Elona Elezi  [ DW ]

23. 02. 2025. 07:46

Centri za migrante u Albaniji zvrje prazni

Sve je opet kao ranije i u mjestima Gjader i u Sv. Jovan Medovski na sjeverozapadu Albanije. Godinu dana nakon što je albanski parlament ratifikovao sporazum sa Italijom o prihvatnom centru za migrante, nijedan migrant se ne nalazi u objektima izgrađenima u tim albanskim mjestima.

Još u novembru 2023. godine Rim i Tirana su dogovorili transfer migranata pristiglih u Italiju, a sporazum je i prihvatio albanski parlament 22. februara 2024. Rim je preuzeo sve troškove izgradnje i bilo je predviđeno da se tamo smjesti do 36.000 migranata godišnje, dok Italija ne odluči o njihovim zahtjevima za dobijanje azila.

Ali umjesto mnoštva migranata stiglih u Italiju preko Mediterana, u te centre došla je samo šačica migranata – koji su svi redom ponovo vraćeni u Italiju, jer je sud u Rimu osporio zakonitost takvog preseljenja. Ukupno su tamo boravila 73 migranta, uglavnom iz Afrike i Južne Azije. Prva od ukupno tri grupe u Albaniju je stigla 16. oktobra, onda jedna manja grupa početkom novembra, a nešto veća jrakem januara ove godine.

Svi došli i svi otišli

I svi su na kraju bili vraćeni u Italiju, jer je Žalbeni sud u Rimu presudio da migranti ne mogu da budu zadržani u Albaniji dok Evropski sud pravde u Luksemburgu ne odluči dali su zemlje porijekla tražilaca azila sigurne za repatrijaciju – drugim riječima, da li zahtjev za dobijanje azila može da im bude odbijen. Presuda se očekuje tek 25. februara.

S migrantima su u Albaniju stigli i italijanski službenici i aktivisti nevladinih humanitarnih organizacija, ali su se i oni već vratili u Italiju – „do daljeg“. Među njima je bio i Frančesko Feri iz humanitarne organizacije „ActionAid“ čiji je zadatak bio nadzor smještaja migranata u centrima u Albaniji. Sada nam iz Italije kaže da i „sa udaljenosti“ prate situaciju i da su se spremni da se vrate – ako opet stignu i migranti.

Svi migranti koji su bili u Albaniji pokušali su čamcima da iz Libije dođu do Italije ili Malte. Prema Feriju, svi su se bojali da će nakon čitavog tog puta na kraju biti vraćeni u svoje zemlje porijekla.

„Zatekli smo ljude koji su bili uplašeni, zbunjeni i dezorijentisani. Nisu poznavali proceduru, nisu bili adekvatno pripremljeni za podnošenje zahtjeva za dobijanje azil i bili su u uslovima izolacije. Njihova situacija jasno pokazuje da je taj dogovor sa Albanijom sistematsko kršenje ljudskih prava“, uvjeren Frančesko Feri.

Možda kao „centar za repatrijaciju“?

Portal Infomigrants javlja da italijanska vlada zapravo razmišlja da te centre iskoristi za drugu svrhu: jedna od mogućnosti bi bila smjestiti tamo migrante kojima je već odbijen zahtjev, prije nego što se pronađe način da se vrate u domovinu. Ali Fero upozorava da i to ne dolazi u obzir i da bi i to bilo „ozbiljno kršenje ljudskih prav“. Da bi to, kaže samo proširilo praksu izgradnje takvih mjesta u inostranstvu i prebacivanje odgovornosti s državnih institucija. Za njega, jedina moguća alternativa je njihovo zatvaranje i napuštanje.

U tom sporazumu je, inače, i Albaniji najavljena podrška, tako da se i trenutna vlada u Rimu i ona u Tirani nekako trude da održe te centre. Nisu, međutim, samo humanitarni radnici, već i neke opozicione stranke u Italiji od početka protiv svega toga. Uvjereni su da je čitav taj projekt preseljenja zloupotreba ljudskih prava i ujedno ogromno rasipanje novca — procjenjuje se da je čitava ta avantura Rim koštala oko milijardu evra.

Snažan – i skup šamar za Rim

Elli Šlajn iz italijanske Demokratske stranke levog centra smatra da je sporazum sa Albanijom „ogroman neuspjeh“ i razlog da premijerka Đorđa Meloni podnese ostavku. Podsjeća da je od početka tvrdila da taj model centara za migrante u Albaniji nikada neće da profunkcioniše.

I Feri se slaže da sve to zajedno jedino može da se proglasi neuspjehom: „Veoma malo ljudi je prebačeno, a svi su kasnije vraćeni u Italiju“, kaže humanitarni aktivista. Jedva da je iko tamo i boravio, a poteškoće u organizaciji, u pravnim pitanjima, a i što se tiče političkog konteksta, nikada nisu omogućile pravo korišćenje tih centara.

Uprkos tim ocjenama, premijerka Meloni je pred visokim policijskim zvaničnicima ponovila da je njena vlada „odlučna da nastavi“ s italijansko-albanskim sporazumom. „Tražimo rešenje za svaku prepreku“, izjavila je premijerka, jer, prema njenim riječima, „italijanski građani traže od svoje vlade da zaustavi ilegalnu migraciju, jer ona izaziva nesigurnost“.

EU mora da pronađe rešenje

I u Albaniji su ti centri predmet spora vlade i opozicije: tamo se održavaju izbori 11. maja i opoziciona Demokratska stranka najavila je da će, u slučaju da pobijedi, odmah poništiti taj ugovor sa Italijom.

Isto tako, to je problem s kojim što pre treba da se suoči i Evropska unija: ovih dana je u Rimu bio i evropski komesar za unutrašnje poslove i migracije Magnus Bruner koji je premijerki Meloni najavio „moguće skoro usvajanje novog koncepta sigurne zemlje porijekla“. Prema riječima Brunera, Evropska komisija već razmatra „veoma ambiciozan“ paket o repatrijaciji migranata koji će sadržati „jasne obaveze“ i „stroga pravila za one (migrante) koji predstavljaju prijetnju po bezbjednost“, baš kao i „bolju koordinaciju“ na nivou EU.

Za humanitarnog aktivistu Frančeska Ferija to nisu dobre vijesti. Uvjeren je da će sada i EU da traži način da sopstvenu odgovornost prebaci na neku zemlju koja nije članica Unije.

*ovaj članak je najpre objavljen na engleskom jeziku