Vukoman Kljajević

Zaboravljena legenda bjelopoljske muzičke scene

Prvu električnu gitaru marke „Strijela“, u Bijelo Polje, donio je Milija Margitić. Do tada se bend „Signali“, osnovan prelomne 1968. snalazio ručno praveći od akustike elektriku, od radija i tranzistora pojačala i šta sve ne kako bi se rok akordi čuli širom čaršije. Milija, Drago Marković, Ahmo Ćatović i Baća Đuričković, zaljubljenici u novi zvuk koji je osvajao planetu, skidali su „na sluh“ svjetske hitove sa Radio Luksemburga, a potom „činili čudo“ na igrankama.

Od daleke 68. prošlo je više od pola vijeka. Neki od osnivača „Signala“ su napustili drugove, prijatelje, vjernu publiku. I oni koji su se kasnije pridružili bendu u vremešnim su godinama.
Milija je ostao sam.

Gazi sedamdesetšestu. Preživio je moždani udar, bori se sa dijabetesom i šta sve ne.

Ali, kada se pomene muzika oči mu zasijaju.

Pisac Mirko Rakočević otišao je ovih dana da ga obiđe. Poklonio mu svoja dva romana „Bedem“ i „Grossi de Brescova“ i nedavno izašlu antologiju pjesnika bjelopoljskog kraja koja nosi i za njega simboličan naziv „Ljubavlju izmjereno vrijeme“. Po naslovu našeg ukletog pjesnika Blaža Šćepanovića.

„I?“, zagledao mu se u oči. „Muzika ili...?“

Osmijeh mu je prešao preko lica.

„Bila mi je žena prilično ljubomorna. Ja na igrankama, probama, druženjima i ona mi jednog dana postavi ultimatum: “Ja ili muzika?”. Odgovorio sam, naravno, - muzika. Mislim da me je poslijoike toga još više voljela.“

Milija je rodjen dan prije Nove godine 1950. na bjelopoljskoj kaldrmi. Dvije najveće ljubavi bile su mu slikarstvo i muzika. Novine su o njemu, kao talentovanom mladom slikaru, pisale još davnih 60-ih godina. Želio je da studira Likovnu akademiju, medjutim, zbog okolnosti i tadašnjeg, poslijeratnog, teškog života, ta želja mu se nije ispunila.

Zato je završio za varioca. Da ima hljeb. Da stvara porodicu.

Ali je svirao i tada. I poslije. I sve do skoro kad su ga bolesti prije par godina spopanule.

Dokazao je da je rok end rol njegova krvna grupa. Zato je i postao dobrovoljni davalac krvi. Spašavao je živote 60 puta.

„Vjerujem da sam im pomogao, ali tako zarazio i rokenrolom“, smješka se ovaj životni zaljubljenik u umjetnost.

„Na Miliju Margitića, legendu bjelopoljskog rokenrola, grad je zaboravio. Zasluživao je do sada da se nadležni sjete i dodijele bar ono opštinsko priznanje za Treći januar. Ali eto... Situacija“, kaže Mirko Rakočević.

„Ipak se uz „Signale“ zapatila neka nova kultura u ovu našu malu čaršiju.“