B.Bu. [ n1 ]

PREDNOSTI I MANE

Vještačko osvjetljenje i njegov uticaj na životni ciklus

Umjetnost, književnost, fizika, medicina, religija, psihologija i filozofija bave se tamom. Ljudi su se oduvijek plašili noći. Od našeg sna do naših hormona - sve zavisi od tame. Zašto smo onda toliko riješeni da je uništimo? Brišemo je jednim, po jednim uličnim svijetlom.

Nestajanje mraka je, međutim, užasna vijest za naša tijela i umove, ali i za ostatak prirode, piše Gradijan.

Postaje jasno da konstantno uranjanje u svjetlost mijenja način na koji naša tijela funkcionišu.

Tama se gubi brzinom koja je bez presjedana u ljudskoj istoriji - spektakl Mlječnog puta na noćnom nebu je sada nevidljiv za 80% svjetske populacije.

Mrak nas plaši, jer nas podsjeća na „čudovišta” iz djetinjstva i ostaje sa nama kao „majka svih strahova”. Strah od mraka se javlja kod skoro sve djece oko druge godine života, bez obzira na njihovu kulturu ili vaspitanje. Ovaj strah nam pomaže da shvatimo naše mjesto u svijetu, upozoravajući nas da ništa nije onako kako izgleda i da nigdje ne treba da se osjećamo potpuno sigurno.

Sve loše dešava se noću

Mrak ima dugu istoriju loših konotacija. On se povezuje sa zlom, smrću, grijehom, neznanjem, depresijom i ludilom. Mnoge religije i kulture vide tamu kao neprijatelja svjetla i simbol haosa i destrukcije.

Noću smo često svjesniji rizika od nesreća i kriminala. U prošlosti, kada su mnoge zajednice živjele u neosvijetljenim gradovima, šanse da se padne u potok ili preko litice, kao i da se postane žrtva provale ili prebijanja, bile su veće noću. Nije slučajno što je za mnoge religije i kulture dolazak mladog mjeseca sveti trenutak kada se pobjeđuje tama.

Tama je, takođe, misteriozna i izaziva strah i znatiželju.

Tmina je previše promjenljiva, dinamična, sastavljena od mnogih tekstura i raspoloženja. Asocira na pustinju, pašnjak ili možda duboki okean.

Naše iskustvo mraka mijenja se sa mjestom i vremenom, sa raspoloženjem i mogućnošću. Večerašnji mrak neće biti isti kao sinoćnji; mrak duboke pećine se osjeća sasvim drugačije od mraka neosvijetljene sobe.

Bijeg od mraka
Vještačko osvjetljenje je sveprisutno i uništava prirodni ritam dana i noći. Ovo remeti naše cirkadijalne ritmove, hormonsku ravnotežu, kvalitet sna i raspoloženje. Utiče, takođe, na ekosisteme, migraciju ptica, reprodukciju i ishranu mnogih vrsta.

Postoje inicijative za smanjenje svjetlosnog zagađenja, kao što su zakoni o gašenju svjetala ili stvaranje tamnih nebeskih rezervata. U decembru 2021. godine, na primer, Njujork je donio istorijske zakone o gašenju svjetala, dok su Njemačka, Francuska i Španija smanjile osvjetljenje na gradskim zgradama. Ovo pomaže da se podigne svijest o ljepoti i važnosti tame.

Iako postoje napori da se smanji svjetlosno zagađenje, to ni izbliza ne popravlja štetu koju vještačko svijetlo nanosi.

Tama ima značaj. Ne samo da nudi jedinstvene fizičke i mentalne koristi za ljude, već je od vitalnog značaja za biljke, sisare, ptice, gmizavce i insekte - i to ne samo za one koji su aktivni noću.

Hiljadama godina naši cirkadijalni ritmovi su bili zaštićeni konzistentnim režimom dana i noći, svijetla i tame. Ali, to se promijenilo. Iako je istraživanje dugoročnih efekata naših svijetlih noći u ranoj fazi, postaje jasno da konstantno izlaganje svijetlu mijenja način na koji naši organizmi funkcionišu.

Tama je važna za naše fizičko i mentalno zdravlje, kao i živi svijet oko nas. Ona nam omogućava da doživimo realnost na drugačiji način, oslanjajući se na druga čula.

Skrivanje ili uklanjanje sumraka znači da tijelo neće lučiti melatonin koji nam je potreban da se pripremimo za spavanje i koji određuje dužinu i kvalitet spavanja. Uskraćen za tamu, ni naš mozak neće raditi dobro.