Mediabiro [ M.L.B. ]

JU KAKARICKA GORA

Mjesto nade, iskupljenja i novog početka

Na nekoliko kilometara od gradskog jezgra Podgorice, na Kakarickoj gori, smještena je istoimena ustanova koja godinama pruža pomoć, utjehu i nadu u novi život onima koji su okovani bolešću zavisnosti.

Od 2008. godine, kada je otvorena, kroz JU Kakaricka gora prošlo oko 600 osoba suočenih sa zavisnošću od narkotika, alkohola ili kocke, koji su u prostorijama ove ustanove, u muškom, ili od 2015. u ženskom paviljonu, uz pomoć stručnog kadra, tražili put ka izlječenju i novom početku.

Pomoć i podršku u svojoj borbi svakodnevno dobijaju od tima stručnih lica koja su angažovana u ovoj ustanovi.

"Riječ je o multidiciplinarnom timu stručnjaka različitih profesija – psihijatri, psiholozi, socijalni radnici, specijalni pedagozi, radno-okupacioni terapeuti", navodi direktorica ove ustanove Dijana Milošević, za Mediabiro.

Stručna lica su, kako dodaje, pored osnovnog stručnog obrazovanja, završila ili su na završnim godinama psihoterapije, iz oblasti različitih psihoterapijskih škola.

„Sami tretman u javnoj ustanovi se sastoji iz dva dijela – rezidencijalnog dijela (kada su klijenti smješteni u ustanovi) i nerezidencijalnog dijela tretmana (kada se oni klijenti koji uspješno završe prvih 12 mjeseci vraćaju svojim kućama, a po pozivu stručnog lica prisustvuju grupnim i individualnim psihoterapijama). Stoga, kada je riječ o smještajnim kapacitetima, u muškom bloku ima mjesta za 60 klijenata, a u ženskom paviljonu za njih 16“, kazala je Milošević.

Trenutno, u ustanovi su smještena 23 klijenta, a još njih 16 je u nerezidencijalnoj fazi.

„U prosjeku je više muškaraca nego žena, a to možemo pripisati tome što je ženama jako teško da se odluče da potraže pomoć, shodno tome da mi i dalje jesmo patrijarhalno društvo i da se ženama teže opraštaju greške, nego muškarcima“, smatra direktorica.

Iako ističe da nije lako biti na čelu ove ustanove, stalni stres, velika odgovornost, napori i odricanja postaju nevažni pred zadovoljstvom i radošću usljed uspješnog izlječenja klijenta.

„Ponosna sam što u Glavnom gradu postoji ovakva institucija, ponosna sam na klijente, na svaki njihov uspjeh, na to što su pobjednici...Moje najveće zadovoljstvo i najveći uspjeh jesu moji klijenti i klijentkinje“, poručuje Milošević dodajući da je velika radost u njenom životu to što stotine nekadašnjih pacijenata danas funkcionalno žive svoje živote.

„Nakon završetka tretmana vratili su se studijama, našli stalno zaposlenje, formirali porodicu itd, i danas su funkcionalni članovi društva“, ponosna je Milošević.

Radost usljed svakog uspjeha klijenata proživljava i psiholog Nikola Ralević. On upozorava na simtpome zavisnosti, kao i faktore koji mogu doprinijeti posrnuću u poroke i zavisnost.

„Postoje faktori ličnosti, sredine i biohemijski, a tu je i samo sredstvo koje se konzumira. Kada je riječ o nasljednim faktorima, ukoliko je npr. u porodici već postojao problem alkoholizma, velika je vjerovatnoća da će se taj generacijski obrazac nastaviti. Značajna je i sama sredina, jer ako ona toleriše upotrebu alkohola i drugih supstanci, veća je vjerovatnoća da će osoba biti izložena i da će probati to. Važna su i iskustva koja je imao pojedinac, jer ako je imao traumatična iskustva, ili je konstantno izložen stresu, postoji rizik da će zloupotrijebiti psihoaktivne susptance“, pojašnjava Ralević.

Naročito je, ističe, rizičan period adolescencije kada osoba traga za svojim identitetom.

„Ono što takođe može da uveče u svijet zavisnosti jeste ukoliko osoba ima čestu potrebu za adrenalinom, slabu toleranciju na dosadu, ili ima problem sa regulacijom svojim emocija i onda poseže za supstancama“, navodi Ralević.

Kada je riječ o mlađem uzrastu, na bolest zavisnosti mogu ukazati određena ponašanja, poput promjene društva, čestog neraspoloženja, trošenja veće količine novca, izostanka sa važnih događaja i zapostavljanje značajnih stvari u životu.

Zavisnik mora da dotakne svoje dno

Jedan od onih koji je zbog upotrebe narkotika zapostavio, a potom i izgubio važne stvari u svom životu jeste klijent ove ustanove, koji je uspješno prošao rezidencijalnu fazu.

Sa upotrebom narkotika počeo je u srednjoj školi, najprije marihuana, a potom heroin.

„Bilo je dostupno u društvu u kojem sam se kretao, bilo je „kul“ i prihvatljivo. Moja odluka da krenem tim putem postojala je još u osnovnoj školi, kada sam počeo da konzumiram alkohol. Već tada sam izgradio stav da ću konzumirati droge. Vjerujem da su dosta uticali i filmovi, muzika, slični sadržaji“, kazao je klijent.

Da bi zavisnik donio odluku da otpočne sa liječenjem, mora da „dotakne svoje dno“, dodaje klijent. U njegovom slučaju, to je bio razvod braka, gubitak posla, stana...

„Potrebno je da zavisnik dotakne dvoje dno da bi prelomio i prihvatio da je zavisnik i da mu je potrebno liječenje. Prije toga predstoji dugačak proces samozavaranja i pokušaja da se održi maska normalnosti. Što je nečije dno, to je individualno. Meni je to bio trenutak kada su počele da padaju moje maske i kada je počelo sve da mi se raspada u životu. Došlo je do raspada braka, ostao sam bez posla, bez stana, bez gomile prijatelja, i više nisam mogao sebi da govorim da imam stvari pod kontrolom, kao što sam sebi konstantno govorio“, navodi klijent.

Dodaje da se najlaške fizički oporaviti - ostaviti drogu u nekom kratkom periodu, ali je mnogo zahtjevniji psihički oporavak i oporavak duha, kao i promjena obrazaca ponašanja koji su se stvorili tokom aktivne faze.

Sada je sve to iza njega, velikim dijelom zahvaljujući ustanovi Kakaricka gora.

„Ja sam toliko zahvalan ovoj ustanovi na svemu što mi je pružila. Vratila mi je vjeru u život. Došao sam sa vrlo malo znanja što se ovdje nudi, imao sam predrasude, očekivao sam neku mješavinu zatvora i psihijatrije gdje nikoga istinski ne interesuje moj problem. Došao sam ovdje jer više nisam imao snage ni za šta“, kazao je klijent.

Zahvalan je i što mu je pružena prilika da bude radno angažovan u perionici, što znači i za njega i njegovu porodicu.

„Važno je i sa finansijkog aspekta i za lični oporavak, jer je mnogo značajno da osjetimo da smo blagotvorni za zajednicu. To nam vraća osjećaj vrijednog ljudskog bića. Takođe, posao mi omogućava da uvijek budem tu za ostale klijente, ukoliko im treba razgovor ili da im pružim perspektivu borbe sa bolešću koja im je bliža, jer sam i sam bio zavisnik“, zaključuje klijent.