B.Bu. [ n1 ]

CIJENA DO 2,5 MILIONA EURA

Na aukciji dijamantska ogrlica sa krunisanja kraljice Elizabete

Očekuje se da će antikvarna dijamantska ogrlica koja je viđena na krunisanju kraljice Elizabete Druge i koja je, kako se pretpostavlja, povezana sa čuvenim skandalom iz vremena francuske carice Marije Antoanete, na najavljenoj aukciji dostići cijenu od dva i po miliona eura.

Pouzdani istorijski podaci o porijeklu ove tehnički zadivljujuće ogrlice su nepoznati, najvjerovatnije je nastala neposredno prije Francuske revolucije. Godine 1937. Mardžori Pedžet, markiza od Anglsija, nosila je taj komad na krunisanju kralja Džordža VI, koga je u krunidbenoj odeždi ovekovječio fotograf Sesil Biton.

Godine 1953. njena snaja je prisustvovala krunisanju kraljice Elizabete II, noseći isti komplet dragulja iz porodične kolekcije, prenosi rts.rs.

Ogrlica od 300 karata, koja nije viđena u javnosti pola vijeka, kako se procjenjuje, na aukciji bi mogla da dostigne cijenu između 1,6 i 2,5 miliona eura kada bude ponuđena na prodaju u novembru u ženevskoj ekspozituri Aukcijske kuće „Sotbi“.

Čuvena ogrlica sastavljena od tri niske sa 500 dijamanata, kreće na svjetsku turneju aukcijske kuće počev od Londona, prije nego što odleti u Hong Kong, Njujork, Singapur, Tajpej i Dubai.

Pojedini stručnjaci koji se bave istorijom nakita vjeruju da ova ogrlica sadrži dijamante iz poznate „Afere ogrlica“ kada je carica Marija Antoaneta lažno optužena da nije platila nakit juveliru. Novac je u stvari preuzeo prevarant koji se lažno predstavio kao kurir.

Andres Vajt Korial, predsjednik i šef prodaje kraljevskih i plemićkih komada u „Sotbiju“ za Evropu i Bliski istok, rekao je novinskoj agenciji PA:

„Mislim da je najvažniji dio, osim vrijednosti dijamanata, činjenica da je ogrlica opstala do danas. Ovakve stvari mogu da se vide još samo u muzejima ili u kolekcijama kraljevskih porodica koje još uvijek vladaju, ili kada posjetite bivše carske kolekcije u Sankt Peterburgu ili Moskvi.“

Korial se nada da će ogrlicu otkupiti ili neka institucija ili pojedinac za privatnu kolekciju koji će umjeti da cijeni istorijsku vrijednost ogrlice i koji će omogućiti javnosti da sazna o njenoj prošlosti.

„A ako to ne bude slučaj, volio bih da ogrlica ode u pouzdanu i bogatu privatnu kolekciju osobe koja će da cijeni ovu vrstu dragulja i sačuva je za sljedeću generaciju.“

Napominje i da se ovakvi komadi nakita u stvari ne nose, već da vlasnik samo postaje čuvar jednog nevjerovatnog predmeta kako bi ga prenio bilo narednoj generaciji ili instituciji da bi i drugi ljudi mogli da uživaju u njegovoj ljepoti.