dw.com  [ DW ]

30. 05. 2024. 12:15

Tunis ponovo deportuje migrante u pustinju

Strah je tu, danju i noću, rekao je Mamadu iz Čada prepričavajući šta mu se dogodilo ranije ovog mjeseca nakon što nije uspio da stigne do Lampeduze. Zbog straha od odmazde tražio da DW ne koristi njegovo puno ime.

„Oficiri obalske straže Tunisa uzeli su nam mobilne i novac i odvezli nas do libijske granice gdje su nas svukli i ostavili same”, rekao je za DW iz mjesta gdje se krije, maslinjaku u blizini lučkog grada Sfaksa. Kaže da je hodao oko 240 kilometara kroz pustinju da bi tamo stigao.

Maslinjak je postao ozloglašeno skrovište za oko 80.000 subsaharskih migranata koji čekaju priliku da pređu Sredozemno more - do Evrope.

NVO i novinari optužuju EU

Lorin Zajbert, istraživačica iz Human Rights Watch (HRW) rekla je da je ono što su Mamadu i drugi doživjeli bilo „nezakonito kolektivno protjerivanje". Alžir, Libija i Mauritanija to rade već godinama, kaže ona za DW, ali u Tunisu je to noviji fenomen koji je od prošle godine postao sistemski.

To kaže i stručnjak za migracije koji je govorio za DW, ali pod uslovom anonimnosti: „Proteklih godina bilo je nekoliko slučajeva, obično kada bi vlasti Tunisa presrele krijumčarske brodove iz Libije".

„Sada se čini da su protjerivanja više sistematska, dijelom uključuju urbane pritvore u mjestima kao što su Sfaks i Zarzis. Vidimo promjenu u načinu na koji se postupa s migrantima na moru", dodao je on.

Ranije ovog mjeseca, Lighthouse Reports, istraživačka novinska organizacija i više vodećih svjetskih medija, među njima Vašington Post, Špigel i njemački javni servis ARD - objavili su izvještaj u kojem se govori o povećanju broja takozvanih „protjerivanja u pustinju".

Nakon godinu dana istrage, zaključeno je da je nacionalna garda Tunisa bila u središtu ovih operacija, te da veliki dio novca za te operacije - dolazi iz EU.

Više od milijardu evra od EU

U julu 2023. predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen ponudila je, u okviru sporazuma sa Tunisom, finansijski paket vrijedan više od milijardu evra, koji se sastoji od 900 miliona evra plus 150 miliona evra hitne budžetske pomoći, i dodatnih 105 miliona evra za upravljanje granicom i aktivnosti protiv krijumčarenja.

„Sve veća sredstva EU za kontrolu migracija samo podstiču ova kolektivna protjerivanja, koja su u suprotnosti sa regionalnim i međunarodnim pravom", rekla je Zajbert iz HRV-a za DW.

Prema izvještaju novinske agencije AFP, EU nije konkretno odgovorila na navode Lighthouse Reports. Portparolka Evropske komisije Ana Pisonero rekla je da je „ponekad situacija izazovna u našim partnerskim zemljama... (ali one) ostaju suverene države i nastavljaju da kontrolišu svoje nacionalne snage".

Zajbert smatra da su to prazne riječi. „Postoji zapravo jasna granica koja se može povući između finansiranja EU i nastavka ove prakse", kaže ona.

Sistematska protjerivanja

Za mnoge posmatrače, razvoj situacije u Tunisu posebno je zabrinjavajući jer je ova zemlja postala popularna polazna tačka za migrante iz cijele Afrike koji hoće u Evropu.

Tunis je 2015. ukinuo vize i bilo je nadaleko poznato da je zemlji potrebna jeftina radna snaga, što ju je učinilo dobrim mjestom za ljude koji tako mogu nešto da zarade za prelazak preko Mediterana.

Lučki grad Sfaks, koji je udaljen manje od 150 kilometara od Lampeduze, odavno je postao glavno središte za krijumčarenje ljudima, što su vlasti Tunisa manje-više tolerisale.

No u februaru 2023. predsjednik Tunisa Kais Sajed pokrenuo je akciju protiv migranata nakon što je utvrdio da subsaharski migranti koji ulaze u zemlju svjesno mijenjaju demografsku strukturu Tunisa. Rekao je da to prijeti da Tunis pretvori u "afričku" zemlju umjesto u "arapsko-muslimansku".

Nakon toga uslijedila je policijska akcija širom zemlje koju je djelimično podržalo stanovništvo Tunisa: mnoge porodice podsaharskih crnaca su iseljene iz svojih domova, maltretirane na ulicama i proizvoljno uhapšene.

Maja 2023. kada je Tunis prvi put deportovao oko 1.200 migranata na granicu sa Libijom, „to je izazvalo humanitarnu krizu, u kojoj je život izgubilo nekoliko migranata, uključujući i djecu, a takođe je dovelo do političke krize između Libije i Tunisa", kaže za DW stručnjak za migracije koji je želio da ostane anoniman.

U julu, nakon međunarodnog negodovanja, deportacije velikih razmjera su prestale - da bi se ponovo nastavile u septembru.

„Od tada dio transporta ljudi ide do granice sa Alžirom, a drugi do libijske granice", kaže ovaj posmatrač i zaključuje:

„Iako trenutna protjerivanja Tunisa na libijsku granicu ne stvaraju humanitarnu krizu jer Libijci prilično brzo primaju migrante, oni se i dalje dovode u prihvatne centre gdje se suočavaju sa rizikom od zlostavljanja".