B.B. [ N1 ]

Lala lalia

Naučnici otkrili starost džinovske marokanske zvjezdane dine

Nalaze se u Africi, Aziji i Sjevernoj Americi, kao i na Marsu, ali stručnjaci nikada ranije nisu mogli da utvrde kada su nastale. Prvi put je izračunata starost jednog od najvećih i najsloženijih tipova pješčanih dina na Zemlji. Zvjezdane dine ili piramidalne dine dobile su ime po karakterističnim oblicima i dostižu visinu i do stotinu metara.

Sada su naučnici otkrili da je dina po imenu Lala Lalia u Maroku nastala prije 13.000 godina.

"Zvjezdane dine nastaju kao posljedica suprotnih vjetrova koji mijenjaju pravac. Razumijevanje njihove starosti pomaže naučnicima da razumiju te vjetrove i odrede klimu u to vrijeme", kaže profesor Džef Duler sa Univerziteta Aberistvit, koji je objavio istraživanje sa profesorom Čarlsom Bristouom sa Univerziteta Birkbek.

Lala Lalia (autohtono ime Amazigh što znači najviša sveta tačka) nalazi se u pješčanom moru Erg Čebi u jugoistočnom Maroku. Visoka je 100 metara i široka 700 metara sa radijalnim krakovima.

Nakon početnog formiranja, prestala je da raste prije oko 8.000 godina, a zatim se brzo proširila u posljednjih nekoliko hiljada godina. Obično se pustinje mogu identifikovati u geološkoj istoriji Zemlje, ali zvjezdane dine do sada nisu mogle.

Profesor Duler kaže da je to možda zato što su toliko velike da stručnjaci nisu shvatili da gledaju u posebnu dinu.

"Ova otkrića će vjerovatno iznenaditi mnoge ljude, jer možemo da vidimo koliko se brzo formirala ova ogromna dina i da se kreće preko pustinje oko 50 centimetara godišnje", dodaje on.

Naučnici su koristili tehniku zvanu luminiscenciono datiranje da bi odredili starost zvjezdane dine. Metoda izračunava kada su zrnca pijeska posljednji put bila izložena dnevnoj svjetlosti.

Uzorci pijeska su uzeti u mraku iz Maroka i analizirani u laboratoriji u uslovima prigušenog crvenog svjetla, sličnih staromodnoj fotografskoj radionici.

Profesor Duler opisuje mineralna zrna u pijesku kao "male punjive baterije". Oni skladište energiju unutar kristala koja dolazi od radioaktivnosti u prirodnom okruženju.

Što je pijesak duže zakopan pod zemljom, to je više radioaktivnosti izložen i više energije akumulira. Kada se zrna izlože u laboratoriji, oslobađaju energiju u obliku svjetlosti i naučnici mogu izračunati njihovu starost.

"U našoj mračnoj laboratoriji vidimo svjetlost iz tih zrna pjeska. Što je svjetlost jača, to su zrna sedimenta starija i duže je prošlo od kada su zakopana“, kaže prof. Duler.

Drugi primjeri ovih ogromnih dina uključuju Star Djun u Koloradu, koja je najviša dina u SAD, sa visinom od 225 metara od osnove do vrha, prenosi Klix.ba.

Penjanje na ove dine je težak posao, objašnjava profesor Duler.

"Dok se penjete, dva koraka idete naprijed, a jedan skliznete nazad. Ali vrijedi, apsolutno su prelijepe sa vrha“, kaže on.