Duško Kovačević

osvrt

Unutar gimnazijskih bedema

Slučaj seksualnog uznemiravanja u podgoričkoj gimnaziji Slobodan Škerović pretvorio se u društvenu stihiju koja je pogodila i izvrnula na postavu mnoge oblasti. Ovaj skandal tiče se pedagogije, mentaliteta, psihologije, patologije i dakako – politike, a bez nje, izgleda, danas ništa ne može proći.

Volim afere i velike društvene potrese, ne zbog njihovog mračnog izvorišta i moje, ne daj bože, zluradosti, nego zbog toga što su afere u stvari ono parče stvarnosti koje se istrglo i uteklo od masivne stijene kontrole i skrivenosti. Afera, kao i bolest iz arapskih poslovica, pročišćava (državni) organizam i donosi ružnu istinu o kolektivu. Afera je koronarografija koja detektuje realne mane i nedostatke u zabranu idealizacije. Ona je Skaj aplikacija nastala decenijema prije Skaj aplikacije (govorim o modernom i medijskom dobu).

Afera seksualnog uznemiravanja iz Gimnazije popriječila se posred našeg duštva i poprimila političku fizionomiju, bježeći skokom u stranu od svoje bazne i devijantne prirode. Ali ruku na srce – da li je moguće izbjeći političke konotacije kada su tri centralne ličnosti afere preko politike zaposlene u Gimnaziji.

Prethodna direktorica Zoja Bojanić-Lalović dolazi na tu poziciju kao vatrena i pouzdana DPS-ovka, dok profesora Radomana Čečovića, kao funkcionera SD-a, zapošljava upravo Bojanić-Lalović – na nezakonit način, dva dana pred izbore 2020. Na kraju ovog Uroborovog kruga Biljana Vučurović na mjesto direktorke stupa iz takozvane dubina, kao kadar blizak avgustovskoj pobjedničkoj većini.

Dakle, ako nam je politička pripadnost pokroviteljstvo i za tako osjetljivu i suptilnu dužnost vaspitanja i obrazovanja djece, onda je sasvim moguće da nam mnogo lakše promaknu ljudi poput Čečovića i ostalih profesora-lovaca, o kojima se priča ovih dana u medijima.

Politika je nažalost veoma prljava disciplina kod nas, pogotovo u razdoblju koje traje od početka višepartizma (ranih devedestih) do danas. Pogledajte ko se sve bavi politikom posljednjih godina i kome dajemo moć odlučivanja u ovom zapuštenom društvu? Nismo ni mi, mali i svakodnevni ljudi koji svojim glasom otjelotvorujemo takvu partitokratsku elitu, nevini u svemu. Kako je govorio Dostojevski u romanu Braća Karamazovi: Svi smo za sve krivi! Kada nam jedna nemoralna i groteskna politika, u čijem se epicentru nalaze falš diplome, laži i pljačke, određuje i mapira bukvalno sve u državi, onda ne treba biti u čudu – ni pred ovakvim izopačenjima.