Nikola Nikolić

Čista petica: Fefe de Đorđi, krunisani kralj svjetske odbojke

U januaru ove godine, Nikolaj Jakobsen je sa rukometašima Danske četvrti put zaredom osvojio titulu prvaka svijeta i izjednačio podvig Jevgenija Trefilova, koji je kao selektor rukometašica Rusije bio prvak 2001, 2005, 2007. i 2009. godine.

Ti podvizi su bez premca kada su u pitanju treneri, ali od danas jedan čovjek ima titulu više od temperamentnih Jakobsena i Kralja Trefa - Ferdinando de Đorđi.

Selektor odbojkaša Italije je bio tehničar čuvene Generacije fenomena, selekcije "azura" koja je pokorila svijet tri puta uzastopno od 1990. do 1998. godine.

Popularni Fefe je ubrzo nakon toga počeo trenersku karijeru, osvajao titule gdje god da se pojavio od Italije, preko Poljske i Rusije, uzeo između ostalih i Ligu šampiona sa Lubeom, a onda je 2021. dobio priliku da vodi reprezentaciju u kojoj se proslavio.

Naslijedio je Đanlorenca Blenđinija, koji je za šest godina na klupi Italije osvojio "samo" olimpijsko srebro u Rio de Žaneiru, a otišao je nakon 6. mjesta na Igrama u Tokiju.

Đuzepe Manfredi, koji je u martu 2021. postao predsjednik Odbojkaškog saveza Italije, pozvao je De Đorđija i dao mu odriješene ruke.

Slavni tehničar je odlučio da napravi rez - mjesec nakon OI je za Evropsko prvenstvo prijavio izuzetno podmlađenu ekipu u kojoj je bilo samo šest igrača iz Tokija (Simone Đaneli, Đanluka Galasi, Simone Ancani, Rikardo Zbertoli, Alesandro Mikjeleto i Danijele Lavija), a "azuri" su na putu ka zlatu srušili svih devet rivala, uključujući i domaću Poljsku u polufinalu i Sloveniju u nezaboravnom finalu.

Godinu kasnije, Italija je objedinila krune, upisala svih sedam trijumfa i na putu ka četvrtom zlatu na svjetskim prvenstvima baš kao godinu ranije savladala Sloveniju i Poljsku, koje su tada bile domaćini.

Uslijedili su revanš Poljske u finalu Eurovoleja 2023. i "drvena medalja" (4. mjesto na OI u Parizu), ali su "azuri" na Filipinima odbranili tron i peti put postali prvaci svijeta. Naravno, sa svojom talijom, Fefeom de Đorđijem, koji je postao prvi čovjek sa pet titula u najvećim kolektivnim sportovima na svjetskim šampionatima...

"Trebalo bi da me zovu da vodim ekipu samo na svjetskim prvenstvima", uz osmijeh je rekao 63-godišnji stručnjak nakon današnje pobjede u finalu nad Bugarskom (3:1), na čijoj klupi sjedi upravo Blenđini.

Kao igrač nije bio prvi izbor u reprezentaciji na poziciji dizača, ali su ga Hulio Velasko i Paulo Roberto de Freitaš, poznatiji kao Bebeto, uvrstili u timove koji su tri puta bili šampioni svijeta od 1990. do 1998. godine.

"Odličan sam igrač, samo kad bih imao pet centimetara više", znao je da se našali 178 centimetara visoki Fefe na svoj račun i dok je bio igrač.

Kao tehničar je imao "zlatne ruke", a njegova trenerska filozofija je jednostavna.

"Uvijek moramo da imamo na umu da se igramo sporta, da nismo u rudniku. Ali, ne volim osrednjost, volim ljude koji daju 100 odsto mogućnosti u svakom trenutku".

Sudbina je htjela da De Đorđi i njegov odbojkaški "otac" Velasko osvoje svjetske titule u istoj godini, jer je argentinski stručnjak sa odbojkašicama Italije prije tri sedmice u Bangkoku pokorio planetu.

Velasko je lani konačno uzeo i olimpijsko zlato, u Los Anđelesu je red na De Đorđija...