Danijela Remus (ARD)  [ DW ]

30. 06. 2025. 06:57

Kad se blokira pubertet

Prema procjenama, transrodne osobe čine manje od jednog procenta svjetske populacije — što je oko 80 miliona ljudi. Prema nekim istraživanjima, svaka peta transrodna osoba pati od rodne disforije, odnosno doživljava tako snažan unutrašnji konflikt da joj postaje cilj — promjena pola. To bi značilo da je oko 16 miliona ljudi pogođeno rodnom disforijom.

Kada se radi o djeci i mladima, prvi korak na tom putu jeste primjena blokatora puberteta, kaže endokrinolog Kristof Land, koji u svojoj ordinaciji blizu Minhena prati trans djecu i adolescente.

To predstavlja problem kako za njih same, tako i za ljekarske timove koji ih liječe. Jer svi su suočeni s istom dilemom: liječiti — kako bi se poštovalo pravo djeteta i adolescenta na samoodređenje? Ili čekati — jer za sada ne postoji dovoljno pouzdana naučna osnova koja bi opravdala upotrebu blokatora puberteta?

Dilemu u kojoj se ljekari nalaze on opisuje ovako: „Pitanje glasi: da li je bolje ne preduzimati ništa i čekati, uz rizik da se kod osobe koja ne dobije hormonsku terapiju patnja i problemi još više pojačaju? Ili je bolje reagovati, s nadom da ta osoba u trećoj deceniji života može da vodi slobodniji život?"

Naučne rasprave o upotrebi blokatora puberteta kod trans djece i mladih još su daleko od toga da budu okončane - to potvrđuju i prve reakcije na jednu tek objavljenu studiju.

Prva studija ove vrste

U prvom istraživanju koje se bavilo pitanjem - da li, i u kojoj mjeri, upotreba blokatora puberteta u adolescenciji utiče na seksualnost u odraslom dobu - naučnici zaključuju da se seksualno zadovoljstvo osoba koje su u mladosti dobijale blokatore puberteta i onih koje su prošle kroz prirodan pubertet - samo neznatno razlikuje.

To je dobra vijest, smatraju istraživači iz Holandije koji su rezultate studije objavili prije nekoliko dana u stručnom časopisu The Journal of Sexual Medicine.

„Umiruje to što rezultati nisu ispali vrlo negativni"

Riječ je o važnim prvim pokazateljima, ističe endokrinolog iz Hamburga Ahim Visthof:

„Naravno da svi trans adolescenti, ali i odrasle trans osobe, imaju otežane okolnosti kada je riječ o seksualnosti — to ne treba umanjivati, to jeste znatno komplikovanije nego kod osoba koje nisu transrodne, i zato oni već u startu nailaze na određene teškoće. Upravo zato mi je prilično ohrabrujuće da je uprkos svemu stepen zadovoljstva ipak relativno visok."

Visthof kaže da „umiruje to što rezultati nisu ispali jako negativni" i dodaje da će ova saznanja moći ubuduće da se koriste „pri savjetovanju mladih i njihovih roditelja".

Georg Romer, direktor Klinike za dečiju i adolescentnu psihijatriju pri Univerzitetskoj bolnici u Minsteru, koji godinama radi sa trans djecom i mladima, ocjenjuje studiju kao važnu:

„Najznačajniji rezultat studije jeste to da prijavljeni problemi sa seksualnim zadovoljstvom nisu bili češći kod osoba koje su u mladosti dobijale blokatore nego kod onih koje su počele sa hormonskom terapijom tek nakon što su prošle kroz pubertet."

Malo pouzdanih podataka o blokatorima puberteta

Jer, postoji ozbiljan manjak pouzdanih naučnih podataka kada je riječ o blokatorima puberteta. Iako se ovi ljekovi koriste još od 1990-ih, recimo, da bi se kod djevojčica odložio ekstremno rani pubertet, klinička iskustva s njihovom primjenom kod trans djece i mladih postoje tek u pojedinim specijalizovanim centrima, poput onog u Minsteru, i to unazad dvadesetak godina.

Međutim, dugoročnih studija gotovo da nema, dijelom i zato što je, kako kaže Georg Romer, „broj slučajeva osoba sa rodnom disforijom i dalje mali".

Upravo zato smatra ohrabrujućim podatak da je u ovoj studiji učestvovalo oko 70 od ukupno 145 osoba koje su bile kontaktirane. Svi oni pripadaju grupi koju su prije otprilike 14 godina holandski istraživači liječili blokatorima puberteta. Sa naučnog stanovišta, riječ je o malom broju ispitanika.

Ipak endokrinolog Ahim Visthof ističe da je dobro što ovim istraživanjem konačno postoje prvi uvidi u seksualno zadovoljstvo nakon takve terapije:

„Naravno, uvijek bismo željeli veće uzorke… ali ipak, ovo je barem jedna studija koja daje određene zaključke."

Kritika na račun studije

Međutim, ima i kritike, poput one koju iznosi Florian Cepf, direktor Klinike za dječiju i adolescentnu psihijatriju Univerzitetske bolnice u Jeni — koji smatra da studija ima ozbiljne naučne nedostatke.

Ne samo da je broj učesnika veoma mali, već se, prema njegovim riječima, ne razdvaja jasno kakvu tačno ulogu blokatori puberteta imaju kada je riječ o seksualnom zadovoljstvu.

„Studija metodološki nije sposobna da ispita izolovani efekat suzbijanja puberteta na seksualno zadovoljstvo: svi učesnici su kasnije dobijali i hormone suprotnog pola, a neki su prošli i kroz hirurške zahvate. Na osnovu dostupnih podataka nije moguće razdvojiti efekte blokatora puberteta, hormonske terapije i operacija."

Cepf zaključuje da studija ne može da pruži pouzdan odgovor na pitanje kakav uticaj blokatori puberteta imaju na seksualno zadovoljstvo trans osoba u odraslom dobu.

Koliko su ti rezultati zaista naučno pouzdani, pokazaće tek naredna dugoročna istraživanja. Samo ona mogu pomoći da se svi akteri izvuku iz ovog složenog, etički i stručno teškog lavirinta.