ŽRTVA MODNE INDUSTRIJE

VIDEO: Slava i moda, koštale je života

Četrnaestog novembra prošle godine nekada uspješna brazilska manekenka Ana Karolina Reston postala je poznata širom svijeta, ali ne zbog ostvarene karijere, već zbog načina na koji je umrla - u teškim mukama, od posljedica anoreksije.

Njen kratak život počeo je 29. maja 1985. u Žundiajiju u Brazilu. Od malih nogu maštala je o tome da postane manekenka, djelimično i da bi porodici obezbijedila bolji život.

Od trenutka kada se kao trinaestogodišnja devojčica prijavila na takmičenje za Kraljicu Žundiajija, nizala je uspjeh za uspjehom. Ubrzo je postala supermodel, baš kao i njena zemljakinja Žizele Bundhen. U julu 2003. potpisala je ugovor sa jednom od najvećih agencija za manekene “Elit”.

Prelomni trenutak u njenom životu bilo je putovanje u Kinu, u Gvangdžou, nedaleko od Hongkonga. Njen bivši menadžer, koji ne želi da bude imenovan, veruje da je tada sve krenulo nagore.

„Stigla je u Kinu, a oni su je pogledali i rekli da je debela. Shvatila je to veoma ozbiljno“, kaže on.

Kada se vratila u Brazil, postalo je očigledno da ide ka anoreksiji, koja je na kraju dovela do toga da je sa 50 smršala na 38 kilograma. Brazilska novinarka Laura Ankona, koja se sa njom družila krajem 2004. godine, kaže da je odmah primijetila da nešto nije u redu. Stalno je pila voćne sokove, a poslije smrti je otkriveno da je živjela samo od jabuka i paradajza.

„Rekla je da ne može da jede, da je pokušala, ali da joj se povraća. Znala je da ima problem, ali nije znala od čega boluje. Bilo mi je jasno da je anoreksična, jer sam imala takav slučaj u porodici“, sjeća se ona.

 Psiholozi objašnjavaju da veliku odgovornost za anoreksične manekenke snosi modna industrija.

„Ako je neko jedva primijetno deblji nego što to propisuju modni diktati, prema njemu se ophode kao da je morbidno gojazan. Na taj način se stvaraju uzori koji su apsolutno nerealni“,  objašnjavaju stručnjaci.

 Iz Japana 2005. godine, gdje je radila tri mjeseca, Ana Karolina Reston vratila se mršava i blijeda. Jela je sve manje, a i posla je bilo sve manje. Sredinom prošle godine, njenoj manekenskoj karijeri došao je kraj. Da bi sastavila kraj s krajem, dijelila je flajere za noćne klubove u Sao Paulu i zarađivala 11 eura za noć.

Dvadeset drugog oktobra prošle godine, Restonova je počela da se žali na bolove u bubrezima, nakon što je poslednjih nekoliko meseci uzimala koktel jakih lekova protiv bolova i za mršavljenje.

 Primljena je u Samarićansku bolnicu u Sao Paulu, da bi dva dana kasnije bila premještena na odjeljenje intenzivne njege Opštinske bolnice za javne radnike, gde je provela poslednjih 21 dan svog života.

Bolovi su bili nepodnošljivi, u grlo su joj ubacili sondu. Kosa joj je opadala u pramenovima, a prema ljekarskom izvještaju preminula je od „otkazivanja nekoliko organa, sepse i urinarne infekcije”.

„Svi su znali da je bolesna. Druge djevojke, agencije, svi. Ne vjerujem kada kažu da nisu znali“, tvrdi novinarka Laura Ankona, koja je radila za brazilski modni magazin “Kvem”.

Mirtes Reston, tetka preminule mankenke, je još direktnija.

- Ove djevojke su bijelo roblje. Želimo prava za manekene. U ovom trenutku, ne primaju ni penziju, niti pomoć. Modna industrija prvo odvoji osobu od porodice, a zatim je napuste negdje u tuđini“,  kaže Reston, koja planira da da se obrati brazilskoj vladi kojoj će tražiti da se uvede kontrola u ovoj industriji.