Tufik Softić

aeroklub berane

Oprema sačuvana, jedna od čuvenih jedrilica "Blanik" servisirana i spremna da poleti

Grupa entuzijasta iz Berana, zaljubljenika u sportsko letjenje, nakon što je prije tri godine preregistrovala Aeroklub Berane u ministarstvu sporta, uspjeli su da spase od propadanja vrijednu opremu ovog nekada najpoznatijeg aerokluba na širim prostorima bivše Jugoslavije, i sada pokušavaju da ponovo dobiju dozvole i registruju aerodrom kako bi mogao da se koristi u sportske svrhe.

Grupa entuzijasta iz Berana, zaljubljenika u sportsko letjenje, nakon što je prije tri godine preregistrovala Aeroklub Berane u ministarstvu sporta, uspjeli su da spase od propadanja vrijednu opremu ovog nekada najpoznatijeg aerokluba na širim prostorima bivše Jugoslavije, i sada pokušavaju da ponovo dobiju dozvole i registruju aerodrom kako bi mogao da se koristi u sportske svrhe.

Sekretar kluba Mladen Došljak kaže za Portal RTCG da su upravo nedavno vratili sa remonta jedrilicu marke Blanik L13A, koja je toliko popularna u svijetu da se koristi na “Red bul” manifestacijama i vratolomnim letovima.

“Odvezli smo je u Srbiju i potpuno servisirali, da je sada kao nova. Pokušaćemo ljetos da je podignemo, ali mora po pravilima doći instrukor. Vrlo smo entuzijastični, i najvažnije nam je da smo poslije jednog perioda kada je klub izbrisan iz papira, uspjeli da ga vratimo u registar i da mu sačuvamo i nastavimo tradiciju”, kaže Došljak.

On podsjeća da se u ruiniranim hangarima, koji nažalost ne pripadaju klubu već Opštini ili državi, između ostalog, nalaze još dva aviona „utva 75”.

“Ovi avioni su veoma dobro očuvani, ali da bi ih registrovali potrebno je malo više novca. Sačuvane su još neke strarije jedrilice. Bitno je da smo mi uspjeli da to sve obezbijedimo da ostane u Beranama, da ne bude odnešeno”, kaže Mladen.

Njihova namjera je, kako priča, da dobiju dozvolu od Opštine, i da registruju aerodrom kod Agencije za civilno vazduhoplovstvo, kako bi mogli da obnove nekada vrlo poznatu beransku školu letjenja.

“Svi bi mi voljeli da bude nešto od planova za ovaj aerodrom o kojima čitamo, ali nema razloga da mi u međuvremenu ne registrujemo aerodrom za sportsko letjenje i omogućimo bilo kom sportskom pilotu, domaćem ili stranom, da ga koristi. Ovako kako je sada, to može samo na svoju ruku, jer nema operatera”, objašnjava Mladen.

Prema njegovim riječima sačuvano je i vitlo da za podizanje jedrilica, jedino takve vrste u Crnoj Gori.

“Mislim da na prostoru bivše SFRJ postoje još samo tri takva vitla, u Kragujevcu, u Makedoniji i još jedno u Hrvatskoj”, kaže Mladen.

Ovom mladu čovjeku, kome ljubav prema letjenju predstavlja dio porodične tradicije, žao je što im je oduzeta zgrada nekadašnjeg doma, gdje su decenijama odsjedali vojni piloti koji su dolazili u Berane na obuku. Aeroklub Berana prvobitno je osnovan daleke 1954. godine, mnogo prije nego je napravljena betonska pista, i služio je u svrhe obuke pilota nekadašnje vojske SFRJ.

U tadašnjoj Jugoslaviji postojala su dva takva centra za obuku pilota čuvene srednje vazduhoplovne škole iz Mostara, jedan u Puli i drugi u Beranama. Aero klub Berane je preuzeo osnovnu obuku pilota JNA iz Mostara. Nekadašnji stariji članovi kluba objašnjavaju da je od novca koji je na taj način zarađivan, beranski avio klub obavljao i obuku pilota amatera, ili sportskih pilota.

Piloti koji su se školavali u Beranama kasnije su, između ostalog, nalazili zaposlenje u poljoprivrednoj avijaciji SFRJ. Beranski aero-klub bio je osvajač ko zna koliko priznanja i trofeja na takmičenjima širom Jugoslavije, od Vardara do Triglava. Sve je to tako bilo do početka ratova na prostoru SFRJ. Tada su, polovinom devedesetih godina, zamrle dinamičnije aktivnosti sportskog aero kluba.

Prestale su obuke, a time i presahao glavni izvor prihoda od kojih se klub izdržavao. 

Profesionalne pilote, kao i pilote amatere, vrijeme je odnijelo na različite krajeve. U Beranama ih je ostalo svega nekoliko. To je bilo vrijeme kada se i vojska povukla sa beranskog aerodroma. Prije toga, 1974. godine napravljena je moderna betonska pista širine skoro pedeset metara. 

Sekretar preregitrovanog Aero-kluba Berane vjeruju da nije kasno da se šira zajednica zainteresuju i da sa vrlo malo ulaganja dovede sve u upotrebno stanje i da školski avioni i jedrilice opet lete nad Beranama. 

Oni objašnjavaju da Berane, zbog takozvane ruže vjetrova, predstavlja izvanredno klimatsko područje za jedriličarstvo koje se može ponovo uspostaviti uz malo novca.

“Berane ima izvanrednu pistu. Ubijeđeni samo da bi jedriličarstvo doprinijelo promociji grada i u turističkom smislu”, kažu Mladen Došljak.

Beranska vazdušna luka ima dugu tradiciju. Prvi avioni tu su, prema nekim podacima, sletjeli još prije Drugog svjetskog rata. 

„Moglo bi se reći kako je, zapravo, u tom pogledu Berane išlo u korak sa svijetom“, smatra Mladen.

Pristanišna zgrada izgrađena je  šezdesetih godina kada je  i uspostavljen redovni putnički saobraćaj.

Desetak godina na liniji Berane – Podgorica –Berane  i Berane – Beograd – Berane, saobraćali su avioni DC 3, a u kratkom periodu i foker. Pista dužine dva kilometra i poslije pedeset godina odolijeva vremenu i nevremenu, bez bilo kakve brige i održavanja.