Marina Martinović (pripremila po agenciji KNA)  [ DW ]

06. 03. 2025. 12:07

Papa Franja već dugo u bolnici: tri moguća scenarija

S obzirom na to da je papa Franja već duže vrijeme u bolnici, u Vatikanu raspravljaju o mogućim scenarijima za skoru budućnost. Katolička novinska agencija KNA prenosi neke od tih scenarija:

Scenario 1: papa umire

To bi bio slučaj koji je najbolje regulisan: papa umre i njegova smrt se pravno utvrđuje. Pontifeks se svečano sahranjuje i saziva se Kardinalski kolegijum. Dvije nedelje kasnije počinje tzv. konklava – savjetovanje kardinala o izboru novog pape.

Sve to je detaljno regulisano: poslednja trojica papa su samo neke odredbe za taj proces promijenili.

Scenario 2: papa sam predaje dužnost

I ova druga varijanta za vrijeme tokom kojeg je Rimokatolička crkva bez pape, jasno je regulisana: kad papa objavi svoju ostavku, od datuma koji on odredi, sve teče prema planu kao u slučaju smrti – osim, naravno, sahrane i misa zadušnica.

Jedina mala nesigurnost je, međutim, po pitanju spoljnog okvira objave. Otkad su Grgur XII 1415. i Benedikt XVI 2013. godine okupljenim kardinalima objavili svoju ostavku, ta procedura ovako je propisana: Zakonik kanonskog prava (Codex iuris canonici) samo propisuje da je ostavka „dobrovoljna i da se ona u dovoljnoj mjeri objavljuje“, ali ne i da se ona mora od nekoga prihvatiti.

To zvuči jednostavno, ali u stvari nije u svakom slučaju tako. Da li se definiše da je „u dovoljnoj mjeri“ ako recimo papa Franja na bolničkom krevetu nekom kardinalu šapne da želi da podnese ostavku? Ili je „dovoljno“ ako jedan nasmrt bolestan papa odgovarajuću rečenicu potpiše na listu papira? Da li bi trebalo da bude prisutan notar kao svedok? Pritom bi objava o ostavci pred kardinalskim savjetom bila nesporna i jasna, pa bi se proglasila uslovna ostavka.

Međutim, još više problema donosi „izjava o uslovnoj ostavci“ koju je papa Franja, prema sopstvenim navodima, potpisao još na početku svoga pontifikata. Kardinali trenutno nagađaju da li se papa Franja pritom orijentisao prema odluci pape Pavla VI iz 1965. godine. Njegov dokument je nedavno objavio jedan italijanski istoričar i u njemu piše: „Mi, Pavle VI, (…)ovim objavljujemo da ćemo se u slučaju teške bolesti koja važi kao neizlečiva ili se ne očekuje dug tok (…) ili u slučaju teškog i dugotrajnog invaliditeta (…) odstupiti sa dužnosti.“

I to je procedura koja naizgled djeluje jednostavno, ali je u stvari puna začkoljica. Nikad na primjer nije potvrđeno da je taj dokument zaista isporučen državnom sekretaru Svete stolice, ali se pretpostavlja da je to urađeno – zato što je papa to jednom prilikom rekao pred novinarima. Takođe je nejasno u kojem trenutku osoba koja taj dokument čuva treba da ga izvuče iz fijoke – o onda kad papa više nije u stanju da govorim, kad više ništa ne poima ili je mentalno dezorijentisan Ili tek kad padne u komu?

Nejasno je i pitanje koga bi čuvar tog papinog dokumenta prethodno trebalo da konsultuje. Prema mišljenju vodećih teologa, to bi trebalo da bude Kardinalski kolegijum. Ukoliko papa padne u stabilnu komu, prvo bi se sazvali kardinali u okviru takozvanog konzistorijuma. Oni bi zatim objavili da je papa zdravstveno potpuno spriječen i u istom trenutku bi objavili početak perioda bez pape. Neposredno nakon toga započela bi konklava.

Scenario 3: papa se vraća

Ukoliko papa Franja u toj mjeri ozdravi da može da se vrati u Vatikan, njegov pontifikat bi se vjerovatno znatno razlikovao od dosadašnjeg. Broj javnih nastupa, audijencija i putovanja drastično bi se smanjio. Mnogo toga bi moralo da se prilagodi njegovom hroničnom oboljenju disajnih puteva. Ne bi to više bio spontani i komunikativni papa Franja kakvog svijet poznaje – ali bi i dalje bio papa.

U čitanju njegovih tekstova pred vjernicama i vjernicima i na nekim putovanjima vjerovatno bi ga neko zamijenio, u prvom redu netko iz redova kardinala u koje papa ima povjerenje.