B.Bu. [ n1.hr ]

ISTRAŽIVANJE

Zašto je tjestenina super-hrana

Kada se jede, pasta podstiče proizvodnju hormona sreće, što je jedan od razloga zašto je toliko omiljena širom svijeta.

Kada pomislite na hranu koja tješi i donosi osmijeh na lice, vjerovatno vam na pamet pada tanjir tople, mirisne tjestenine. Da li ste se ikada zapitali zašto je pasta toliko utješna?

Naučnici tvrde da razlog nije samo u njenom neodoljivom ukusu i aromatičnim dodacima, već i u načinu na koji utiče na naše raspoloženje. Istraživanja pokazuju da tjestenina podstiče proizvodnju hormona sreće, što je jedan od razloga zašto je toliko omiljena širom svijeta.

Naučne studije koje se protežu od šezdesetih godina prošlog vijeka do danas, uključujući i one objavljene u časopisu The Lancet Public Health, prepoznale su ulogu tjestenine u promovisanju dobrog raspoloženja.

Mnogi ljudi, posebno u mediteranskim zemljama, Francuskoj, Italiji, Španiji i Grčkoj, popularnu „pastu” smatraju super hranom. Ova percepcija je podstaknuta njenim sadržajem aminokiselina L-fenilalanin i triptofan, za koje se zna da povećavaju nivo serotonina u mozgu, doprinoseći osjećanju sreće.

Triptofan i fenilalanin su esencijalne aminokiseline, što znači da naše tijelo ne može da ih proizvede, već da moramo da ih unosimo hranom. Aminokiseline imaju važnu ulogu u našem organizmu, jer su potrebne za sintezu raznih proteina, serotonina, melatonina i niacina.

Serotonin je neurotransmiter koji utiče na naše raspoloženje, spavanje, apetit i bol, dok je melatonin hormon koji reguliše naš ciklus spavanja i budnosti.

Pored toga, i ugljeni hidrati u tjestenini su identifikovani kao faktor u povećanju proizvodnje serotonina, neurotransmitera povezanog sa pojačanim osjećanjima sreće.

Bjelančevine iz tjestenine
Tjestenina je dobar izvor proteina, koji su neophodni za izgradnju i održavanje mišića, kostiju, kože, kose i noktiju. Proteini, takođe, učestvuju u proizvodnji hormona, enzima i antitijela, koji su važni za naš imunitet i odbranu od bolesti. Oni nam, takođe, daju osjećaj sitosti, što sprječava prejedanje i gojaznost.

Tjestenina je i dobar izvor vitamina B grupe, koji su neophodni za pravilno funkcionisanje nervnog sistema, metabolizma, krvotoka i ćelijskog rasta. Vitamini B, takođe, pomažu u prevenciji anemije, umora, slabosti i gubitka pamćenja, a utiču i na naše raspoloženje, jer pomažu u regulaciji nivoa homocisteina, aminokiseline koja je povezana sa depresijom i demencijom.

Niacin je vitamin B3, koji je u većoj mjeri zastupljen u tjestenini i koji pomaže metabolizam i održavanje zdravlja kože, nervnog sistema i digestivnog trakta.

Tjestenina je, takođe, dobar izvor vlakana, koji su važni za pravilno varenje, eliminaciju toksina i regulaciju šećera u krvi. Vlakna pomažu i u snižavanju holesterola i krvnog pritiska, kao i u smanjenju rizika od srčanih bolesti, dijabetesa i raka debelog crijeva, jer povećavaju osjećaj sitosti, što smanjuje unos kalorija i pomaže u kontroli tjelesne težine.

Makarone, rezanci, špagete i ostali oblici tjestenine, ako se konzumiraju umjereno i u skladu sa našim potrebama i ukusom, imaju mnogo benefita za naše zdravlje. Pasta je, takođe, veoma pristupačna, raznovrsna i laka za pripremu, što je čini idealnom namirnicom za svakodnevnu ishranu.

Italija – Kolijevka moderne tjestenine
Porijeklo tjestenine je složeno i prepleteno sa istorijom nekoliko drevnih civilizacija. Iako se često povezuje sa Italijom, tjestenina je nastala mnogo prije nego što su je Italijani usavršili i učinili svjetski poznatom.

Mada Italijani s pravom nose titulu majstora „paste”, ova jednostavna i svestrana hrana ima korijene koji sežu hiljadama godina unazad, kroz različite kulture i kontinente.

Najstariji arheološki dokazi o tjestenini pronađeni su u Kini. U mjestu Lađija otkriveni su ostaci rezanaca napravljenih od prosa, stari oko 4.000 godina. Ovo upućuje na to da su Kinezi, možda, prvi pravili neku vrstu tjestenine.

Stari Grci i Rimljani su, takođe, imali jela slična tjestenini. Rimljani su pravili „laganum“, vrstu ravnog tijesta koje je kasnije postalo osnova za današnju lazanju.

Arapski narodi su, s druge strane, razvili suvu tjesteninu, koja se lako skladišti i prenosi na dugim putovanjima.

Iako tjestenina nije isključivo italijanski izum, upravo su Italijani tokom srednjeg vijeka usavršili njenu proizvodnju i učinili je sastavnim dijelom ishrane.

Postoji popularan mit da je Marko Polo donio tjesteninu iz Kine u 13. vijeku, ali istorijski izvori pokazuju da je tjestenina već bila poznata u Italiji prije njegovog putovanja.

Venecija, Napulj i Sicilija postali su centri masovne proizvodnje tjestenine, a kasnije je pasta postala simbol italijanske gastronomije.

Tokom 17. i 18. vijeka tjestenina je postala popularna u Francuskoj i Španiji, dok je u Ameriku stigla sa italijanskim imigrantima u 19. vijeku.

Danas se tjestenina konzumira širom svijeta, a svaki region ima svoje jedinstvene recepte i oblike, od špageta i fetučinija do rezanaca i makarona.