Luka Vlaisavljević

NAJAVA MUNDIJALA - GRUPA A

Ekvador – Trikolori kojima je fudbalske temelje udario jedan Crnogorac

„Profesor“, „Otac modernog ekvadorskog fudbala“, „Arhitekta ekvadorske fudbalske misli“, ovo su samo neki od nadimka Dušana Draškovića, crnogorskog fudbalskog stručnjaka čije se ime i danas slavi i izgovara sa velikim poštovanjem širom Ekvadora.

Drašković, koji danas ima 83 godine i živi u Gvajakilu, popularnom „Biseru Pacifika“, prvi put je u Ekvador došao 1988. godine, vodeći prije toga Spartak iz Subotice.

U tom trenutku Ekvador je bio van svake fudbalske mape, nedostajalo je talenta, a infrastuktura je bila ruinirana.

Prva stvar koju je uradio kao trener je bila da podigne svijest mladih fudbalera i da poradi na njihovom samopouzdanju.

Skupljajuću talentovane dječake iz sirotinjskih krajeva Ekvadora, prvo ih je inspirisao i usadio im radnu etiku, a kako je u više intervjua i sam tvrdio „talenta nije falilo, samo nisu bili svjesni da ga posjeduju“.

Pet godina je bio na čelu reprezentacije zaključno sa 1993. godinom kada je na Kopa Americi zauzeo četvrto mjesto, ostavivši iza sebe veličine kakve su Urugvaj i Brazil.

Ekvador od tada nije imao bolji plasman na kontinentalnom prvenstvu. Svoje znanje nakon reprezentacije Ekvadora ovaj crnogorski stručnjak je nastavio da razvija kroz više klubova u zemlji.

Temelji su bili udareni, i zato kada se 2002. godine Ekvado po prvi put plasirao na Mundijal, nacionalni medij je napravio film o našem fudbaslom stručnjaku pod nazivom „Legenda“.

Na prvom nastupu će ostati upisano da su „skupo prodali kožu“ protiv Italije i Meksika, a da su koštali prolaza Hrvatsku pobjedivši je sa 1:0 u zadnjem kolu i tako anulirali pobjedu „vatrenih“ nad Italijom.

Već naredno prvenstvo je bilo još bolje, jer su u grupi slavili protiv Kostarike i Poljske, da bi doživjeli poraz od domaćina Njemačke (izašli na utakmicu sa drugim timom, da bi odmorili glavne igrače).

Ekipa sa mladićima Antoniom Valensijom koji će kasnije postati fudbaler Fergusonovog Junajteda, i Kristijana Beniteza, odličnog napadača koji će nažalost preminuti u 27. godini od srčanog napada.

Te 2006. godine naišli su na Englesku, i presudio im je Dejvid Bekam fenomenalnim golom iz slobodnog udarca u meču u kojem su bili ravnopravni protivnik.

Propuštaju naredni Mundijal u JAR, a u Brazilu nisu imali sreće u grupi sa Švajcarskom, Francuskom i Hondurasom, budući da ih je na kraju skušo koštao tijesan poraz od Švajcaraca, dok su otkinuli bodove Fracuzima (sa kojima i dijele nadimak Trikolori).

Odlazak na ovo prvenstvo prošao je sa dosta peripetija, tužbi, sasulušanja, kako sudova po Južnoj Americi tako i od FIFE a sve zbog defanzivca Bajrona Kastilja.

Desni bek koji od nedavno igra za meksički Leon, je po tvrdnjama čileanskog fudbalskog saveza, zapravo Kolumbijac koji je dvije godine stariji od zvanične potvrde (po savezu u Ekvadoru ima 23 godine, Čile tvrdi da je ima 25).

Čak je i španska „Marka“ objavila audio zapis Kastilja u kojem je navodno njegov glas gdje priznaje da je rođen u Kolumbiji, kao i datum rođenja, koji se poklapa sa čileanskim tvrdnjama.

FIFA je zvanično otvorila istragu, pa je zatvorila, pa je nakon pisanja „Marke“ ponovo otvorila, ali ostaje da ćemo na ovom prvenstvu ipak gledati „Trikolore“, iako su sama istraga i saslušanja dosta „sjenvita“.

KLjUČNI IGRAČ – ENER VALENISJA

Fudbaler kojeg smo imali prilike da gledamo u Vest Hemu i Evertonu, prije nego što je zaigrao za meksiči Tigres, da bi od 2020. godine postao miljenik navijača Fenerbahčea.

Ekvador nikad nije imao takvog golgetera, koji je 35 golova zapravo i najbolji strijelac u istoriji ove zemlje.

Valensija igra ili napadača ili po krilu, dosta je jak u duelima, sa dobrom tehikom kao i lucidnošću sa šutevima van 16 metara.

Ne treba zaboraviti ni trojac iz Brajtona koji igra sjajno ove sezone.

Pervis Estupinjan, 24 –godišnji lijevi bek, i super talentovani dvojac, fudbaleri koji imaju tek 20 godina – veznjak Moizes Kaisedo, i krilo Džeremi Sarmiento, koji je prošao sve mlađe kategorije engleske reprezentacije.

Ekvador dolazi prvi put sa strašno mladom reprezentacijom, čiju okosicu čine momci između 19 i 23 godine, pa nema sumnje da će da privuku dosta skauta sa svih strana svijeta.

Naš Dušan Drašković, zbog zdravstvenih problema neće putovati za Katar, ali je poslao poruku reprezentaciji kojoj je udario temelje, da će da ih prati svaki meč i da će biti njihov najveći navijač kraj televizora.