TEŽAK UDARAC ZA BARSU

N. Šofranac: Kapitulacija Nou Kampa

Barselona je u svom najboljem momentu, nakon čak 15 utakmica bez poraza i nekih blistavih pobjeda, doživjela težak udarac, eliminaciju iz Evrope, ali i sramotu kakvu ovaj stadion nikad nije osjetio. Osim poraza 2:3 od Ajntrahta pamtiće se dugo invazija stadiona i jutros svi o tome pričaju.

Čak 22 hiljade njemačkih navijača okupirali su Kamp Nou koji je oduvijek tvrđava Barse i gdje nijesu puštali više od 5.000 gostujućih navijača ni u najvežćim duelima. Ćavi je rekao da je ambijent bio zapanjujući, da su se osjećali isto kao prije sedam dana u Frankfurtu, i da je to uticalo na greške iz kojih su primali golove.

Predsjednik Laporta se odmah pojavio pred kamerama i rekao da je osramoćen, da ovo više nikad ne smije da se ponovi, da jos provjeravaju grešku u izdavanju ulaznica pa će donijeti drastične mjere. Znalo se još od prvog meča da ima puno peticija za ulaznice iz Njemačke, ali niko nije napravio procjenu da će doći preko 40 hiljada njihovih navijača u Kataloniju, da će tri dana okupirati grad i da će na kraju mnogi sociosi Barse okrenuti leđa klubu i prodati im ulaznice. Jer 22 hiljade je zaista puno, okupirali su sve strane stadiona, čuli se duplo jace od domaćih, sve se bijelilo, na kraju su dugo slavili sa svojim igračima kao da su kući.

Svi se pitaju zašto su sociosi sad izdali klub, Barsa ima ogroman ponos, time se dići u svijetu, a ovo sad nije oktobar i stanje depresije već je Cavi digao entuzijazam do zvijezda i nakon demoliranja Reala sanjalo se uveliko za iduću sezonu. A čak i za ovu, da se osvoji Liga Evrope i pritisne Real do kraja u prvenstvu.

Jer Barsa koja je izgubila u avgustu Mesija i Grizmana, a onda i zbog povreda Ansu Fatija, Dembelea, Pedrija, Depaja, Agera, Desta i mnoge druge prosto nije imala identitet i Kuman je morao da ode. Ćavi je stigao u novembru, u najgorem momentu u istoriji kluba, bez igrača, bez eura u kasi za pojačanja i morao je mjesec dana da igra sa omladincima poput Djutgle, Nika, Erika... Već prije Božića dao je veliki duh ekipi, počeli su se vraćati igraći poput njihovih bisera Pedrija, Fatija i Gavija, a dovođenja Danija Alvesa, Obamejanga, Ferana Toresa i Adame Traorea bila su operativna remek djela. Već i bez nekih od njih ekipa je bila na nivou Reala u Super kupu, izgubila tek na produžetke 3:2.

Bio je bolan španski kup i poraz u Bilbau, pogotovo što Laporta tada nije dozvolio da igra Dembele dok ne produži ugovor. Otišlo je i to, a eliminacija iz Evrope bila je dupla, prvo LS a onda LE. Ali u međuvremenu Ćavi je našao formulu, deklasirao je Atletiko 4:2, Real 0:4, Napoli 2:4, Sevilja 1:0, hit Viljareal, dobijao je i teške mečeve na strani sa džokerom Lukom De Jongom kojeg su navijači htjeli otjerati kao simbola propasti kluba. Takva serija dovela ih je na sjajno drugo mjesto u prvenstvu i to s mečom manje, potencijalno na 9 bodova od Reala koji ce biti skroz okupiran Mančester Sitijem. I na prag polufinala Lige Evrope gdje su ih mnogi vidjeli na tronu, a bila je i velika želja da osvoje jedini trofej koji nedostaje u istoriji kluba.

Analizirajući fudbalski ovaj dvomeč sa Frankfurtom ostaje nejasno zašto su bili onoliko manje energični, nadtrčani i trpjeli njihovu igru. Bilo je to vrlo jasno u prvom meču gdje je Ajntraht mnogo lakše stizao do gola, probijao sa krila, i bio je opasniji čak i sa igračem manje u finišu. Ali posto je Barsa iz jedne filigrantske akcije volšebno stigla do 1:1 izvučen je pogrešan zaključak da će kući biti rutina. A odmah sinoć viđene su iste stvari, a Kostić i Bore bili su neuhvatljivi.

Golaco bivšeg asa Rivera pamtiće se jednako kao okupacija stadiona. Ajntraht se pogrešno doživljava kao deveti tim Bundes lige, potcjenjuje se velika tradicija i duša kluba. Prije samo tri godine bila je ista situacija, bili su daleko u prvenstvu, a tada bukvalno harali Evropom. U grupi su uništili sve, pamti se 4:1 protiv Lacija, pa opet u Rimu 1:2, ali i kako su na San Siru pregazili Inter sa 20 sansi, u četvrtfinalu Benfiku, a u polufinalu bukvalno nadigrali jaki Čelsi u Londonu, igrali produžetke, a Čelsi u finalu deklasirao Arsenal. U tom Ajntrahtu su blistali Jović kao svjetski hit, ali i Rebić, Gaćinović, Kostić, dok je džoker bio sadašnji bombarder Ajaksa Aler, kao i Pasijensia. Ta ekipa je igrala još bolje od ove sada. Onda su imali Andre Silvu sa 29 golova u sezoni i prodali ga Lajpcigu, ali i ova ekipa će dati nekoliko bisera za prodaju. Ajntraht je finalista KES 1960 protiv Reala, i osvajač kupa UEFA 1980 u cuvenom njemačkom finalu protiv Menhengladbaha koji je branio trofej osvojen protiv Zvezde 1979. Ta tradicija i ambicija se nikad ne smije potcijeniti.

Mnogima će biti čudno kako Bajern ispada od Viljareala koji je osmi, a zato Barsa ispada od Ajntrahta koji je deveti. Ali nije čudno. Barsa je imala reakciju na kraju, poništen gol na ivici, onda sjajan gol Buskeca, pa zicer Arauha, pa penal Depaja u 101.minutu i igrača više, možda je falilo još dva minuta da izbore produžetke. Ali otišlo je i ovaj put. Nijesu imali Pikea, Frenki De Jong bolestan, a povrijedio se razigrani Pedri. Bar se vraća ubrzo Fati, da leti sa Feranom, Dembeleom i Obamejangom. A Ajntraht će igrati u polufinalu sa Vest Hemom, u obostranom navijačkom delirijumu, to je Liga Evrope.

Lajpcig je drugo, Lajpcig je bogatstvo i klasa, sada favorit za osvajanje, Lajpcig je trenutno opasniji tim i od Bajerna. Dortmund prečudan, misteriozan, ispada sa 6:4 od Rendzersa, kojeg je u oba meča nadigrala i to izrazeno Zvezda. A Ajntraht je puno siromašniji, ali sa velikom dušom i snovima. Dok je Nou Kamp kapitulirao u svakom smislu i to u najboljem momentu svog tima. I to je nedopustivo.

Nebojša Šofranac, TVCG