M.V. [ N1 ]

U SAD

Milenijalci se plaše da traže godišnji odmor, pa varaju šefove

Većina, ili 78 posto američkih radnika kaže da ne koristi sve svoje slobodne dane u godini, a najviše među generacijom Z i milenijalcima, prema novoj Harisovoj anketi sprovedenoj na 1.170 američkih radnika.

„Mlađi profesionalci kažu da ne traže slobodno vrijeme zato što osjećaju pritisak da ispoštuju rokove i budu produktivni, i nervozni su zbog traženja godišnjeg odmora jer ne žele da ispadnu lijeni“, kaže Libi Rodni, šefica službe za strategiju u Haris Pulu.

Milenijalci su pronašli rješenje. Skoro četiri od 10 ispitanika kažu da su uzeli slobodno, a da nisu obavijestili svog pretpostavljenog.

Učesnici kažu da pomijeraju miš kako bi pokazali da su i dalje aktivni na platformama za razmjenu poruka svoje kompanije (kao što su Slack ili Microsoft Teams) kada zapravo nisu, i da zakazuju poruke van redovnog radnog vremena kako bi stekli utisak da rade prekovremeno.

„Postoji ogromna kultura zaobilaznih rješenja u igri“, kaže Rodni.

Dok Generacija Z ima tendenciju da bude glasnija o radnim mjestima koja sramote ljude, milenijalci bi radije preuzeli stvari u svoje ruke, ali ispod radara.

„Oni će shvatiti kako da pronađu pravi balans između posla i privatnog života, ali to se dešava iza kulisa. Kada ljudi osjećaju potrebu da se iskradaju na pauzu, to je znak da njihovo radno mjesto nema sistem podrške ili kulturu odmora“, kaže Rodni.

Šefovi mogu ublažiti tu tenziju na više načina, kaže on: Oni mogu biti transparentniji u vezi s tim kako izgleda odsustvo, normalizuju uzimanje godišnjeg odmora tako što ga sami uzimaju, podržavaju svoje zaposlene kada odu s posla i nalažu određene pauze.

„Neograničen odmor nije neophodno rješenje. Radnici koji svake godine dobiju 11 do 15 slobodnih dana češće koriste te dane“, kaže Rodni, ali postoji značajan pad kada ljudi dobiju 16 ili više dana.

Umjesto toga, poslodavci mogu biti kreativni i, na primjer, uvesti kolektivni godišnji odmor ili zahtijevati od zaposlenih da uzmu određeni broj slobodnih dana svakog tromesječja kako bi uravnotežili svoje slobodno vrijeme i radne obaveze tokom cijele godine.

U širem smislu, mnogi Amerikanci u anketi Haris kažu da bi SAD trebalo da usvoje zakone u evropskom stilu koji ograničavaju radno vrijeme na lično vrijeme, politiku produženog odmora, duže pauze za ručak, kraću radnu nedjelju od 40 sati i propise koji štite sporije vrijeme odazivanja na poziv šefa van radnog vremena.