B.Bu. [ n1 ]

SMANJUJE SE RAZLIKA IZMEĐU ČOVJEKA I MAŠINE

"Meta" razvija sistem za čitanje misli

Da li je moguće da mašina dekodira naše misli u realnom vremenu? Najnovija istraživanja ukazuju na to da granica između čovjeka i tehnologije postaje sve mutnija.

Jedan od zanimljivijih projekata dolazi iz kompanije "Meta", koja je razvila sistem sposoban da „čita” misli putem neinvazivne moždane kape. Ovaj istraživački poduhvat, vrijedan dva miliona dolara, koristi napredne neurotehnologije kako bi pretvorio signale iz mozga u tekst.

Osnovu ovog sistema čini magnetna kapa koja snima magnetoencefalografske signale (MEG). Ova tehnologija omogućava mjerenje slabih magnetnih polja koja nastaju zbog električne aktivnosti mozga. MEG signali pružaju dragocjene informacije o neuronskoj aktivnosti i vremenskoj sekvenci, što omogućava precizno dekodiranje misli, piše njemački list Fokus.

Prema izvještajima iz studije, ovi MEG signali se obrađuju u realnom vremenu u „dubokoj neuronskoj mreži”. „Neuronska mreža je vještačko kreirani sistem koji oponaša ljudski mozak, uči putem prepoznavanja obrazaca u podacima i donosi predviđanja na osnovu njih”, objašnjava prof. dr Anabel Ternes, stručnjak za digitalnu transformaciju.

Ove mreže se odavno koriste u prepoznavanju govora i analizi slika, ali njihova primjena u dekodiranju misli predstavlja revolucionarni iskorak, Ili rizični napredak?

Mašina čita misli sa tačnošću od 90 odsto
Početni testovi pokazali su izuzetne rezultate. Sistem je uspio da dekodira misli sa tačnošću do 90 procenata, pri čemu je prosječno vrijeme odziva bilo manje od jedne sekunde. Ovaj napredak može imati dalekosežne posljedice ne samo u nauci, već i u svakodnevnom životu, naročito za osobe sa jezičkim ili motoričkim oštećenjima.

Tehnologija prepoznavanja slova iz misli
Žan-Remi King, istraživač u Meti, potvrdio je, takođe, impresivne rezultate ovog sistema.

„U 80 odsto slučajeva, sistem može tačno da odredi koje slovo osoba zamišlja”, istakao je King. Ovaj visoki nivo preciznosti postignut je analizom karakterističnih obrazaca u mozgu prilikom formiranja misli o određenim slovima.

Budućnost ove tehnologije otvara vrata neinvazivnim interfejsima mozak-računar, kažu stručnjaci.

U teoriji, osobe sa poteškoćama u kretanju ovu tehnologiju bi mogle da koriste za komunikaciju samo putem misli, što bi dramatično poboljšalo kvalitet njihovog života.

Meta je u početku planirala razvoj sistema koji bi omogućio korisnicima da kucaju misli direktnim interfejsom mozak-računar (BCI). Ovaj ambiciozni projekat podrazumijevao je implantaciju elektroda u mozak kako bi se pratile misli i pretvarale u digitalne komande.

Međutim, kompanija je od ovog plana odustala iz više razloga. Prije svega, tehnologija još uvijek nije dovoljno pouzdana za praktičnu primjenu, a postojali su i ozbiljni etički problemi vezani za invazivne metode.

Umjesto toga, Meta se okrenula neinvazivnim metodama koje pružaju slične rezultate bez hirurške intervencije.

Ova promjena pravca osigurava viši nivo bezbjednosti i veću prihvaćenost tehnologije u društvu.

Razvoj tehnologije do 2050. godine
Ako zamislimo budućnost, moguće su brojne prednosti, ali i ozbiljne opasnosti od daljeg razvoja ovakvih sistema.

Prednosti:

Ljudi sa fizičkim oštećenjima mogli bi se mnogo lakše integrisati u digitalni svijet, koristeći misli za komunikaciju i rad.

Ovakvi interfejsi mogli bi da pomognu u liječenju neuroloških bolesti, poput Alchajmerove ili Parkinsonove bolesti, kao i da pruže nove metode personalizovane terapije.

Brza transformacija misli u tekst ili komande mogla bi dramatično da unaprijedi efikasnost rada, eliminiše potrebu za fizičkim unosom podataka i pojednostavi komunikaciju.

Opasnosti:

Sistemi koji dekodiraju misli otvaraju nova pitanja o privatnosti i bezbjednosti podataka, kao i o mogućnostima zloupotrebe.

Dalje, ako bi takvi sistemi mogli ne samo da čitaju, već i da utiču na misli korisnika, moglo bi doći do ozbiljnih etičkih dilema i manipulacija mislima.

Dostupnost ovih tehnologija mogla bi da bude ograničena na bogate i tehnološki razvijene zemlje, što bi dodatno produbilo jaz između različitih slojeva društva.

„Ključno pitanje nije samo kako ćemo koristiti ovu tehnologiju, već i kako ćemo postaviti etičke granice da bismo obezbijedili da ostane u službi čovječanstva, a ne protiv njega”, napominje profesorka Ternes i dodaje da smo tek na početku razumijevanja našeg mozga i njegove interakcije sa tehnologijom.

Sa ovim u vidu, ostaje da vidimo da li će budućnost donijeti revoluciju u komunikaciji ili otkriti nove izazove u interakciji između čovjeka i mašine, zaključuje njemački list.