B.Bu. [ n1.rs ]

IZ UGLA PSIHOLOGA

Zamke samosažaljenja

Osjećaj da vas neko stalno onemogućava u ostvarivanju nečega, da nešto morate da radite, može da vodi u depresiju. Kako povećati toleranciju na frustracije.

Depresija je splet više osjećanja, to je stanje žalosti, tugovanja, nezadovoljstva, a najprije je negativan stav o sebi, svijetu i budućnosti. Potištenost i povlačenje u sebe su redovni simptomi.

Ali, kako navodi Filip Stojković, psihoterapeut, za takvo stanje u određenoj mjeri odgovorni smo i sami. Tome posebno doprinose misli o sopstvenoj neadekvatnosti, zbog nemanja onoga što smatramo neophodnim i užasavanja stvarima onakvim kakve su.

Klopke samookrivljivanja

Stalno samookrivljivanje često vodi u depresiju.

– Misli poput pogriješio sam, zgriješio sam, nenamjerno sam povrijedio drugoga, zdrave su i ljudske u realnim situacijama, sve dok ih ne prate konstatacije tipa: ne bi trebalo da griješim i radim loše stvari, trebalo bi da sam nepogrješiv i savršen – navodi naš sagovornik.

On upozorava da visoko postavljeni zahtjevi koje pred sebe stavljamo, a vezani su za pritisak nepogrješivosti, onemogućavaju praštanje greške. Nerijetko na kraju ovakvog niza depresivnih misli slijedi zaključak: „Ja sam loša osoba i zaslužujem kaznu.”

Samosažaljevanje je još jedan od „puteva” u osjećaj besmisla.

– Iako samosažaljevanje djeluje kvalitativno drugačije od samookrivljivanja, ima istu završnicu – depresiju. Misao kojom samosažaljevanje uglavnom počinje je: onemogućavaju mi da bude po mom, sprječavaju me da bude kako ja mislim, vjerujem i osjećam da treba, što u nekim situacijama i jeste istina, ali kada govorimo o depresiji, ovu misao prati i: ja moram imati ono što mi treba ili što mislim da mi je potrebno. Ako to ipak ne dobijem, biće užasno. Užasavanje povodom neispunjenog moranja prizvaće i temeljnu misao samosažaljevanja – jadan ja.

– Bilo bi zaista lijepo kada loše stvari ne bi postojale ili kada bi se makar dešavale po zasluzi, ali to u realnosti ipak nije tako. Zato će depresivnost početi da se razvija oko misli da: loše stvari ne smiju da se dešavaju drugima kada to ne zaslužuju. Pošto se to ipak događa, svijet je jedno grozno mjesto kada dopušta da se takve stvari dešavaju. Ako je svijet grozan, onda i ne postoji neka mogućnost za sreću, zadovoljstvo i ispunjenost. Samo je depresija stanovnik takvog svijeta – navodi psihoterapeut.

Šetajte, čitajte, čistite...
Ako vas muče bezvoljnost, melanholija, problemi sa snom i koncentracijom, anksioznost, nekontrolisan apetit ili gubitak apetita ili imate probleme u komunikaciji, da bi se osjećali bolje, vježbajte ili prionite na proljećno čišćenje.Prošetajte popodne ili pronađite mjesto na otvorenom za ručak. Čak i samo mala promjena pejzaža može da popravi raspoloženje.Čitajte, pišite ili kreirajte nešto. Mentalna i kreativna stimulacija su važne za održavanje aktivnog uma i prisutnost.Hobi puni „baterije”, kao i vrijeme provedeno sa dragim ljudima.
On podsjeća da depresivnost nastaje kada neki egzistencijalni zahtjevi nisu ispunjeni.

– Što je više moranja u životu, veća je mogućnost za depresiju. Neispunjeno moranje rađa ozlojeđenost. Neka moranja zaista postoje u životu i ona se uglavnom odnose na zadovoljenje potreba bez kojih nema života (mora da se spava, da se jede, pije, mora da se radi da bi se sve to obezbijedilo…). Moranja koja se odnose na kvalitet života, a bez kojih se može živjeti (poštenje, dobrota, ljubav, istina…) jesu ona koja prave problem. S jedne strane, potrebno je odreći se moranja, a s druge povećati svoju toleranciju na frustraciju – da ne mora sve biti kako ja mislim, osjećam i želim. Sve te misli u formi moranja i užasa nesvjesne su, uglavnom se ne čuju, zato ih je neophodno najprije čuti, osvijestiti. ,,Hvatanje” svojih misli, promjena uvjerenja o sebi, drugima i svijetu je lijek za depresiju.

Tugovanje nad svojom sudbinom

– Tugovanje nad sobom, svojom i sudbinom čovječanstva, krivljenje sebe za to, sve su to odlike depresije. Nemoguće je riješiti se depresije bez susreta s baš tim mislima i osjećanjima. Međutim, eventualna primjena ovog kratkog ,,recepta” neće riješiti problem depresivnosti, za to je potreban kontinuirani rad – navodi Stojković.

Ako procjenjujete da ne možete sami da se izborite sa simptomima, obavezno potražite pomoć. To može biti razgovor s ljudima od povjerenja koji će vam donijeti olakšanje ili rad s psihoterapeutom ili psihijatrom kako biste došli do rješenja za svoje probleme.