O.Zogović

DURMITORSKI SNIJEŽNI DAN

Crno jezero u bijelom ruhu

Nije svaki raj tropski, a mi smo se u to uvjerili ove nedjelje kada smo posjetili Žabljak i Crno jezero - biser Durmitora.

O Durmitoru i Crnom jezeru je teško nešto reći, a da već nije rečeno. Svaki odlazak tamo je drugačiji. Ovog puta zatekli smo ga u bijelom ruhu, snijeg je lijepo napadao i vjerujemo da je u tom momentu to bilo najbajkovitije mjesto u Crnoj Gori.

Isplanirali da pođemo u srijedu, jedini dan u prošloj nedjelji kada je bilo vedro i bio je to pun pogodak. Čak i oni koji ne vole zimu, ne znamo kako mogu da ne obožavaju takve prizore. 

Na Žabljaku nas je dočekala potpuna bjelina, ulice su bile prikrivene snijegom i ledom, a sami prilaz Crnom jezeru - gusta borova šuma prekrivena snijegom - nagovještvao je šta nas čeka.

Nakon lagane šetnje stazom od rampe za ulazak u NP Durmitor do jezera, između visokih borova "pojavio" se Mali medvjed (2.223 mnv), jedan od najviših vrhove Durmitora, koji je zbog položaja iznad Crnog jezera postao simbol Žabljaka.

Nalazi se na razglednicama, kalendarima, raznim brošurama, a danas ga najviše gledamo na internetu kao jedan od najljepših prizora na planinama Crne Gore.

Snijeg je bio suv, bilo ga je do 40 centimetara, a kako je već neko isprtio stazu oko jezera, bilo je lijepo prošetati kroz borovu šumu i vidjeti najveće gorsko oko Durmitora iz svakog ugla.