- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Muzički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Zanimljivosti
12. 09. 2025.
07:26 >> 07:26
Čitaj mi:
Đorđo Armani – Američki žigolo
Prije nešto više od nedjelju dana umro je Đorđo Armani, jedan od najvećih umjetnika, ali i najvećih industrijalaca u svijetu visoke mode. U 20. vijeku, pogotovo u njegovoj drugoj polovini – u doba kapitalizma, za uspjeh umjetnika nije bila dovoljna genijalnost. Trebalo je imati i smisla za plasman, za tržište, za marketing – zato kažem da je Armani bio i jedan od najvećih industrijalaca. Posljednje decenije Armani brend i sve njegove varijacije ostvarivale su preko dvije milijarde dolara godišnje.
Čudesan je taj svijet modnih kreatora i uopšteno mode. Njen zavičaj su rafinirane i artističke države Francuska i Italija, pa mi se čini da je renesansni duh firentinske škole slikarstva u dvadesetom vijeku naselio nadahnute duše modnih kreatora – a Đorđo Armani je bio Mikelanđelo mode. Italija je oduvijek i bila domovina suptilnog ukrašavanja, crtanja i dizajna.
Kao što to biva u modnoj industriji, najveće zvijezde rađaju se kao šegrti u radionicama starih majstora. Opet podsjećanje na renesansu i majstore oslikavanja crkvenih tavanica. Iv Sen Loran je počeo tako što ga je Kristijan Dior angažovao na najnižim poslovima: da ukrašava salone – dok je Armani u prvim godinama radio za čuvenog modnog kreatora Nina Čerutija. Takav je gotovo svaki put uspjeha na Zapadu, a zbog toga Zapad i jeste centar mode, i ne samo mode.
Armani pokreće svoju modnu tvrtku 1975. godine, i za kratko vrijeme, već sredinom osamdesetih, postiže ogroman uspjeh, da bi 1998. profit njegove tada već kompanije iznosio fantastičnih 850 miliona dolara. Godine 2001. proglašen je za najuspješnijeg kreatora Italije. Pored Kristijana Diora bio je jedini modni dizajner koji je ‘osvanuo’ na naslovnici glasovitog Tajma. Armanijevu sofisticiranu i svedenu odjeću nosili su najpoznatiji glumci Holivuda: Mišel Fajfer, Robert de Niro, Ričard Gir, Džodi Foster, Džek Nikolson i mnogi drugi..., i eto nas do Sjedinjenih Država i do filma – najzanimljivije epizode u Armanijevoj izdašnoj i upravo filmskoj karijeri.
Veoma daroviti i već etablirani američki scenarista i redatelj Pol Šreder (proslavio se kao pisac scenarija za kultni Skorsezeov film Taksista) 1979. godine kreće u snimanje kriminalističke drame Američki žigolo. Šreder je scenarista i redatelj na tom projektu – a glavnu ulogu povjerava gotovo nepoznatom i mladom Ričardu Giru, pošto ga je slavni i 'rasprodati' Džon Travolta odbio. Šreder i produkcija filma kao kostimografa biraju takođe nepoznatog modnog kreatora Armanija, pogotovo nepoznatog u Americi. To se dešava četiri godine nakon što je Armani osnovao svoju modnu kuću.
Ovaj film (fenomenalna neonoar drama) postigao je veliki uspjeh, i kod kritike i kod publike – i momentalno je lansirao u orbitu besmrtnih i Ričarda Gira i Đorđa Armanija. U filmu Ričard Gir (Džulijan) mijenja Armanijeve kombinacije, i tokom cijele priče hipnotički nas vodi njihova mistična i dekadentna istančanost.
U tom genijalnom filmu raskoš i razuzdanost sebi dozvoljavaju sve. Nisu to samo Armanijevi decentni sakoi, košulje pastelnih boja, aksesoari i brendirana posteljina – tu je sve dovedeno do estetskog savršenstva u zavodljivim kulisama elitnog dijela Los Anđelesa s kraja sedamdesetih: i stan u kojem živi Gir, i njegov mercedes kabrio SL (R107), i slike Endija Vorhola u minimalističkoj poluosvijtljenoj sobi Girovog prijatelja… To je ona zašećerena i divna Amerika koja nastupa nakon psihodelične, vijetnamske, političko angažovane i heroinske hipi ere – to je doba bezbrižnosti, disko klubova, rajskih destinacija istočne i zapadne obale.
Američki žigolo danas je nezaobilazni klasik ne samo za američku kinematografiju osamdesetih (film je premijerno prikazan 1980) – on na najljepši način simboliše američku opčinjenost luksuzom i stilom u zlatnom vremenu Kartera, a kasnije i Regana.
Američki žigolo je imao nesaglediv uticaj na modu, film i pop-kulturu te dekade. Đorđo Armani je morao biti beskrajno zahvalan Polu Šrederu, a posebno Ričardu Giru za vrhunski ugled i enormno bogatstvo. Gir je svojom gracioznošću, ljepotom, pojavom i aurom umio da iznese Armanijeve, i klasične i moderne, odjevne kreacije. On ih je nosio na način koji je od njega napravio pop i seks ikonu osamdesetih i devedesetih godina. Nakon Američkog žigola – Armani je zagospodario svijetom mode.
Коментари0
Остави коментар