L.V.

Stouns ostaje u Sitiju: Preživio sam tamne dane, spreman sam za novi početak

Džon Stouns je stavio tačku na špekulacije o svojoj budućnosti i potvrdio da ostaje u Mančester sitiju, i pored teške, povredama ispunjene sezone zbog koje je – kako sam priznaje – prolazio kroz ozbiljne sumnje i psihološke izazove.

Iskusni engleski reprezentativac ulazi u svoju desetu sezonu u klubu, ali je u prethodnoj imao samo 13 startova u svim takmičenjima, usljed problema sa stopalom i zadnjom ložom. Te povrede, kao i dolazak više novih defanzivaca u posljednja dva prelazna roka, otvorile su pitanja da li će Siti pokušati da ga proda prije isteka ugovora narednog ljeta.

„Ovdje sam, želim da ostanem ovdje, volim ovaj klub“, rekao je Stouns. „Tu sam da pomognem timu. Ne znam šta se pričalo ili nagađalo, ali nadam se da je ovo sada jasno.“

Iako se tokom prošle sezone nekoliko puta vraćao na teren, svaki put bi ga nova povreda zaustavila. Posljednji put je zaigrao u februaru, u revanšu osmine finala Lige šampiona protiv Real Madrida – ali je teren napustio već nakon osam minuta.

„Bilo je trenutaka kada pomisliš: 'Dajem sve, posvećujem život ovome, ulažem na terenu i van njega', a tijelo te opet iznevjeri“, priznao je. „To su oni tamni dani. Sumnjaš u sebe, pitaš se zašto se to dešava baš tebi. Ali na kraju, sve se svodi na to da li ćeš da se boriš ili odustaneš. Ja sam borac od malih nogu.“

Stouns je prošlog mjeseca napunio 31 godinu, i sa 277 utakmica u dresu Sitija sada je jedan od najiskusnijih u svlačionici. Iza sebe ima brojne trofeje i bogato internacionalno iskustvo, ali ga je prošla sezona, kako kaže, psihološki izmorila – posebno jer ljekari nisu uspijevali da precizno utvrde uzroke njegovih povreda.

„Puno smo razgovarali sa medicinskim timom i sportskim naučnicima, pokušavali da nađemo razlog. Nažalost, ponekad nema jasnog odgovora, što dodatno opterećuje psihu“, rekao je Stouns. „Neke od tih povreda bile su izuzetno rijetke, čak i po riječima specijalista.“

Dodao je da su mu najviše pomogli porodica i podrška najbližih, posebno u trenucima kada je trenirao sam, van ekipe:

„Možeš da se osjećaš jako usamljeno kada si u kolektivnom sportu, a ne treniraš sa ekipom. Zato je porodica bila ključ – bez toga bih teško izdržao.“

U međuvremenu, Siti je doveo Abdukodira Husanova i Vitora Reisa, čime je dodatno pojačana konkurencija u defanzivnoj liniji koju već čine Ruben Dijas, Joško Gvardiol, Manuel Akanji i Nejtan Ake.

Iako su neki igrači i treneri izrazili zabrinutost zbog prenatrpanog rasporeda i uvođenja proširenog Svjetskog klupskog prvenstva, Stouns na to gleda kao na šansu da se ponovo nametne:

„Osjećam se odlično, zdrav sam, spreman da pomognem timu. Ove sezone planiram da se fokusiram na detalje, i na stvari koje mogu da radim van terena kako bih mogao da igram više. Iako se čini da kada si povrijeđen ne igraš, zapravo treniraš više i duže. Psihički je bilo naporno, ali sve sam to ostavio iza sebe i sada gledam naprijed. Ovo je kao neka mala uvertira pred novu sezonu i još jednu borbu za trofeje.“

Za Džona Stounsa, borba se nikada nije odnosila samo na protivnike na terenu – već i na onu tihu, svakodnevnu bitku sa samim sobom. A ako je vjerovati njegovim riječima, upravo je izašao kao pobjednik.