Tomas Lačan  [ DW ]

15. 02. 2025. 02:08

Vens na konferenciji u Minhenu: Krhka zajednica vrijednosti

Tišina se širi salom, napetost je gotovo opipljiva dok Dž. D. Vens prilazi govornici na Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji.

Samo 48 sati ranije, činilo se da je svijet još uvijek drugačiji. Evropljanima je, naravno, bilo jasno koliko će s Donaldom Trampom biti teško, kakav će test izdržljivosti njegova druga predsjednička funkcija predstavljati za transatlantske odnose.

Međutim, telefonski razgovor između Trampa i šefa Kremlja Vladimira Putina u srijedu uveče poslao je pravi talas šoka kroz EU i NATO: Odjednom se širi strah od potpunog potiskivanja na marginu u pregovorima o Ukrajini, pa možda čak i u novom preuređenju međunarodnog poretka.

Njemački predsjednik Frank-Valter Štajnmajer zvuči gotovo molećivo dok se u svom uvodnom govoru direktno obraća američkom potpredsjedniku: „Šta god da planirate, razgovarajte s nama!"

Malo kasnije, predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen djeluje razumno, ali naglašeno samouvjereno: EU mora i hoće da značajno poveća izdvajanja za odbranu i proširiti svoje kapacitete u naoružanju. Ali EU je već mnogo učinila. I samo snažna EU je dobra i za SAD: „Poraz Ukrajine oslabio bi Evropu, ali bi oslabio i Sjedinjene Države. Autoritarni režimi širom svijeta pažljivo posmatraju da li se susjedne zemlje mogu nekažnjeno okupirati i kršiti međunarodne granice ili postoji pravo sredstvo odvraćanja", kaže ona. Zato je sada ključno „učiniti pravu stvar".

„Šta mi to zapravo branimo?"

I onda – nastupa Vens. Američki potpredsjednik govori 18 minuta, ali jedva da pominje spoljašnju bezbjednost Evrope ili Ukrajinu. Umjesto toga, koristi svoje izlaganje kao neku vrstu lekcije o tome šta Trampova administracija smatra demokratijom.

Evropa stalno naglašava zajedničke vrijednosti, kaže Vens, ali u SAD se postavlja pitanje „šta su one uopšte danas". Prema njegovim riječima, najveća prijetnja Evropi nisu Rusija ili Kina, već prijetnja iznutra – povlačenje Evrope iz nekih od njenih najfundamentalnijih vrijednosti.

Kao primjer, Vens kritikuje poništavanje, kako on smatra, potpuno legitimnih predsjedničkih izbora u Rumuniji (koje je Vrhovni sud proglasio nevažećim zbog dokazane masovne ruske umiješanosti), zatim oštro osuđuje zabranu demonstracija protivnika abortusa u blizini klinika u Velikoj Britaniji, kao i isključivanje ekstremnih partija iz političkog procesa.

Sloboda mišljenja u Evropi je „na uzmaku", tvrdi Vens: „Mi više ni ne znamo šta to branimo u ovom svijetu. Šta vi branite?", pita, dok mu s govornice uzvraćaju uglavnom zbunjeni pogledi njegovih evropskih saveznika.

Oštre kritike na račun Vensovog govora

„Mi se borimo i za to da ti možeš biti protiv nas", odgovara kasnije njemački ministar odbrane Boris Pistorijus američkom potpredsjedniku. To je, kaže, suštinski princip njemačke vojske i ujedno temelj naše demokratije.

„Ovu demokratiju je američki potpredsjednik maloprije doveo u pitanje – i to za cijelu Evropu. Ako sam ga dobro razumio, on poredi stanje u pojedinim djelovima Evrope s onim u autoritarnim režimima", kaže Pistorijus. „To je neprihvatljivo. I to nije ona Evropa niti ona demokratija u kojoj ja živim i u kojoj upravo vodim izbornu kampanju."

Vensov govor predstavlja kršenje normi, objašnjava za DW politološkinja iz Bertelsman fondacije, Ketrin Kliver-Ašbruk. „Ali na način koji niko nije očekivao." Uobičajeno je da se saveznici u ovakvim okvirima ne miješaju u unutrašnja politička pitanja. Međutim, ovdje se vidjelo „kakve strategije možemo očekivati – u izvrtanju činjenica i osnovnog, normama definisanog razumijevanja onoga što mi smatramo demokratijom", kaže bivša direktorka Njemačkog društva za spoljne poslove (DGAP), koja je govor američkog potpredsjednika pratila na licu mjesta.

„Prva trećina govora bila je puna teorija zavjere, dezinformacija i poziva da se ta izopačavanja shvate ozbiljno."

Izobličene norme

Što duže traje govor američkog potpredsjednika, to postaje jasnije da transatlantski spor više nije „samo" pitanje kriznih žarišta u svijetu – Ukrajine, Bliskog istoka ili pravedne raspodjele tereta. Pukotina u odnosima između SAD i evropskih partnera mnogo je dublja.

Decenijama je često pominjana „zajednica vrijednosti" bila ideološki lijepak koji je držao zapadni svijet na okupu. Saveznici u NATO i EU uvijek su se mogli pozvati na odbranu demokratije, slobode mišljenja i vladavine prava. Međutim, sada političke elite – ne samo u SAD – ove pojmove ne samo da prisvajaju, već ih reinterpretiraju i redefinišu. A ta pukotina prolazi pravo kroz transatlantski savez.

Kako bi Evropljani trebalo da se postave prema novoj situaciji? Njihove mogućnosti uticaja sada moraju biti „potpuno nanovo promišljene", kaže Ketrin Kliver-Ašbruk. Prije svega, biće neophodno sagledati promjenu perspektive u SAD i iz toga izvesti šta se može ponuditi Vašingtonu kako bi se ponovo istaklo ono zajedničko.

To je u Trampovom prvom mandatu bilo znatno lakše, jer su još postojale dodirne tačke. „Predsjednik je sada mnogo izolovaniji, govor Vensa mogao je isto tako da napiše i Ilon Mask." Utoliko je važnije da Evropa nastupi jedinstveno i progovori jednim glasom.

Kineska ofanziva šarma

Podrška evropskim saveznicima Donalda Trampa stiže iz prilično neočekivanog pravca. Odmah nakon kontroverznog govora Džej-Dija Vensa, na scenu stupa kineskiministar spoljnih poslova Vang Ji, koji prema starom kontinentu zauzima daleko pomirljiviji ton.

On vidi Evropu i Kinu kao „partnere, a ne rivale". Za Peking je EU „oduvijek bila značajan pol u multipolarnom svijetu". „Moramo očuvati međunarodni sistem pod okriljem Ujedinjenih nacija", poručuje Vang. Dodaje i da Evropa igra „važnu ulogu" u mirovnom procesu za Ukrajinu.

Najkasnije nakon ovog značajnog prvog dana Minhenske bezbjednosne konferencije postaje jasno: globalni poredak suočava se sa velikim previranjima. A njihov ishod je neizvjesniji nego ikada.