Tufik Softić

Je li vrijeme da se preispita zvanična verzija smrti šefa rožajske policije?

Da li je rasplet događaja oko državnog šverca dvuana, akcije Specijalnog policijskog tima (SPO) u Rožajama  i hapšenja tom gradu, konačno i prilika da se iznova otvori pitanje, kako je 2011. godine saopštavano, samoubistva načelnika Odjeljenja bezbjednosti Ernada Kalača?

U potresnoj televizijskoj ispovijesti njegova supruga Alma je kasnije ispričala niz detalja koji javnosti nisu bili poznati. U tom kontekstu su pomenuta pisma koja je njen pokojni suprug uputio tadašnjim premijeru Igoru Lukšiću, direktoru Uprave policije (UP) Veselinu Veljoviću i predsjednikou Osnovnog suda u Rožajama Zahidu Camiću.

Kazala je i da ima pravo da zna šta je sve bilo u kompjuteru, kao i šta je Ernad poručio u posljednjim pismima, za koja je saznala sasvim slučajno. U prvom zapisniku sa mjesta uviđaja nije ni pisalo da su u Ernadovom džepu nađeni izvještaji o poslatoj preporučenoj pošti. Tek je u drugom izvještaju, kasnije, naveden taj detalj. Izrazila je sumnju i u to da njoj nije upućeno pismo i da bi njen suprug uradio tako nešto, a da njoj i djeci ne ostavi nikakvo objašnjenje. Četrdesetdvogodišnji načelnik rožajske policije Ernad Kalač odnio je sa sobom tajnu šta se dešavalo te noći između 23. i 24. marta 2011. godine. Ili šta se dešavalo prije toga.

Zvanična policijaska verzija je bila da navodno nije  izdržao teret porodične tragedije koji je nosio nekoliko godina, od kada mu je na rukama umrla petogodišnja kćerka. Još tada tada je postavljeno pitanje, šta je moglo biti prst na okidaču da se čovjek na najgore odluči tek četiri godine nakon porodične drame, u trenutku kada se činilo da stvari polako liježu na svoje i da se pred njim otvara uspješna policijska karijera?  

Činjenica je da je njegovo tijelo je pronađeno pored humke svoje kćerke u rodnom selu Gusnjice. U novinskim izvještajima moglo se pročitati kako je te noći izlazeći iz kuće, oko 19 sati, supruzi rekao da ide na sastanak u Berane.

Da li je išao za Berane, pa se potom vratio – ni to se zvanično ne zna. Zna se da je u neko doba vozio prema svom rodnom selu.  Teško je povjerovati i u činjenicu da je tako iskusan vozač i policajac propustio da primijeti čak ni da nema dovoljno goriva, tako da je njegov atomobil, praznog rezervovara, pronađen u blizini kafane “Venecija”.  Odatle je, navodno, nastavio pješice prema selu još najmanje tri kilometra. Beživotno tijelo na groblju, ujutru su prvi primijetili učenici koji su tuda prolazili prema školi. Istoga dana obavljena je hitna istraga, a u Rožaje je stigao i direktor Uprave policije Veselin Veljović.

Ernadu Kalaču kvalifikacija nije falilo. Ovaj čovjek bio je profesionalac.

Završio je vojnu akademiju, i u vojsci je dugo službovao. Prešao je najprije u crnogorsku graničnu policiju, da bi polovinom 2009. godine bio postavljen za načelnika rožajske policijske ispostave, u isto vrijeme kada je došlo do još nekih pospremanja u policijama u Bijelom Polju i Andrijevici. Sigurno je, međutim, da nesrećni Ernad nije mogao znati da rukovođenje policijom preuzima u trenutku kada će se otvoriti ozbiljne afere na granici, na teritoriji rožajske opštine, i nizati incident za incidentom.  Krenula je priča o organizovanom švercu cigara koji nikada nije prestao. Otvorena je afera sa fabrikom duvana u Mojkovcu, a rožajski otpušteni granični policajci su zaprijetili da će progovoriti o organizovanom švercu koji je vodio putevima preko Rožaja, na legalnim graničnim prelazima, ali i švercerskim ilegalnim šumskim putevima prema Kosovu.

Otkrivena je iznenada i dobro čuvana tajna u vezi sa fiktivnim izvozom nafte preko graničnog pralaza Kula, u kojem su učestvovali i policija i carinici.  Nekako u to vrijeme, polovinom februara naredne godine, samoubistvo je izvršio granični policajac na kosovskoj strani Kule, tridesečetvorogodišnji Ljuan Ademaj. Ovaj policajac je ostavio pismo u kojem je napisao da ne može više da istrpi pritiske kosovskih vlasti da toleriše i žmuri na organizovani šverc na granici sa Crnom Gorom.  Portal RTCG je pisao da je fiktivni izvoz goriva iz Crne Gore na Kosovo cvjetao je još 2003. godine, i policija u Beranama o tome je imala konretna saznanja nakon akcije izvedene na carinskom punktu Kula kod Rožaja, kada je zaplijenjeno sedam cisterni jedne kompanije iz Podgorice, ali je stvar vrlo brzo „zataškana“. 

Da je granica od Crne Gore prema Kosovu i za druge švercerske robe poroznija više nego što bi smjela biti, još tada je upozoravano. Policajci su svjedočili velikom broju slučajeva prekograničnog šverca koji su razotkriveni, ali su na čudne načine završavali u fiokama. Sve govori u prilog činjenici, a danas je to i jasno, da su i fiktivni izvoz nafte, i šverc cigareta, kao i mnoge druge vrste šverca, bile, ustvari, državni poslovi i projekti od kojih su se punili budžet i privatni džepovi.

Policija je bila logistika i nesrećni Ernad je to morao znati. Prema nezvaničnim informacijama u pismima koje je ovaj čovjek uputio Lukšiću, Veljoviću i Camiću, indirektno se aludira da se Kalač na samoubistvo odlučio zbog nečasnih i kriminalnih radnji pojedinaca u Upravi policije koje nije mogao da spriječi, a u kojima nije želio da učestvuje. Zato je ostala sumnja u zvaničnu verziju tragično okončanog života načenika rožajskog Odjeljenja bezbjednosti Ernada Kalača.

Ako je sve kao što je zvanično predstavljeno, zašto bi nekome smetalo da se sa ove vremenske distance i u trenutku kada se raspliću tragovi državnog šverca koji je išao preko tog grada prema Kosovu i Srbiji, ponovo preispita.