- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Muzički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
08. 11. 2025. 09:39 >> 11:00
Jesu li roboti spas za čišćenje kuće i brigu o starima
Zvuči kao naučnofantastični film, ali neki naučnici veruju da bi ova nova pametna tehnologija mogla biti od pomoći u ublažavanju opterećenja sistema zdravstvene zaštite u Velikoj Britaniji.
Skrivene u laboratoriji na severozapadu Londona, tri crne metalne robotske šake se sablasno pomeraju na inženjerskom radnom stolu.
To nisu kandže niti klešta, već četiri prsta i palac koji se polako otvaraju i zatvaraju, i svi zglobovi su na pravim mestima.
„Ne pokušavamo da napravimo Terminatora", šali se Rič Voker, direktor kompanije Shadow Robot, koja ih je napravila.
Sa naočarima, dugom kosom, bradom, i brkovima, više liči na savremenog hipika nego na tehnološkog genijalca koji mi ponosno pokazuje prostorije njegove firme.
„Naš cilj je bio da napravimo robota koji pomaže ljudima, koji im olakšava život, opslužitelja opšte namene koji može da radi sve po kući, da obavlja sve kućne poslove…"
Ali iza toga se krije dublja ambicija - rešavanje jednog od najhitnijih problema u Velikoj Britaniji – sve veće krize u sektoru nege drugih lica.
https://www.instagram.com/p/C6_hEBHNZdd/
Prošle godine je samo u Engleskoj bilo 131.000 upražnjenih radnih mesta za negovatelje odraslih, prema izveštaju dobrotvorne organizacije Skills for Care.
A u Engleskoj ukupno živi oko dva miliona ljudi starijih od 65 godina koji nemaju odgovarajuću negu, navodi dobrotvorna organizacija Age UK.
Očekuje se da će do 2050. svaka četvrta osoba u Velikoj Britaniji imati 65 ili više godina, što bi moglo dodatno da optereti ovaj sistem.
Tu na scenu stupaju roboti.
Prethodna vlada najavila je ulaganje od 34 miliona funti (oko 38,5 miliona evra) u razvoj robota koji bi potencijalno mogli da se koriste za pružanje nege.
Čak su članovi vlade 2019. godine izjavili da će „u narednih 20 godina autonomni sistemi, poput robota, postati uobičajen deo naših života i promeniti način na koji živimo, radimo i putujemo".
Da li bi zamisao da je tehnologija „čarobni štapić" za sve probleme, koja zvuči kao naučna fantastika, zaista mogla da bude rešenje?
I da li biste zaista poverili vaše starije rođake ili sebe kada budete najranjiviji, nečemu što je u suštini vrlo snažna mašina?
Vežbanje sa robotom Peperom
Japan pruža uvid u moguću budućnost u kojoj roboti žive sa nama.
Još pre 10 godina, japanska vlada je počela da nudi subvencije proizvođačima robota za njhov razvoj i popularizaciju upotrebe u domovima za stare, što je delimično bilo podstaknuto starenjem stanovništva i nedostatkom osoblja u domovima za stare.
Doktor Džejms Rajt, stručnjak za veštačku inteligenciju i gostujući profesor na Univerzitetu Kraljica Meri u Londonu, proveo je sedam meseci proučavajući njihovu primenu.
Posebno je ispitivao koliko su efikasni u japanskom domu za stare.
Ukupno su analizirane tri vrste robota.
Prvi, nazvan HUG, koji je razvila japanska kompanija Fuji Corporation, izgledao je kao visoko sofisticirana hodalica.
Imao je potporne jastučiće na koje su ljudi mogli da se oslone, i pomagao je negovateljima da prebace korisnike iz kreveta u invalidska kolica ili, recimo, do toaleta.
Drugi robot nazvan Paro je izgledao kao mladunče foke.
Bio je namenjen stimulaciji pacijenata koji imaju demenciju i obučen da na maženje reaguje pokretima i zvukovima.
Treći je bio mali humanoidni robot prijateljskog izgleda po imenu Peper.
Mogao je da daje uputstva i da pokazuje vežbe pokretima ruku i korišćen je za vođenje grupnih vežbi u domu za stare.
Pre nego što je počeo da analizira robote, doktor Rajt je gajio određeni optimizam.
„Očekivao sam da će negovatelji u domovima za stare, koji su bili preopterećeni poslom, lako prihvatiti robote kao pomoć", kaže on.
„A ono što sam otkrio bilo je gotovo suprotno".
Ustanovio je da je osoblje doma najviše vremena trošilo na čišćenje i punjenje robota, a pogotovo na rešavanje problema kada nisu radili kako trreba.
„Posle nekoliko nedelja negovatelji su zaključili da roboti uzrokuju više problema nego što pružaju koristi i sve manje su ih upotrebljavali, jer su bili prezaposleni da ih koriste", kaže doktor Rajt.
„HUG je morao stalno da se pomera da ne bi smetao korisnicima.
„Paro je izazvao uznemirenost kod jedne korisnice koja se previše vezala za njega.
„A vežbe koje je pokazivao Peper korisnici nisu mogli da prate, jer je bio prenizak da bi ga svi videli i nisu ga jasno čuli, pošto je imao piskav glas".
Timovi koji su razvili ove robote imali su odgovore na nalaze doktora Rajta.
Proizvođači HUG-a kažu da su u međuvremenu unapredili dizajn i da je sada kompaktniji i jednostavniji za upotrebu.
Tvorac Para, Takanori Šibata, istakao je da se ovaj robot koristi već 20 godina i da postoje kliničke studije koje potvrđuju njegov „terapeutski efekat".
Robot Peper je sada vlasništvo druge kompanije, a njegov softver je znatno unapređen.
Ipak, studija je pružila određene važne informacije.
Rič Voker iz kompanije Shadow Robot je uveren da upotrebu robota za negu ljudi ne treba odbacivati.
Tvrdi da če sledeća generacija biti mnogo sposobnija.
Od laboratorije do stvarnog života
Praminda Kejleb-Soli, profesorka Univerziteta u Notingemu u Engleskoj, odlučna je da omogući da se roboti za negu mogu da funkcionišu u praksi.
„Trudimo se da ove robote iz laboratorija primenimo u stvarnom svetu", kaže ona.
Da bi to postigla, osnovala je mrežu Emergence, koja povezuje proizvođače robota sa kompanijama i ljudima koji će ih koristiti, a istovremeno istražuje šta stariji ljudi žele od robota.
Odgovori su različiti.
Neki ljudi su rekli da žele robote koji imaju mogućnost glasovne interakcije i, razumljivo, da ne izgledaju zastrašujuće.
Drugi su poželeli robota koji ima „sladak dizajn".
Međutim, mnogi zahtevi se svode na praktičnost - da robot može da se prilagodi promenljivim potrebama korisnika i da se sam puni i čisti.
„Mi ne želimo da brinemo o robotu, hoćemo da robot brine o nama", rekao je jedan od ispitanika.
Neke britanske kompanije već ispituju robote u praksi.
Pružalac usluga kućne nege Caremark testira Džinija, malog robota koji reaguje na glasovne komande, među korisnicima njihovih usluga u gradu Čeltnamu u Engleskoj.
Muškarac koji ima demenciju u ranom stadijumu ispričao je da uživa kada od Džinija zatraži da mu pusti pesme Glena Milera.
Međutim, reakcije su uglavnom kao na pihtije – ljudi ili obožavaju ili ne podnose Džinija, kaže direktor firme Majkl Folks.
Ali on ističe da ovi uređaji nisu zamišljeni da zamene ljude.
„Naš cilj je da izgradimo budućnost i kojoj će negovatelji imati više vremena da brinu o ljudima".
Šake robota: lekcije iz evolucije
U londonskoj laboratoriji kompanije Shadow Robot, Rič Voker ukazuje na još jedan veliki izazov - stvaranje savršene šake robota.
„Da bi robot bio koristan, mora da ima sposobnost interakcije sa svetom koju ima čovek", objašnjava on.
„A za to mu je potrebna spretnost slična ljudskoj".
Robotska šaka koju mi pokazuje Voker deluje zaista okretno.
Napravljena je od metala i plastike, ima 100 senzora i poseduje spretnost i snagu ljudske šake.
Svaki prst se samostalno pokreće i precizno i brzo dodiruje palac, i pokret se završava poznatim znakom „OK".
Može čak da reši Rubikovu kocku i to korestići jednu šaku.
Ipak, to je još daleko od obavljanja složenijih zadataka, poput sečenja makazama ili uzimanja sitnih, krhkih predmeta.
„Način na koji koristimo makaze je zapravo zapanjujući kad o tome bolje razmislimo", kaže Voker.
„Ako pokušate da analizirate šta se dešava, koristite čulo dodira na suptilan i precizan način, dobijate povratnu informaciju i tako prilagođavate pokret i način na koji sečete.
„Kako reći robotu kako to da uradi?"
Vokerov tim, zajedno sa još 35 inženjerskih kompanija, radi na dizajnu šake što sličnije ljudskoj, u okviru projekta nazvanog Program spretnosti robota.
To je jedan od projekata koje vodi državna Agencija za napredna istraživanja i pronalaske (ARIA), koja podržava naučna istraživanja visokog rizika (jer možda neće uspeti), ali i veoma korisna zbog njihovog potencijala da promene društvo.
Profesorka Dženi Rid koja vodi projekat, objašnjava da u okviru istraživanja proučavaju pokrete životinja da bi mogli da daju bolja uputstava za izradu šake robota, ali i zbog preispitivanje načina na koji se roboti sada prave.
„Jedna od upečatljivih stvari kod životinjskih tela je njihova gracioznost i efikasnost, što je rezultat evolucije", kaže ona.
„Mislim da je gracioznost zaista oblik efikasnosti".
Izrada veštačkih ljudskih mišića
Danski inženjer i preduzetnik Gugi Kofod pokušava da razvije veštačke mišiće za robote koji bi mogli da zamene motore.
Projekat njegove firme Pliantics, sa sedištem u Danskoj, još je u ranoj fazi razvoja, ali je ostvaren ključni pomak – pronašli su materijal koji je izdržljiv i ponaša se sličnom pravom mišiću.
Njegov motiv je lične prirode.
„Nekoliko meni bliskih ljudi nedavno je preminulo od demencije", objašnjava on.
„Vidim po ljudima koji brinu o pacijentima obolelim od demencije koliko je to izazovno.
„Zato mi je ogromna motivacija da pokušamo da stvorimo sisteme koji im pomažu da ne osećaju strah i da im omogućimo bar pristojan život".
- Melanija Tramp: 'Oprez! Roboti su stigli'
- Robot ili čovek: Ko bolje rešava zagonetke
- Ko će pobediti u trci za pravljenje humanoidnog robota
Mišići koje njegova firma razvija napravljeni su od mekog materijala koji se rasteže i skuplja poput pravih mišića kada se kroz njih propusti struja.
U okviru projekta ARIA, Kofod sarađuje sa kompanijom Shadow Robot na razvoju robotičke šake u prirodnoj veličini sa veštačkim mišićima koji treba da omoguće da preciznije i nežnije uzima i hvata stvari.
Krajnji cilj je da šaka može da otkrije i male promene pritiska pri hvatanju predmeta i da zna kada treba da prestane da stiska, kao što to radi ljudska koža na jagodicama prstiju.
Šta roboti znače za negovatelje
Doktora Džejmsa Rajta, koji je proučavao robote u Japanu, brine još nešto.
U slučaju široke primene, roboti bi mogli da pogoršaju položaj negovatelja.
„Jedini način da se ekonomski opravda njihova upotreba jeste da se negovatelji plaćaju manje i da se naprave mnogo veći domovi za stare koji bi bili standardizovani da bi roboti mogli lakše da rade", kaže on.
„Posledično, bilo bi više robota koji brinu o ljudima, dok bi negovatelji dobijali minimalnu platu za servisiranje robota, što je suprotno viziji da će roboti omogućiti negovateljima više vremena za razgovor i istinsku brigu o korisnicima usluga".
Drugi stručnjaci su, međutim, optimističniji.
„To će postati ogromna industrija s obzirom na trenutni nedostatak radne snage.
„Kako naše stanovništvo stari, potražnja za negovateljima će biti ogromna", kaže Gopal Ramčurn, professor veštačke inteligencije na Univerziteta u Sautemptonu u Engleskoj.
On je i izvršni direktor organizacije Responsible AI, koja radi na obezbeđivanju bezbednosti i pouzdanosti sistema veštačke inteligencije.
Ramčurn kaže da sviđalo se to nama ili ne, roboti dolaze.
Kao primer navodi humanoidnog robota Ilona Maska, Optimusa, koji je prošle godine na događaju kompanije Tesla služio piće i družio se sa gostima.
„Pokušavamo da predvidimo takvu budućnost pre nego što velike tehnološke kompanije primene takve sisteme bez da nas pitaju šta o njima mislimo", dodaje on.
Zato ističe da je sada pravi trenutak da se postave odgovarajući propisi i standardi koji će osigurati da roboti rade za nas, a ne mi za njih.
„Moramo biti spremni za takvu budućnost".
Dodatno izveštavanje: Florens Friman
Naslovna fotografija: Džodi Laj / BBC (Slika je ilustracija i ne predstavlja nijednog robota pomenutog u tekstu)
BBC na srpskom je od sada i na Jutjubu, pratite nas OVDE.
Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk