Tufik Softić [ Portal RTCG ]

sjever

Umjesto milionskih ulaganja ostali dugovi

U vrijeme ekonomske euforije i rasta cijena nekretnina, krajem i početkom dvijehiljaditih, kada su Rusi kupovali po crnogorskom primorju sve što im se dalo kupiti, dva Rusa su „zalutala“ na sjever, investirajući u nekretnine u Beranama. 

Alan Alikov kupio je ski-centar Lokve, a izvjesni Nikolaj Šehovcov hotel „Jelovicu“ na istoimenoj planini. Jedan, petnaest kilometara od grada prema Rožajama, drugi, petnest u suprotnom pravcu, tada još uvijek lokalnim putem prema Kolašinu, i kada izgradnja novog puta nije bila ni u najavama. Na interenet pretraživačima o prvom nekoliko novinskih tekstova iz vremena početka investicije i najave ulaganja, o drugom - ništa. 

Umjesto milionskih investicija po jugu, ova dva Rusa su za znatno manje iznose postali vlasnici ugostiteljskih i turističkih objekata u Beranama, na izuzetnim lokacijama.Kada je Alikov platio nešto preko 500 hiljada eura za Hotel Lokve, sa sve ski terenima i liftovima, to je iz sirotinjske vizure radnika uništenog hotelsko-turističkog preduzeća, koji su čekali otpremnine, izgledalo kao enormno ulaganje.

Posebno još kada je Rus taj svoj poslovni potez ocijenio kao „mini biznis“, koji će mu poslužiti kao baza za dalja investiranja u Berane i Crnu Goru. Odmah je obećao da će u ski centar Lokve do kraja godine uližiti milion eura u rekonstrukciju, te da će spremno dočekati narednu zimsku sezonu i narednu 1997. godinu. 

Najavljivao je da će biti izgrađen zatvoreni bazen, fitnes centar i svi drugi prateći sadržaji koji će garantovati visok kvalitet usluge.  Na osiromašenom sjeveru, njegove riječi su djelovale bajkovito, a u bajku se poslije šest godina, na žalost, i pretvorile. Na hotelu Lokve rađena je mala rekonstrukcija, i ništa više od toga. Od najavljenih milionskih ulaganja nije bilo ni starih, ni novih ski-liftova. Ni fitnes centara, ni zatvorenih bazena. Ni upošljavanja lokalnog stanovništva. 

Alikov se sve manje pojavljivao u Beranama, mada je u međuvremenu kupio preduzeće Klanica AD, na dobroj lokaciji, i porušio zgradu u namjeri da napravi manji hotel i u gradu.

Onda su, kako se priča, iskrsli problemi sa bivšim vlasnicima zemljišta i sve je ostalo tako kako jeste. Porušeno. Za utjehu je to da ovaj Rus nije u Beranama makar ostao dužan nikom ništa.  

Ruska bajkovitost i zagonetnost mnogo više su pratili i prate ime drugog zalutalog biznismena na sjeveru Crne Gore, Nikolaja Šehovcova. Ovaj mladić je hotel „Jelovica“ kupio od veoma poznatog crnogorskog preduzimača Radomira Raičevića. I ovaj Rus se pokazao vrlo uspješan u „krečenju“, iako je obećavo da od ove planine, koja čini ogranak Bjelasice, napravi „crnogorski Zlatibor“. Tako je i preduzeće nazvao „Jelovica banja“. A ova „banja“ to je očigledno nekoliko godina bila samo za njega. 

Čudno je bilo, ali se niko tada nije zapitao, zašto se Nikolaj nastanio u usamljenom planinskom hotelu, sa djevojkom koju je predstavljao kao suprugu Anželu, i zbog čega skoro dvije godine nije išao nigdje dalje od Berana. Istina je da je tu stekao mnoga poznastava. Agilan i u stalnoj „borbenoj gotovosti“, sa gojzericama na nogama i ruksakom na leđima, djelovao je uvijek spremno za akciju. Mnogi su povjerovali u njegove priče da će pored starog hotela izgraditi još čitav kompleks novih, žičare, uspinjače i sve što uz to ide. 

Tek kada se krajem 2009. godine izgubio, iznenada,  kao što je i došao, počele su da kruže priče kako se on, navodno, od nekoga krio u Crnoj Gori. Pričalo se i da je u Beranama boravio ilegalno, i kako je trebalo da bude protjeran, ali da je uslijedila intervencija sa visokih adresa „da se ne dira, jer je u pitanju investitor“. 

Prodavac hotela Radomir Raičević tvrdio je kasnije da mu ovaj „strateški investitor“, osim kapare, nije dao novac i ispričao kako je Nikolaj najprije došao u Srbiju  sa namjerom da kupi Rekreaturs, sa dvadesetak hotela, vrijednosti nekoliko stotina miliona. Njemu ga je doveo zemljak Tihomir Petrić. Ugovorili su posao vrijedan tri do četiri miliona eura.

Primio ga je u kuću. Dao mu vozača. I na kraju mu samo uz  kaparu, na povjerenje, dok on navodno ne prebaci novac, omogućio da prevede imovinu na sebe. I sve bi bilo u redu da je vidio i dobio ostatak novca, ali nijesam nikada.   Za Nikolajem su tragali i drugi Beranci koji su u poslovanju sa njim ostali „kratkih rukava“.

Nezvanično, za njim traga i međunarodna policija na osnovu potjernice Kazahstana, zbog poslovnih prevara u toj zemlji. Prvi Rus, Alan Alikov, preprodao je „Ski centar Lokve“ koje su tada braća Guberinić iz Berana i legalno polako rade na njegovoj rekonstrukciji. Ove godine je skijalište u funkciji uprkos brojnim administrativnim barijerama.

Portal RTCG pisao je i o tome da je krajem 2019. godine, na osnovu ovlašćenja ovjerenog kod notara u Beogradu, preko posrednika iz Plava kao prodavac Hotela „Jelovica“ pojavio Rus istog imena sa razlikom u srednjem slovu i imenu, što je bilo potpuno zbunjujuće.

Naš portal je je došao u posjed dokumentacije po kojoj se vidjelo da su taj hotel za ogromnim zemljištem na Jelovici kojom je u međuvremenu građen novi put, kupila za svega 157 hiljada eura „Osmanagić kompani“. Iako je ova planina u međuvremenu otvaranjem puta i stavljanjem u funkciju tunela „Klisura“ postala najatraktivnije parče zemlje na sjeveru Crne Gore, "Osmanagić kompani“ od kraja te 2019. godine do danas nije počeo nikakve poslove u vezi sa njegovom rekonstrukcijom i valorizacijom, makar i u takvom stanju kakav je ostao poslije misterioznog Rusa Nikolaja Šehovcova.