- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Muzički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Muzika
11. 03. 2025.
07:08 >> 07:10
Čitaj mi:
Zaboravljena legenda bjelopoljske muzičke scene
Prvu električnu gitaru marke „Strijela“, u Bijelo Polje, donio je Milija Margitić. Do tada se bend „Signali“, osnovan prelomne 1968. snalazio ručno praveći od akustike elektriku, od radija i tranzistora pojačala i šta sve ne kako bi se rok akordi čuli širom čaršije. Milija, Drago Marković, Ahmo Ćatović i Baća Đuričković, zaljubljenici u novi zvuk koji je osvajao planetu, skidali su „na sluh“ svjetske hitove sa Radio Luksemburga, a potom „činili čudo“ na igrankama.
Od daleke 68. prošlo je više od pola vijeka. Neki od osnivača „Signala“ su napustili drugove, prijatelje, vjernu publiku. I oni koji su se kasnije pridružili bendu u vremešnim su godinama.
Milija je ostao sam.
Gazi sedamdesetšestu. Preživio je moždani udar, bori se sa dijabetesom i šta sve ne.
Ali, kada se pomene muzika oči mu zasijaju.
Pisac Mirko Rakočević otišao je ovih dana da ga obiđe. Poklonio mu svoja dva romana „Bedem“ i „Grossi de Brescova“ i nedavno izašlu antologiju pjesnika bjelopoljskog kraja koja nosi i za njega simboličan naziv „Ljubavlju izmjereno vrijeme“. Po naslovu našeg ukletog pjesnika Blaža Šćepanovića.
„I?“, zagledao mu se u oči. „Muzika ili...?“
Osmijeh mu je prešao preko lica.
„Bila mi je žena prilično ljubomorna. Ja na igrankama, probama, druženjima i ona mi jednog dana postavi ultimatum: “Ja ili muzika?”. Odgovorio sam, naravno, - muzika. Mislim da me je poslijoike toga još više voljela.“
Milija je rodjen dan prije Nove godine 1950. na bjelopoljskoj kaldrmi. Dvije najveće ljubavi bile su mu slikarstvo i muzika. Novine su o njemu, kao talentovanom mladom slikaru, pisale još davnih 60-ih godina. Želio je da studira Likovnu akademiju, medjutim, zbog okolnosti i tadašnjeg, poslijeratnog, teškog života, ta želja mu se nije ispunila.
Zato je završio za varioca. Da ima hljeb. Da stvara porodicu.
Ali je svirao i tada. I poslije. I sve do skoro kad su ga bolesti prije par godina spopanule.
Dokazao je da je rok end rol njegova krvna grupa. Zato je i postao dobrovoljni davalac krvi. Spašavao je živote 60 puta.
„Vjerujem da sam im pomogao, ali tako zarazio i rokenrolom“, smješka se ovaj životni zaljubljenik u umjetnost.
„Na Miliju Margitića, legendu bjelopoljskog rokenrola, grad je zaboravio. Zasluživao je do sada da se nadležni sjete i dodijele bar ono opštinsko priznanje za Treći januar. Ali eto... Situacija“, kaže Mirko Rakočević.
„Ipak se uz „Signale“ zapatila neka nova kultura u ovu našu malu čaršiju.“
Коментари0
Остави коментар