[ Vanja Rakonjac, TVCG ]

OD BOZE DO BAKLAVE

Ahmetova poslastičara ne mijenja ambijent skoro sto godina

Poslastičarnica "Centar" u Beranama jedna je od rijetkih zanatskih radnji koja je opstala u tom kraju pa i šire. U njoj se gotovo vijek ništa ne mijenja.

Od unutrašnjosti do kuhinje u kojoj se po staroj recepturi spremaju burek i kolači sve je ostalo isto, pa i ljubav Ahmeta Bahtijarija prema tradiciji svojih predaka.

Stari požutjeli listovi iz vremena Zetske banovine vraćaju nas decenijama unazad. U vrijeme kada je Ilijaz Bahtijari sa braćom Bahtijarom i Zejbekom iz Kosovskog sela Globočica stigao u Crnu Goru da proizvode slatkiše i sladoled.

I to je bio i ostao zanat porodice čiji potomci ništa nijesu mijenjali u svom poslastičarskom poslu.

"Naši su došli još 1939. godine na Cetinje i tu se zadržali do početka rata. Poslije rata je otac došao ovdje i stric. Jedan u Andrijevicu, jedan u Berane. Mi smo ostali ovdje u Beranama. Iz Gore smo sa Kosova. Dobro nam je ovdje, radi se, ne osjećamo se kao stranci", kaže Ahmet. 

Iako su u gotovo svim poslastičarnicama bureci preuzeli primat, kod Ahmeta je baš kao što je nekada bilo. Miris vanile i aroma kolača. Nekih, međutim, više nema jer ukusi mladih više nijesu isti.

"Te halve najviše, onda kadaif, sutlijaš, bilo je i salepa, svega, ali sad toga više nema. Sve se mijenja. Oni idu više na šlagove, na neke druge stvari a ranije se orijentalno više tražilo. Baklave, tulumbe i halve", ističe Ahmet. 

Nije se, međutim, promijenila unutrašnjost „Centra“. Zato Beranci posebno doživljavaju dolazak u radnju.

Kako kaže Adem – Ado Softić, sam ambijent i ulazak je jedna vrsta vremeplova kad se vraća u djetinjstvo.

"Oni još uvijek drže iste one kolače od prije pedesetak godina, jedini drže bozu", poručuje Ado. 

Čuva zanatlija duh starog vremena iz kojeg su i recepti. Majstor za burek i kolače ipak ima i svoje tajne.

"Ako od nekoga vidite onda se to i krišom ali mi imamo sve to zapisano. To mora da bude tako", kaže on. 

Ahmet je sačuvao tradiciju svog oca. No, ima li u porodici potomaka koji će nastaviti njegovim stopama?

"Urođeno nam je to svima. Tako da biće, nadamo se da hoće", zaključuje vrijedni Ahmet. 

Priča koja je u Beranama počela 1951. godine ima svoju istoriju i trajanje. Sa njim opstaje neko minulo vrijeme i zanat koji čuvaju ruke.

A Ahmetove nastavljaju da bolje od svake mašine razvlače tijesto i po ukusu mušterija spremaju kolače, sladoled i bozu.