Rašela Šehu  [ DW ]

08. 10. 2025. 08:38

Albanija: S rastom privrede rastu i problemi s otpadom

Svakog jutra, kamioni za odvoz smeća krstare albanskom prestonicom Tiranom prije nego što otpad odvezu na deponiju Šara,, koja se nalazi na periferiji grada i svakodnevno raste.

Sedam godina nakon što je vlada obećala izgradnju moderne spalionice otpada, projekat i dalje nije završen i pod istragom je zbog korupcije.

U Tirani, koja broji skoro milion stanovnika – oko trećine ukupnog stanovništva Albanije – stvara se gotovo polovina gradskog otpada u cijeloj zemlji.

Brza urbanizacija grada znatno je nadmašila infrastrukturu: sakupljanje otpada je neredovno, reciklaža skoro nepostojeća, a glavna deponija ubrzano se približava granicama kapaciteta.

Kriza otpada na kritičnoj tački

Ekološki stručnjak Olsi Nika, direktor nevladine organizacije Eco Albania, kaže da je kriza otpada u prestonici dosegla kritičnu tačku. „Ovo nije samo loše upravljanje – to je sistem koji nikada nije ni funkcionisao“, rekao je on za DW. „Spalionice koje su trebale da riješe problem nikada nisu ni proradile, a sabirna mjesta oko njih sada su preplavljena. Na deponiji Šara otvoren je novi dio, ali ona ne može da raste unedogled.“

Situacija u Tirani odražava širi problem u čitavoj zemlji.

Prema podacima albanskog Zavoda za statistiku (INSTAT), Albanija je 2022. godine proizvela oko 820000 tona komunalnog otpada. Skoro 77 odsto je završilo na deponijama, manje od 20 odsto je reciklirano, dok je ostatak spaljen ili uopšte nije prikupljen.

Za Niku, ti brojevi pokazuju koliko je sistem nestabilan. „Lokalne samouprave nemaju kapacitete ni koordinaciju za adekvatno upravljanje otpadom. Većina njih funkcioniše bez odgovarajuće infrastrukture, a selekcija otpada na mjestu nastanka gotovo da ne postoji.“

Upravljanje otpadom ključno za pristupanje EU

Kako Albanija napreduje na putu ka članstvu u Evropskoj uniji, reforma životne sredine postaje jedan od najvećih ispita. Upravljanje otpadom, koje se dugo posmatralo kao lokalni problem, sada je u centru pregovora sa EU. Poglavlje 27, koje pokriva zaštitu životne sredine i klimu, smatra se jednim od najtežih i najskupljih za usklađivanje sa standardima EU.

Albanski premijer Edi Rama nazvao ga je „najizazovnijim poglavljem pregovora i najtežim dijelom procesa pristupanja EU“, istakavši da je napredak u obradi otpada do sada bio ograničen.

Da li će vladin plan nešto promijeniti?

Vlada je odgovorila predstavljanjem nacrta Zakona o integrisanom upravljanju otpadom, kao i planovima za formiranje Nacionalnog operatera za otpad – javne agencije koja bi koordinisala prikupljanje i obradu otpada na nivou cijele zemlje.

Ova reforma predstavlja odstupanje od sadašnjeg modela, u kojem opštine upravljaju otpadom lokalno, i prelazak ka centralizovanom sistemu koji bi trebao da poveća efikasnost i da uskladi zakonodavstvo sa standardima EU.

Ekološki stručnjak Olsi Nika smatra da reforma može biti korisna, ali samo ako ne ostane na pukim institucionalnim promenama. „Centralizacija bi mogla poboljšati koordinaciju“, objašnjava on, „ali bez političke volje, transparentnosti i finansiranja, novi zakon će doživjeti istu sudbinu kao i prethodne strategije.“

Od rijeka do turizma – cijena zanemarivanja

Dvadesetpetogodišnja ekološka aktivistkinja Denisa Kasa vikende provodi na obalama zagađenih albanskih reka. Prošle godine osnovala je građansku inicijativu „Rrjedha" („Tok“), koja ima za cilj istraživanje i čišćenje rijeka u zemlji. Ono što je počelo kao mala lokalna akcija, danas okuplja preko 180 volontera širom Albanije.

„Mnoge rijeke su postale kanali za prevoz otpada“, rekla je Kasa za DW. „U mnogim selima nema ni kontejnera ni službi za odvoz smeća, pa ljudi jednostavno bacaju otpad u rijeku ili duž njenih obala.“

Volonteri kroz svoje akcije pokušavaju da dopru do mještana koji su već svjesni problema i motivišu ih da učestvuju u budućim događajima. Ali Kasa kaže da je svijest i dalje niska:

„Ljudi često očekuju da promjena počne na nekom drugom mjestu, ne od njih samih. Institucije za zaštitu životne sredine nisu učinile mnogo da izgrade tu kulturu.“

Uticaj rastućeg turizma

Ekološki stručnjak Olsi Nika kaže da je problem mnogo dublji od onoga što se na prvi pogled vidi. „Zagađenje više ne dolazi samo iz jednog izvora“, objašnjava on.

„Rijeke nose otpad nizvodno, on se širi u zemljište, podzemne vode, pa čak i u vazduh kada se plastika spaljuje. Vremenom se raspada u mikročestice koje ulaze u lanac ishrane – nevidljiva, ali ozbiljna prijetnja.“

Za Denisu Kasa, zagađenje je u suprotnosti sa slikom turističke Albanije koju država pokušava da promoviše. „Turizam bi trebalo da bude poslednja stvar koju promovišemo ako ne možemo da upravljamo sopstvenim otpadom", kaže ona. „Posjetioci vide plastiku duž autoputeva, rijeka i plaža – baš onu prirodu koju pokušavamo da reklamiramo.“

Kasa naglašava da i sam turizam pogoršava problem: „Više plastike, više potrošnje. Bez odgovarajućeg sistema, to lako može postati bumerang.“

„Još uvjek možete biti zadivljeni prirodom Albanije“, dodaje Kasa, „ali teško je ne biti razočaran načinom na koji se s njom postupa.“