Iva Manojlović (Beograd)  [ DW ]

12. 03. 2025. 10:56

Protest u Beogradu 15. marta: uvod u sljedeću, završnu fazu?

Nakon cjelodnevne blokade Autokomande krajem januara, „protestni karavan“ kretao se od sjevera prema jugu Srbije. Od Novog Sada, preko Kragujevca, do Niša – masovni protest sada se vraća u prijestonicu. Studenti u blokadi pozvali su na veliko okupljanje u subotu 15. marta u Beogradu, a planove organizacije još uvijek kriju od očiju javnosti.

Ipak, taj datum mnogi ocjenjuju kao Dan D, čime aludiraju na konačno razrješenje političke i društvene krize. Doduše, svako na svoj način.

„Imamo državu i pokazaćemo vam državu“

Predstavnici vlasti posljednjih dana često su upozoravali na nerede, iako su studenti ponovo pozvali na mirno okupljanje.

Tako je predsjednik Aleksandar Vučić, gostujući na RTS-u, rekao da su državne strukture dobro upućene u planove pojedinaca koji će zloupotrebiti „blokadere“, te da je „gotovo nemoguće izbeći nasilje u subotu, jer će biti počinjena najteža krivična djela protiv Republike Srbije“.

„Ne računamo na dobru volju rulje. Imamo državu i pokazaćemo vam državu. Izdržaće naše jedinice udar, ali će onda država da se ponaša kako treba, uzvratiće i pohapsiće sve izgrednike“, kazao je predsjednik.

Sagovornici DW ističu da je takav narativ veoma opasan i štetan, ali da se plasira samo s jednim ciljem – sprječavanje omasovljenja protesta.

Hoće li stvarno biti Dana D?

Novinar Boško Jakšić podsjeća da studentski protesti nikad nisu izazivali nasilje, zbog čega najave nereda od strane najviših državnih zvaničnika „mogu biti priprema terena i to posebno brine“.

„Narativ o Danu D fabrikuje vlast, predstavljajući ga kao dan invazije, rata, sukoba. Govoriti tako dramatično ima za cilj da se ljudi uplaše od potencijalnog nasilja i procjene da im je bolje da ostanu kod kuće“, ocjenjuje Jakšić za DW.

„Tom retorikom on više ne isključuje represiju, već se to tumači kao zadatak države da odbrani sebe. Međutim, ovdje je problem izjednačavanja države i vlasti. Niko ne ugrožava državu, već je u pitanju ozbiljna kritika sistema, tako da je ta priča o obojenoj revolucija izmišljotina i dosta providna manipulacija koja ne prolazi“.

„Psihološki rat protiv sopstvenog naroda“

Otvorena najava eskalacije nasilja zabrinjava i psihološkinju Anu Mirković, koja takve istupe predstavnika vlasti ocjenjuje kao „psihološki rat koji se vodi protiv sopstvenog naroda“.

„Taj rat je grub, beskrupulozan i ne bira sredstva, a u ovoj ofanzivi koju je pokrenuo ima jedan jedini cilj – da što manje ljudi petnaestog dođe u Beograd. Zato sije strah, mržnju, pokušava da sve premjesti na teren na kojem je on apsolutno dominantan, gdje ima potpunu kontrolu i osjeća se lagodnije“, pojašnjava za DW Mirković.

Ona je takođe skeptična prema najavama da će to biti presudan dan u bilo kom pogledu, ali vjeruje da će nas nepredvidljivost studenata, koji su pokazali da su mudri i promišljeni, „uvesti u neku sljedeću fazu, koja će ujedno biti i završna“.

„Zato mislim da njegove propagandne kampanje kojima želi da ospori masovnost protesta nemaju nikakvu šansu, da će snaga naroda da se pokaže u svom punom kapacitetu i to je njegova najveća noćna mora“, navodi psihološkinja.

Šta kažu studenti?

Studenti veoma pažljivo iznose informacije o predstojećoj blokadi, navodeći da je u pitanju velika i kompleksna organizacija do sada najvećeg protesta.

Kako kaže studentkinja Marija Maček, najavljenih nereda se ne boje, jer vjeruju da će se lako prepoznati „kad neko nastupa kao pojedinac, a kada kao dio kolektiva“. Ipak, ističe da će dodatni problem biti kako sačuvati studente koji kampuju ispred Predsjedništva, pripadnike tzv. grupe Studenti 2.0, koji se protive blokadama fakulteta.

„Iako se s njima ne slažemo ideološki, mi ne smijemo da dozvolimo da ih neko dira. Na isti način kao što bi čuvali ljude koji su došli na naš protest, moramo da čuvamo i ljude ispred Predsjedništva. Dosta toga ulazi u tu jednačinu, ali vjerujem da neće biti većih problema“.

Vanredno stanje ili nastavak blokada

U medijima se posljednjih dana govorilo i o mogućnosti uvođenja vanrednog stanja, koje bi navodno nastupilo u slučaju velikih nemira tokom predstojećeg protesta.

Boško Jakšić ne isključuje tu mogućnost. Ističe da je „stepen neizvjesnosti veliki, jer vlast nema odgovor i jedino je logično da će posegnuti za represijom ili vanrednim stanjem“.

„Vučić je pokušavao svim mogućim instumentima da pacifikuje proteste. U početku represijom preko svojih plaćenih batinaša, pa pokušajem podmićivanja studenata jeftinim stambenim kreditima, zatim pričom o stranim obavještajnim službama, Hrvatima, Aljbinu Kurtiju i obojenoj revoluciji. Kad ništa od toga nije prošlo, ne može da se isključi mogućnost da se u trenucima potpunog očaja posegne i za proglašenjem vanrednog stanja“, ocjenjuje Jakšić.

Politikološkinja Andrijana Lazarević ipak smatra da „ne možemo govoriti o vanrednom stanju u ustavnopravnom smislu“. Ona je stava da je najrealniji scenario nastavak blokada.

„Ovi protesti već su postavili neke političke granice koje buduće vlade neće moći lako da ignorišu. Iako zahtjevi nisu u potpunosti ispunjeni, mobilizacija je stvorila novu političku realnost u kojoj vlast mora da napravi određene ustupke. Blokade bi mogle dovesti do ’resetovanja’ političke stvarnosti i pritiska na institucije da se određeni zahtjevi ispune“, smatra Lazarević.

Šta poslije 15. marta?

Marija, inače studentkinja završne godine logopedije na Fakultetu za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju u Beogradu, za DW kaže da se malo čega boje, ali podsjeća da studenti i ovim protestom mnogo toga „stavljaju na kocku“.

„Svjesni smo svega što možemo da izgubimo. Cijela ova blokada je žrtvovanje na visokom nivou, možemo da izgubimo cijelu godinu. Da li se plašimo? Ne, jer smo spremni da se žrtvujemo za viši cilj, tj. naše zahtjeve“, kaže ona.

A na pitanje šta nakon protesta, šarmantno nam odgovara da se za to obratimo nadležnim institucijama. „Mi smo u ovom momentu pogrešni ljudi koje to treba da pitate“.