Jens Turau  [ DW ]

24. 02. 2025. 08:46

Berlin mora da se snađe u novom svijetu

Nova njemačka vlada suočiće se s ogromnim spoljnopolitičkim izazovima. Govori se o prelomnom razdoblju, o novom usmjerenju u mnogim, gotovo svim područjima.

Ukratko, o oproštaju od ugodne uloge ekonomski moćne, ali geopolitički prilično suzdržane zemlje.

Dugo razdoblje nakon Drugog svjetskog rata njemački ministri spoljnih poslova obavljali su prijatnu funkciju – čvrsto ukorijenjeni u zapadni savez, razvili su zemlju u zagovornika multilateralizma i u glasnogovornika demokratije i vladavine prava.

Spoljnopolitički osjetljive odluke donosile su se u saradnji s prijateljskim zapadnim državama, dok su za bezbjednost bile zadužene Sjedinjene Države.

SAD više ne garantuju bezbjednost Njemačkoj

A sada? Na Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji novi američki potpredsjednik Dž. D. Vens objavljuje da Evropa mora sama da snosi troškove odbrane i preuzme odgovornost.

Vjerovatni idući kancelar, demohrišćanin Fridrih Merc, u intervjuu za DW pokazao je zbunjenost: „Ovde imamo istorijski datum: američke bezbjednosne garancije se dovode u pitanje, a Amerikanci dovode u pitanje demokratske institucije.“

I sve to nevjerovatnom brzinom. Spoljnopolitički stručnjak poslaničke grupe Hrišćansko-demokratske unije (CDU) Roderih Kizeveter smatra da se Njemačka nalazi na prekretnici.

Njemačka mora da shvati da je njena demokratska i pravna struktura sve više ugrožena, kaže. Kina, na primjer, trenutno čini sve kako bi proširila uticaj i povećala zavisnost demokratskih država poput Njemačke.

Kizeveter se u razgovoru za DW zalaže za politiku koja stavlja sopstvene državne i ekonomske interese u centar: „Ekonomske posljedice inače će biti ogromne, a NATO će izgubiti moć da odvrati druge od napada. Potrebna je jasna strateška i politička reorganizacija spoljne i bezbjednosne politike. Stari način razmišljanja o popuštanju i naivnost prema Kini ne uklapaju se u to, već su kontraproduktivni.“

Njemačke mirovne trupe u Ukrajini?

Čini se da ni u politici prema Ukrajini više ništa neće ostati kao prije. Nakon ruskog napada, Njemačka je postala najveći podržavalac Ukrajine nakon SAD, vojno i po pitanju prihvata izbjeglica.

Sada se nazire sporazum o okončanju rata koji će vjerovatno biti ispregovaran između SAD i Rusije. Njemačka i druge zemlje, vjerovatno prvenstveno iz Evrope, tada bi bile odgovorne za osiguranje takvog sporazuma sopstvenim vojnicima.

Američki predsjednik Donald Tramp, u svakom slučaju, već je objavio da ne namjerava da šalje mirovne američke trupe.

Hoće li njemački građani prihvatiti slanje vojnika u ukrajinsku vojnu misiju? U jednoj anketi 49 odsto ispitanika izjasnilo se za, dok je 44 odsto bilo protiv.

Trenutnom kancelaru Olafu Šolcu (SPD) ne preostaje ništa drugo nego da podsjeti na staro stanovište, koje će teško moći da sprovede.

„Pozdravljamo činjenicu da postoje pregovori o mirovnom rješenju, ali za nas je jasno: to ne znači da može biti mira pod diktatom i da Ukrajina mora da prihvati ono što joj se servira“, rekao je on.

Bundesver će biti masovno ojačan

Ali upravo to će se izgleda dogoditi. U svakom slučaju, Njemačka se, najbolje u saradnji s drugim članicama EU, mora usredsrediti na efikasnu sopstvenu odbranu.

Već sada poslanik Bundestaga Toni Hofrajter iz Zelenih procenjuje finansijske potrebe na 500 milijardi eura, što je vrtoglava suma.

A Njemačka, smatra i idući kancelar Fridrih Merc, mora preuzeti inicijativu. „Svi od Njemačke očekuju veću odgovornost za vođstvo. Uvijek sam na to upozoravao. Njemačka je daleko najmnogoljudnija zemlja u Evropi. Njemačka se nalazi u geostrateškom središtu evropskog kontinenta. Moramo preuzeti tu ulogu", rekao je on za DW.

Za Merca, njemačko naoružavanje je važno i to ne samo u kontekstu Ukrajine: „To nije samo Ukrajina: to je mir u Evropi pred ruskom agresijom, koja nas i ovdje u Njemačkoj svakodnevno pogađa. Ugrožavanjem naše infrastrukture, naših baza podataka i mreža, podvodnih kablova u Baltičkom moru.“

Što se tiče Bliskog istoka, njemački uticaj ostaje ograničen. I buduća vlada držaće se zalaganja za pravo Izraela na postojanje. Nastaviće se i podrška „rješenju s dvije države“, s izraelskom i palestinskom državom, iako se ono čini sve manje vjerovatnim.

Udvostručenje budžeta za odbranu?

Šta sve to sada znači? U centru je vjerovatno postizanje sopstvene odbrambene sposobnosti, što je aktuelni ministar odbrane Boris Pistorijus (SPD) još u oktobru 2023. nazvao pojmom „sposobnost vođenja rata“.

Od ljeta 2022. postoji poseban fond – finansiran novim dugovima – od sto milijardi eura za jačanje Bundesvera, ali on će do 2028. biti potrošen. Tada bi godišnji izdaci za vojsku s trenutnih 50 milijardi eura mogli porasti na 80 ili čak 90 milijardi.

Trenutno je predmet žestokih rasprava hoće li se taj novac obezbijediti kroz nove dugove ili rezovima u drugim budžetskim stavkama. O tome će se u koalicionim pregovorima sporiti Demohrišćani i Socijaldemokrate.

Prema Kizeveteru, ovo drastično povećanje ključno je za buduću vladu. Bez snažnog naoružanja, Njemačka u Vašingtonu više neće biti ozbiljno shvaćena:

„Geoekonomija u kontekstu budućeg transatlantskog partnerstva znači da Evropa mora ponuditi barem minimum kako bi zadržala SAD kao snažnog partnera u Evropi i NATO“, kaže on.

Novi partneri – Saudijska Arabija i Južna Amerika?

Zbog toga odlazeća ministarka spoljnih poslova Analena Berbok (Zeleni) zvuči gotovo očajno na njemačkoj televiziji kada opet poziva na zajedničku Evropu kao odgovor na sve promjene u svijetu:

„Mi imamo 450 miliona ljudi. Mi smo najveće zajedničko tržište na svetu. Ušli smo u nova partnerstva. I sada moramo sve to zajedno da koristimo i ne gubimo se u sitnicama.“

Nova partnerstva uključuju sporazume sa zemljama Arabijskog poluostrva regiona. Ili s državama Merkosura – Argentinom, Brazilom, Paragvajem i Urugvajem, s kojima je u decembru 2024. potpisan sporazum.

Ukratko, Njemačka mora da se oslobodi zavisnosti od SAD, preuzme sopstvenu odbranu u svoje ruke i vodi ofanzivnu politiku interesa prema Kini. Njemačka je na početku impresivnih spoljnopolitičkih promjena.