Lacmanović

"Uz crnogorski, službeni da bude i srpski jezik"

Rješavanju statusa srpskog jezika može se, osim dopunama Ustava, pristupiti i na jednostavniji način – izmjenom naziva nastavnog predmeta koji se danas zove "Crnogorski – srpski, bosanski, hrvatski jezik i književnost" u "Srpski jezik i književnost" ili da se izmijeni redosljed u nazivu nastavnog predmeta, shodno rezultatima popisa, i da novi naziv glasi "Srpski – crnogorski, bosanski, hrvatski jezik i književnost", smatra pravnik i građanski aktivista Radenko Lacmanović.

On je za "Dan" kazao da su rezultati popisa koji su, kako konstatuje, opšteprihvaćeni, nametnuli političkim subjektima, bilo da su na vlasti ili u opoziciji, nekoliko pitanja koja treba što prije rješavati.

"Ovdje, prije svega, mislim na raseljavanje sa sjevera, na starosnu strukturu na nivou čitave države, dovođenje biračkog spiska u realne okvire i regulisanje statusa srpskog jezika, kojim govori najveći broj građana Crne Gore. Dok pitanja raseljavanja, starosne strukture i biračkog spiska zahtijevaju nešto složeniji postupak i ozbiljniju politiku, vjerujem da status srpskog jezika, iako to izleda prilično složeno, može biti riješen na jednostavan način", ocjenjuje Lacmanović za "Dan".

On naglašava da se, imajući u vidu presudu Evropskog suda za ljudska prava, kojom je odbijena tužba otpuštenih nikšićkih profesora zbog preimenovanja nastavnog predmeta "Srpski jezik i književnost" u "Maternji jezik i književnost", uz obrazloženje da ustavno određenje službenog jezika ne mora obavezno pratiti i naziv nastavnog predmeta, te sporazum tadašnje opozicije sa vladom Igora Lukšića, može pristupiti rješenjima koja ne zahtijevaju tako širok konsenzus.

"Naravno, najpoželjnije bi bilo da dođe do dopune, a ne izmjene najvišeg pravnog akta, na način što bi uz crnogorski, status službenog jezika imao i srpski jezik. To kako pojedini laici iz današnje opozicije predstavljaju, koji poistovjećuju izmjene sa dopunom Ustava, ne bi tražilo tako širok konsenzus, a pogotovo ne izjašnjenje građana na referendumu. Ovo vjerujem da bi bilo opravdano sa aspekta i legaliteta, a pogotovo legitimiteta. Priča o dodjeljivanju statusa službenih jezika svakom od onih koji se pominju u današnjem nastavnom predmetu, pa i albanskom, nije ozbiljna i nema uporište u legitimitetu izraženom kroz rezultate popisa", objašnjava on.

Političari popisu pristupili kao "švedskom stolu"

Lacmanović dodaje da najave o nepoštovanju rezultata popisa oko ovog pitanja pokazuju samo nedostatak demokratskog kapaciteta pojedinih poliitičkih subjekata i potvrdu da su popisu pristupili kao "švedskom stolu", uzimajući samo ono što im odgovora, a zanemarujući ono što im se ne sviđa.

"Konačno, rezultati popisa su pokazali, između ostalog, dvije stvari: da su se jedni – ovdje, prije svega, mislim na aktuelnu opoziciju – neopravdano plašili rezultata ovog procesa, a, s druge strane, i da su barem dio onih koji čine vlast imali pretjerana očekivanja od istog. Zaključujem da su građani pokazali zrelost u čitavom procesu koji možda i politički subjektni nisu očekivali, te da su neozbiljne bile optužbe ili ocjene da neko na njih može iznutra ili vani uticati kako će se oni u nacionalnom, vjerskom ili jezičkom smislu izjasniti", naveo je on.

Drugi pristup za koji, prema riječima Lacmanovića, ne treba ni izmjena Ustava, a još manje referendum građana, može da bude izmjena naziva nastavnog predmeta koji se danas zove "Crnogorski – srpski, bosanski, hrvatski jezik i književnost" u nastavni predmet "Srpski jezik i književnost".

"Za ovakvo rješenje je dovoljna većina poslanika u Skupštini Crne Gore, što aktuelna vlast vjerujem da može lako obezbijediti. Takođe, postoji i treća mogućnost – da suštinski naziv nastavnog predmeta ostane isti, samo da se shodno rezultatima popisa zamijeni redosljed u nazivu nastavnog predmeta, pa da ispred crnogorskog, kao što su to i građani odredili na popisu, stoji srpski jezik. Ovo su opcije kojima se može na pravni način zatvoriti ovo pitanje, a da ono ima puni legalitet i legitimitet", smatra on.