Tufik Softić

Toškovićevom triptihu ni traga

Sudbina triptiha Uroša Toškovića pod nazivom „Iz dojki curi krv“, koji je ukraden iz hotela „Berane“ prije dvije decenije, do danas nije poznata, iako je ta slika vjerovatno bila vrednija nego paket akcija po kojoj su berzanski mešetari godinu, dvije ranije privatizovali taj hotel.

Poslednji trag do slike bio je jedan telefonski poziv kolekcionara iz Podgorice, koji se nakon nekog od medijskih napisa, javio i ispričao kako mu je izvjesni Slovenac nudio na prodaju dvije od tri slike.

Čovjek je bio u dilemi da li da ih kupi ili ne, s obzirom na to da su iz Berana odnesene pod nerazjašnjenim okolnostima.

„Tako se makar predstavio. Rekao je i da će ih ako ih ne proda meni, ponijeti za Sloveniju i da će tamo da ih preproda. Mislio sam da je bolje i da ih ja kupim, nego da budu iznesene iz zemlje i trajno otuđene. Ja bih ih makar sačuvao“ – rekao je ovaj kolekcionar.

Šta se dalje dešavalo nije poznato. Telefonski broj kolekcionara se u međuvremenu zagubio, a sam se više nije javljao.

Ostalo je upitna i vrijednosti ovog triptiha izražena u novcu. Po mišljenju tog kolekcionara njegova stvarna vrijednost se ogledala u tome da je triptih predstavljao praktično nacionalnu vrijednost i da bi kao takav mogao nestati iz Crne Gore.

Naravno da je vrijednost triptiha porasla u kasnijem periodu, kada je ovaj crnogorski umjetnik u Parizu označen kao najveći crtač na planeti.

Penzionisani ugostiteljski radnik Milutin Čukić, koji je čitav vijek proveo u ovom hotelu, sve do njegove privatizacije ispričao je ranije za Portal RTCG da je Uroš Tošković svojevremeno dolazio u Berane i tražio da otkupi triptih koji je je ranije za potrebe hotela „Berane“ kupljen u Beogradu, još u vrijeme dok je bio član grupe Medijala.

„Meni je najžalije ove slike. Žao mi je ako joj se ne uđe u trag, jer je to sasvim sigurno najvrednije umjetničko djelo koje je bilo u posjedu hotela Berane“ – kazao je Čukić.

On se prisjetio da je slika kupljena ranije u Beogradu i nije mogao da tačno kaže za koliko novca, ali je zapamtio da se neko vrijeme nalazila u restoranu.

„Ja sam tadašnjem direktoru sugerisao da bi ovu sliku trebalo izmjestiti na neko bolje mjesto, i da joj, između ostalog, sa tom tematikom i nije mjesto u restoranu“ – priča Čukić.

Ovaj penzionisani ugostitelj se prisjetio da je jednog dana sa arhitektom hotela i direktorom u Berane došao Uroš Tošković, i ponudio duplo više nego što je slika bila prije toga kupljena.

„Nekako mi se čini da sam ja ubijedio direktora da slika treba da ostane u hotelu, tako da nije došlo do prodaje. Sada nešto mislim i pitam se da li onaj kod koga je ova slika, zna kolika je njena vrijednost. Vrijedne su i druge umjetnine, ali ova slika je daleko najvrijednije umjetničko djelo koje je imao hotel Berane“ – ispričao je Čukić.

Neki misle da nije teško utvrditi u kojem periodu je nestao Tošković, ko je mogao i kome da ga proda. U Beranama i šire se zna kako je i kojim redosljedom hotel mijenjao vlasnike na papiru. Na taj način bi se i triptihu i svim ostalim umjetničkim djelima ušlo u trag.

Hotel Berane je do 2003. godine bio najznačajniji objekat hotelsko turističkog preduzeća u ovom gradu. Ta godina je početak pljačke i početak kraja.

Osim Toškovićevog triptiha tada su nestale i slike Aleksandara Aca Prijićeve veličine četiri puta tri metra, ulja na platnu, po nazivom „Morske dubine“, više slika beogradskog umjetnika Zorana Radovića, veliki broj slika drugih umjetnika, unutrašnjih skulptura od drveta i bronze.

Poslednji vlasnik hotela je poslije dvadeset godina uspio da vrati skulptruru „Kupačica“ koja je rađena specijalno za terasu ovog hotela, početkom šezdesetih godina prošlog vijeka, dok se drugi odlivak kasnije našao na budvanskoj plaži Ričardova glava.

To se prilikom restaruracije moglo vidjeti na sklpturi umjetnika Aleksandra Grdinića, koji je na stopalu utisnuo oznaku 1/III, kao potvrdu da je to prvi odlivak, naravno uz svoj potpis.

Kamo sreće da je Tošković tada, kako priča penzionisani ugostiteljski radnik Milutin Čukić, uspio da vrati u svoje vlasništvo triptih „Iz dojke curi krv“. Tako bi ova slika bila sačuvana kao nacionalno blago Crne Gore.
Nema nikakve sumnje da je njena vrijednost danas, nakon smrti velikog umjetnika, posebno vijedna i da, praktično, nema cijenu.