim svijetom su se ohladili. Međutim, papa Franja je ponovo oživio duh Nostra aetate.

Deklaracija o „bratskoj povezanosti svih ljudi“, koju je 2019. potpisao sa velikim imamom Kairske Al-Azhar univerziteta u Abu Dabiju, smatra se prekretnicom hrišćansko-islamskog dijaloga.

„Danas postoji gusta mreža ličnih kontakata, zajedničkih inicijativa, akademske saradnje i apela za mir“, dodaje Gizelmansur. „Međusobno razumijevanje značajno je poraslo.“