Svjedok sedmice: Ines Mrdović

Pogledajte šta je obilježilo sedmicu za nama iz ugla Ines Mrdović.

Ponedjeljak – 24. jun 2024.

Većinu medijske pažnje odnosi vijest da dugogodišnji DPS funkcioner i bivši premijer Duško Marković formira svoju partiju. Nakon godina provedenih u „partiji pohare“ i godina na funkcijama... Sada formira svoju... I neka formira... Sve što može krnjiti „partiju pohare“ treba pozdraviti... Da nam se ta „pohara“ opet ne bi nemilice razbila o lice... Ipak, pitam se koliki je to „đon“ u naših političara i šta, nakon tolikih godina uništenja institucija i privrede od njegove bivše partije, sada on može drugačije da ponudi!?

„Dobro mu je djeci, njemu malo politike“, čitam tokom dana Dajaninu poruku.

Dajana je iz mog Mojkovca. Sa obale je Tare.

Fakultetski je obrazovana („što sam taj prokleti fakultet i završavala“), godinama bez posla („đe da se zaposlim u ovoj truleži od grada, i još hoće da ih glasam, e, neću“), u srednjim je četrdesetim („i bog je digao ruke od mene“), nema svoju porodicu i dugo brine o bolesnoj majci („neko je morao da ostane sa njom, majka nam je“), očajnički želi samo da radi („sve bi bilo drugačije da imam svoju koru hljeba, sve“), a nekada ima i očajničke planove („kunem se da ću jednom sve prodati i otići odavde, pa makar niđe ne stigla“)...

Za razliku od Markovića, čije je povratak na političku scenu praćen udarnim vijestima na svim portalima, Dajanina priča teško da će ikada biti udarna u medijima.

Utorak – 25. jun 2024.

Nagodba Džulijana Asanža o izlasku na slobodu sve zasjenjuje. Godine opiranja i borbe da ne bude izručen Sjedinjenim Državama konačno su dale efekta. Iz hladnog zatvora poletio je ka udaljenom i toplom Tihom okeanu i Australiji, a zapravo ka slobodi.

Bilo je vrijedno usuditi se i pokazati kičmu. Posebno prema moćnima. Još posebnije prema najmoćnijima. A, pravde (i žrtve) su spore. Ali, katkada i dostižne... Ništa više u svijetu nije isto nakon otkrića njegovog Vikiliksa. I to budi nadu da u ovom rovitom svijetu, u kojem vladaju najmoćniji, i mali, sićušni pojedinac može biti jači od tih najmoćnijih. Koliko god da to koštalo...

Ipak, cinizam me plavi. Kako je, zaboga, u našoj državi teško, preteško da se pojedinac usudi i pokaže kičmu!? Kao po pravilu, čak i kada pokuša da se usudi, on obično negdje zapne, utihne, odapne, sklupča se, zaglavi, navikne se...A, naviknuti se - je najgore i za pojedinca, i za društvo u cjelini.

 Srijeda – 26. jun 2024.

Zahuktava se priča o potencijalnim vanrednim izborima u Glavnom gradu. Opozicija (kao i svaka) navija i za vanredne izbore na državnom nivou, ali ne djeluje da su ti izbori, za razliku od podgoričkih, i realni. Na blizinu podgoričkih izbora ukazuju i najave formiranja novih partija, koju će vjerovatno brzo osnovati i predsjednik države Jakov Milatović. Kao nikada ranije se „probudio“ sa kritikama, odzvanjaju njegova javna „spočitavanja“ na sve moguće teme, naročito prema bivšim partijskim saborcima, te je jasno da hoće da privuče dio nekadašnjih podržavalaca zajedničke partije.

Ali, kao malo koji političar sa ovih prostora, on ima teški nedostatak – zaslijepljen je vlastitom sujetom, koja mu mnogo škodi. Toliko da se spoljnem posmatraču nekada čini da će „izgorjeti“ u vatri sopstvenog samoljublja. Nema nikoga oko sebe (ili ne dozvoljava) da ga savjetuje da se u politici uspjeh postiže kada se razumno zastane, razložno promisli, mudro razmisli... Ako hoćeš glasove ovih građana, moraš oslušnuti šta im je prihvatljivo, a šta nije, moraš s njima otvoreno i korektno. Ako ti naslute samoljublje, to samo odmaže, ne i pomaže. Ipak je ovo Crna Gora, a njeni žitelji su odveć „voćka čudnovata“.

Četvrtak – 27. jun 2024.

IBAR dan. Toliko se proteklih mjeseci govorilo o dobijanju Privremenih mjerila da je javnost generalno u danu njegovog formalizovanja bila već prilično zasićena tom pričom i ostala bez očekivane euforičnosti i egzaltiranosti.

Ipak, pljušte čestitke, hvalospjevi, podrške... Uistinu jeste otkočen proces evropskih integracija, za koju godinu biti ćemo dio EU. Većina nas građana to želi, to podržava, tome se neizmjerno nada... Ali, u ovoj zemlji uvijek postoji to famozno „ali“... Da li IBAR znači da sudije Medenice neće dalje „vedriti“, a tužioci Katnića neće „oblačiti“?! Da li IBAR znači da partije neće biti na pijedestalu i vladati ovom državom, umjesto nas građana?! Da li IBAR znači da će institucije i vladavina prava profunkcionisati preko noći?!

Naravno da neće. Svi dobronamjerni su svjesni da je ovoj zemlji nasušno potreban veting. U protivnom, pravda nikada neće biti isporučena i pravda nikada neće biti zadovoljena. A, to znači da ćemo MI – obični građani – biti poraženi.

Petak – 28. jun 2024.

Nova rezolucija u parlamentu... Jedna u nizu... Nikada kraja raznim rezolucijama... A, najnovija „prst u oko“ dobrom susjedu... I ponovno priče o prošlosti...

„Pogledaj čime se bave, a rekli da će zaposliti svakoga?“, Dajana se javlja porukom.

Ah, Dajana, dok je politike „hljeba i igara“, tu smo gdje jesmo, a sit gladnome nikada nije vjerovao, niti će. Dok pričaju o rezolucijama, ne pričaju o promjeni koruptivnih i monopolskih zakona, ne pričaju o ukidanju gomile beneficija za sebe, o partijskim zapošljavanjima, o raskidu sa nepotističkim i koruptivnim praksama, o uspostavljanju jednakih šansi za sve, o otvaranju fabrika, novih radnih mjesta, o funkcionisanju institucija i ustanovljavanju vladavine prava...

Zarobljena u grotlu mojkovačkog sivila i oporih svakodnevica, gdje ni čarobna Tara često ne nudi odušak, Dajana katkada šalje groteskno mračne poruke, u kojima ne vidi svjetlo na kraju tunela. Iako znam otkuda izvire njeno nezadovoljstvo, ne umijem smisleno odgovoriti na njih.

„Možda da pročitaš sve knjige ovoga svijeta! Možda da napišeš sve romane ovoga svijeta!, poželim da joj napišem, ali to ne činim. Jer nemam prava na to.

Nemam prava to reći nekome ko na svojoj koži dobrano osjeća besudnost Crne Gore, o kojoj je prije mnogo decenija u izgnanstvu pisao jedan rođeni Mojkovčanin. Besudna bila tada, besudna za mnoge od nas i vijek kasnije ostala...