Tufik Softić

Poljoprivrednici na sjeveru nadaju se pomoći države

Migracije sa sjevera odrazile su se na broj stanovnika koji se aktivno bave stočarstvom i izdižu tokom maja na planine, u svoja tradicionalna naselja – katune, a tradicionalnu vareniku sve više mijenja mlijeko iz tetrapaka.

Mada to nije jedini razlog za manji broj farmera na katunima, činjenica je da je stočni fond drastično opao, a da se na mjestima starih, takozvanih stanova od drveta, sve češće grade moderne vikendice.

U Andrijevici kažu da ove sezone u takozvani “izdig” krenuli su samo najuporniji, i ne očekuje se da će u svim katunima koji pripadaju potkomovskim selima biti više od desetak stočara.

Mještani smatraju da država i dalje ne preduzima adekvatne i prave mjere da stimuliše mlade ljude da rade i da žive od svoga rada.

Oni ističu da nije dobro to što su priče oko uvezivanja turističke ponude i proizvodnje zdrave hrane ostale samo mrtvo slovo na papiru.

“Torovi ispod Кomova su iz godine u godinu sve prazniji. Sve je manje dobrih stočara, jer stari izumiru, dok se mladi okreću nekim drugim poslovima. Ali zato sve više ima onih koji prave moderne vikendice, tamo gdje su njihovi djedovi napasali stoku”, kažu u Mjesnoj zajednici Kralje.

Oni dodaju da će vrijeme pokazati koliko je to dobro, ali po onome što se da primijetiti takva praksa ne ide uz priču na kojoj se temelji valorizacija planinskih potencijala.

“Uostalom vrlo malo toga je urađeno da se na pravi način proizvodnjom zdrave hrane upotpuni turistička ponuda ovoga kraja”, pričaju u ovoj poktomovskoj MZ.

Mileta Đerković iz andrijevičkog sela Кošutići vjeruje da ove sezone na planini Crnogori, gdje je nekada bilo čak četrdeset planinskih koliba, neće biti više od dva do tri stočara.

“Naše planine su ranije bile stjecište uzornih stočara, koji su, baveći se poljoprivredom i stočarstvom, uspijevali da izdržavaju svoje brojne porodice. Planinski katuni su tokom sezone bivali puni naroda, dok su se na prostranim pašnjacima mogla uočiti velika stada stoke. Međutim, danas imamo potpuno drugačiju sliku”, ističe Đerković.

Isto se može čuti i od mještana potkomovskog sela zvučnog imena - Japan.

“Na ovim prostorima se oduvijek teško živjelo, ali su ljudi imali volju da rade, jer su znali da nemaju drugog izbora. Danas su došla neka druga vremena, pa tako ove godine na katunu Mojanska rijeka imamo samo dva stočara. Ovi krajevi se suočavaju sa drastičnim odlivom lokalnog stanovništva, dok u katunima iz godine u godinu imamo sve manje stoke”, kažu u tom selu.

Mještani Potkomovlja smatraju da je poražavajuće to što država ne nudi nikakve sigurne garancije koje bi dale podsticaj za proizvodnju zdrave hrane.

“Da bi se trenutna situacija popravila trebalo bi aktivirati prodajna mjesta, gdje bi država garantovala otkup po utvrđenim i prihvatljivim cijenama. Te garancije bi unijele sigurnost kod proizvođača. Tako bi mladi ljudi možda krenuli da se bave poljoprivredom i stočarstvom i da tržištu nude zdravu ekološku hranu. Ako se to ne uradi stočni fond će se iz godine u godinu smanjivati, a naša sela ubrzo će ostati pusta”, pričaju andrijevički farmeri.

Mještani naglašavaju da se na katunima više pije mlijeko iz tetrapaka, nego ono koje se pomuze na ovim prostorima, takozvana varenika.

“Većina ljudi koji dođu na Štavnu ispod Komova donesu tertrapak iz prodavnice, jer ovdje nemaju kod koga da kupe domaće mlijeko. To jasno govori da je tetrapak zamijenio domaću vareniku i da je sve manje onih koji pokazuju želju da drže stoku onako kako su to radili njihovi preci. Smatramo da bi država morala da donese posebne stimulativne mjere ukoliko misli da pomogne sela na sjeveru Crne Gore. To znači da se mora raditi na popravci postojeće infrastrukture i ulagati u jake  i uporne farmere koji žele da se bave poljoprivredom i stočarstvom”, pričaju mještani.

Potpuno istovjetna situacija je i na planinskim stočarskim naseljima u drugim opštinama na sjeveroistoku Crne Gore, Beranama, Rožajama, Gusinju ili Plavu. U Plavu je čak u katastrofalnom stanju put koji vodi od jedne od najatraktivnijih turističkih lokacija, Hridskog jezera i velikog broja katuna na Prokletijama.

“Ovdje tokom sezone bude dosta stranaca, ali često moramo ići terenskim kolima do grada da ih dovedemo, i da ih onda vodimo do desetak kilometara udaljenog jezera. O ovom putu niko ne vodi računa ni zbog turista, a kamoli zbog lokalnih farmera”, pričaju stočari i vlasnici takozvanih eko katuna na tom području.