Nemanja Rujević  [ DW ]

01. 02. 2025. 07:41

Tri mosta i tri puta za Vučića

Vojin Jovanović, student Građevinskog fakulteta u Beogradu, stajaće ove subote (1. februar) na jednom od tri novosadska mosta, tačno tri mjeseca od pogibije pod nadstrešnicom.

Jovanović se našao među stotinama beogradskih studenata koji su u Novi Sad stigli pješice. Usput su ih u nizu varoši dočekivali mještani – gomilom hrane, aplauzom i suzama.

Negdje iza Inđije, poslije noćenja na tamošnjem fudbalskom igralištu, ovaj student je za DW rekao da kolege i on šetnjom pokazuju da njihovi zahtjevi još nisu ispunjeni.

„Pad Vlade nije bio naš zahtjev“, kaže on. Kao ni drugi ovdje, nije impresioniran ostavkom premijera Miloša Vučevića niti je tema kakav potez će sada povući faktički šef vladajuće partije i države Aleksandar Vučić.

A pred njime su tri moguća puta. Ili će odabrati novog odanog mandatara i narediti partiji da ga izabere u parlamentu. Ili će iznaći neku „ekspertsku“, „tehnokratsku“ Vladu. Ili će se zbilja odvažiti na nove izbore znajući da će ih opozicija bojkotovati.

Kako god, jasno je da ni ubrzanje događaja ove sedmice nije umirilo bunt i da Srbiju čeka još jedan divovski protest, ovog puta u Novom Sadu gdje je sve i počelo.

I gdje su batinaši iz Srpske napredne stranke – pohapšeni u međuvremenu – u noći sa ponedjeljka na utorak krvnički pretukli studente, što je bio direktan povod za ostavku Vučevića i novosadskog gradonačelnika Milana Đurića.

Uto je stigao i tekst istraživačkih novinara KRIK-a u kojem se, na osnovu poruka kriminalaca, biznismena i političara, otkriva da je Novi Sad dijeljen kao plijen različitih frakcija SNS i kriminala, a da je iznad svih njih navodno brat predsjednika Andrej Vučić.

Kad su zahtjevi stvarno ispunjeni?

Vučić ima da rješava svoju kvadraturu kruga i nema sumnje da bi najvećeg bunta protiv svoje vlasti mogli da ga oslobode upravo studenti – ukoliko kažu da su zahtjevi ispunjeni.

Gleda se upravo u Građevinski fakultet čiji su profesori najstručniji da kažu da li je vlast objavila svu dokumentaciju o rekonstrukciji Željezničke stanice, što je slavodobitno – ali ne po prvi put – obećano ove sedmice.

Onda bi mogli da zasijedaju plenumi na fakultetima i kažu da li se blokade obustavljaju.

Pitanje je ko je tu u većem cajtnotu. Ako se stvar odigra još u februaru, studenti bi mogli da se vrate na fakultet i ne izgube godinu studija. To bi pogodovalo i Vučiću jer bi onda bez pritiska mogao da donese odluku izbori ili ne.

Studenti sve vrijeme hoće da „natjeraju institucije da rade svoj posao“, podsjeća politikolog Mladen Mrdalj. Još se lako može utvrditi da li je objavljena dokumentacija, ali Mrdalj pita:

„Šta ako pravosuđe, na osnovu te dokumentacije, ne presudi i političkom vrhu koji je najodgovorniji za korupciju koja je dovela do tragedije?“

Presude bi takođe mogle da se čekaju godinama, a toliko blokade univerziteta ne mogu da traju.

Apolitična politika

Pitanje od milion dolara ostaje ono koje je u jednom komentaru nagovijestio i minhenski Zidojče cajtung. Vlast se, naime, mijenja na izborima, ali u Srbiji nema fer izbora. Dok ih ne bude, Vučić je u sjedlu bez obzira što žrtvuje pione.

„U Srbiji bi mnogo toga moralo da se promijeni prije nego što dođe do bilo kakvih promjena“, zaključuje komentator Zidojče cajtunga.

Studenti, koje delegiraju plenumi, za sada izbjegavaju zamku da „šire“ zahtjeve već se drže četiri osnovna: dokumentacija, hapšenje nasilnika, prekidanje sudskih procesa protiv demonstranata i povećanje univerzitetskog budžeta.

Ali, odavno je jasno da je bunt prerastao u narodni i da je jedini zahtjev zapravo demontaža sistema koji je u Srbiji usavršila SNS i koji vodi Vučić.

„Dakle, ukoliko studenti žele da ostanu politički relevantni, moraju početi da se bave politikom“, kaže Mrdalj za DW.

Ako se već klone stranačke politike – a prilično jasno se ograđuju od opozicije – onda bi možda mogli da se zalažu za neki obavezujući referendum, kaže Mrdalj.

U svim tim dešavanjima, opozicija se drži po strani. Iz njenih redova se stidljivo čuje zahtjev da se prvo ispune zahtjevi pa da se onda ide na prelaznu Vladu koja bi pripremila fer izbore.

„Nećemo pristajati na manipulacije Aleksandra Vučića i neka kozmetička rješenja, već ćemo tražiti da prelazna vlada zaista može da pruži garanciju da će se krenuti u dobrom pravcu i da će se krenuti u razvlašćivanje Srpske napredne stranke“, rekao je ranije za DW narodni poslanik iz redova Zeleno-lijevog fronta Radomir Lazović.

No ni Lazović ni ostali još nemaju odgovor na pitanje šta ako studenti procijene da su zahtjevi ispunjeni i prekinu protest? Uz koji pritisak bi onda opozicija mogla da traži prelaznu Vladu?

Stanje redovno?

Tom pritisku se ne mogu nadati ni iz Evropske unije. Kako je za DW rekao Tonino Picula, izvjestilac Evropskog parlamenta za Srbiju, među članicama EU često nema konsenzusa pa ga tako nema ni o dešavanjima u Srbiji.

Picula će, doduše, uvrstiti sve u godišnji izvještaj Evropskom parlamentu gdje mnoge poslaničke grupe osuđuju ponašanje Vučićevih vlasti i, posebno, nasilje prema demonstrantima.

„Vrlo jasno sam kazao da niko ne može dovesti u pitanje ustavno pravo građana da izražavaju svoje nezadovoljstvo odlukama vlasti“, rekao je Picula.

On će uskoro put Srbije, a nije izvjesno da li će srpski zvaničnici htjeti da pričaju sa njim.

Ali, Vučić hoće da priča sa „narodom“. Dok su se studenti u petak (31. januar) približavali Novom Sadu, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić išao je u „razgovore sa građanima“ u Ćićevcu, Varvarinu i Trsteniku.

Mještanima je obećavao nasip kod Morave, rekonstrukciju škole, gerontodomaćice, naknade za propali paradajz…

Vučić se trudio da ostavi utisak da je stanje redovno, ali će, bez sumnje, slike iz Novog Sada još jednom pokazati da nije i da se politička i društvena kriza nastavljaju.