B.Bu. [ n1 ]

IZ UGLA PSIHOLOGA

Strah od uspjeha ili strah od promjena?

On sprečava osobu da ostvari svoje potencijale, pa čak i da održi pozicije koje je stekla. Neko se plaši da će izgubiti slobodno vrijeme ili da će ga prijatelji sad drugačije doživljavati.

Mnogo je faktora koji utiču na to da budemo uspješni ili neuspješni u životu, ili bar u poslu kojim se bavimo. Među njima je i strah od uspjeha, koji sprječava veliki broj ljudi da ostvari svoje potencijale, pa čak i da održe pozicije koje su stekli. Iako rade sve kako treba, čini im se da nešto nedostaje kako bi ispunili neku zamisao do kraja, kao da na putu ostvarenja nesvjesno podrivaju sami sebe.

U osnovi straha od uspjeha leži zabrinutost da kada dostignemo ono što smo zamislili, više nećemo biti u stanju da to održimo. Neko strepi od promjene koja se može desiti kao posljedica uspjeha, i može uticati na neke druge stvari koje vrednujemo u životu.

Cijena napredovanja
Misao da ćemo cijenu uspjeha u jednoj oblasti platiti nečim drugim je onespokojavajuća u toj mjeri da može da nas onesposobi da budemo produktivni u nastavku ispunjavanja naše vizije. Na primjer, neko se plaši da će izgubiti slobodno vrijeme ili da će ga prijatelji sad drugačije doživljavati, jer je odskočio iz društvene sredine.

Nekima je lako da uvide strah od uspjeha, pa time će se lakše i izboriti s njim, dok se kod drugih to manifestuje nesvjesno i onda osoba može kriviti okolnosti, nalaziti opravdanje u tome da su se vremena promijenila, da se sada traže druge vrijednosti ili da je normalno da poslije uspjeha dođe do zastoja. Što duže osoba stagnira počinje da sumnja u svoje sposobnosti i gubi samopouzdanje, što onda proizvodi druge probleme, a da se osoba nije uhvatila u koštac s pravim uzrokom svog stanja.

Važno je prepoznati ovu vrstu straha. Obično počinje odlaganjem obaveza, bilo da je u pitanju početak ili završetak neke aktivnosti, a krajnji rezultat može biti propuštena prilika ili loš rezultat. Zatim se izbjegavaju situacije u kojima se dobija nagrada ili pohvala, odnosno izbjegava se da se bude u centru pažnje. Pojavljuje se perfekcionizam koji blokira osobu da se upusti u neki zadatak ili da ga izvede do kraja jer nije savršeno urađen, dok se ne dođe do potpunog odustajanja od bilo koje aktivnosti, zadatka ili projekta.

Samosabotiranje i samodestrukcija su ekstremniji pokazatelji ovog straha. Na primjer, uprkos potrebi da upravljamo svojim vremenom, propuštamo da napravimo vremenski plan aktivnosti koga ćemo se pridržavati, ili omalovažavamo sami sebe unutrašnjim govorom, dok su primjeri samodestruktivnog ponašanja prejedanje, alkoholizam, kockanje ili rizično seksualno ponašanje.

Uzroke navedenih ponašanja možemo tražiti u lošim iskustvima iz djetinjstva, kada nismo nagrađeni ili smo bili sputavani u našim naporima. Zatim u lošoj procjeni osjećanja koja prate uspjeh, jer je uzbuđenje koje se doživljava slično anksioznosti i nervozi, a osoba to ne želi da osjeti. Osoba može da strepi i od reakcije okoline, naročito ako je uspjeh u suprotnosti s očekivanim normama, ili ako je se plaši kritika, pa može da dođe i do nekakve autocenzure, iz želje da se dopadne svima, što sigurno ne vodi ka uspjehu.

Tu su i negativna predubjeđenja, kao i negativno iskustvo koje je pratilo prethodne uspješno realizovane zadatke ili aktivnosti.

Introvertni sklop ličnosti može sprječavati osobu da uspije jer joj nije prirodno da bude u centru pažnje. Takođe, mentalna stanja kao što su posttraumatski stresni poremećaj ili opšta anksioznost mogu sprječavati osobu da ostvari svoje zamisli.

Na sreću, ovaj strah je moguće prevazići. Neophodno je da obratimo pažnju na to kako se odnosimo sami prema sebi, odnosno kako razgovaramo sa sobom. Na primjer, da li sami sebe nipodaštavamo?

Bez pretjerane strogosti

Rješenje je i da se analizira situacija u kojoj se ispoljavaju neprilagođena ponašanja koja nas odvlače od uspjeha. Za to nam može poslužiti dnevnik, u kome ćemo zapisivati naša zapažanja o sopstvenom ponašanju. Ako smo definisali neke ciljeve, a ne ispunjavamo ih, biće nam lakše da analiziramo zašto se to dešava, jer ćemo naći neke konstante u ometajućem razmišljanju i ponašanju.

Pomaže i kognitivno bihejvioralna terapija. Identifikacija negativnog govora ili samoomalovažavanja treba da bude zamijenjena uvjerenjem da vrijedimo i da smo biće koje ima pravo na uspjeh. Vizuelizacija pozitivnih ishoda često pomaže, kao i blagost prema sebi umjesto pretjerane strogosti. A s obzirom na to da je svako od nas imao trenutke uspjeha, lijepo je podsjetiti se toga i uvidjeti da ako smo makar jednom bili uspješni, zašto to ne bismo ponovili.