Sabrija Vulić

Momčilo Zeković Zeko: Mi nismo dobri astronauti, Perper je moja prva ljubav

“Sa gomile velikih oblaka” umotan u “Svilenu pjesmu”, direktno iz prijestonog grada u našu rubriku “Lična karta” stiže nam Momčilo Zeković Zeko. Kompozitor, pisac, pjesnik, profesor i još po nešto što vješto krije. Čovjek od riječi, kako god to shvatili, čovjek satkan od ljubavi i stiha, čovjek zvani emocija. Naredni redovi su za čitanje i slušanje.

Prije par dana crnogorskoj javnosti je predstavljena vaša kompozicija „Nema zemlje što je tako lijepa“ koju izvode jadranka Barjaktarović i Bojan Jovović. Još jednom ste na najljepši način opjevali svoju zemlju. Koliko jedan takav projekat nosi odgovornosti kao i zadovoljstva?

Zadovoljstvo je uvezivati note i slova za onu koju voliš. Ljubav nije samo ośećaj koji imaš prema partneru ili partnerki. Zadovoljiti prije svega sopstvene kriterijume, a to znači ne ponavljati priču, slične rime, melodije… Takvu promjenu sebi postavljam kao cilj. Tu sam odgovoran da donesem na svijet ono što bi publika htjela da čuje i vidi, a da u isto vrijeme ne povrijedim nikog. Ljubav je neistraženi kosmos u kom je previse muke, tuge, jada i jauka, a pokazuje se da mi nijesmo dobri astronauti. Mi ne nosimo odijela koja su prikladna za šetanje ovom ljepotom. Jedan dugi period nosimo tuđe kreacije, ne misleći o onom što se može viđeti skoro sa svakog prozora naše crnogorske kuće. Ja živim, volim i stvaram uz naše kolače i ne tražim tuđe torte! Živjeti za svoje, uraditi svome i pokušati da pomogneš onima koji su promašili pravac i udaljavaju se sa ove planete. Ovakvi projekti traže one koji takva osjećanja umiju da prepoznaju. Tako je i ovog puta bilo sa Jadrankom i Bojanom, ekipom koja je dala svoje sastojke za ovakav audio i video. Ekipa u većini oprobana iz ranijih projekata, a i poneko je novi probao kolače koje volimo. Bukovačka planina - nova lokacija, predivni domaćini. Zahvalnost do neba za svaki minut druženja sa svima njima. To je zadovoljstvo! A uspješno ispričana filmska priča Dejana i Maje Senić, podsjećanje na naše pretke koji su brinuli, branili i donosili ovdje je po meni odgovorni pristup tačno kako bi trebalo da bude i u današnje vrijeme.

Ova rubrika nosi naziv Lična karta, a ja ću biti slobodan da kažem da ste Vi lična karta Perpera. Moram priznati uželjeli smo se Perpera, znamo da svaki član ima svoju priču, ali sa druge strane, čini se da je publika poželjela neke nove vaše hitove. Kada će ih biti?

Perper je moja prva ljubav, pjesme koje više nikad neću ponoviti, iako će publika, jer je navikla na njih, željeti da ja uvijek radim na isti način. A ja ne volim da se ponavljam. Naučenom receptu treba dodavati i druge začine. U međuvremenu sam, malo po malo odrastao, još uvijek ne dovoljno porastao, iako imam drugačiji izraz sa istim emocijama kao prvog dana kad sam počeo da stvaram pjesme. Mislim da je dobro što se mijenjam i istražujem. Drugari i ja smo već evo nekoliko godina birali pjesme. Imamo ih više nego dovoljno i za dupli album. Ali nemamo više slobodu da nestanemo nekoliko mjeseci i sve započeto u svojim glavama ujedinimo u material. Ne postoji način da odemo i mislimo samo o pjesmama, muzici, aranžmanima, a svakom bendu u normalnim okolnostima je to potrebno. Rad u studiju dolazi na kraju kad su pjesme sklopljene i navježbane za snimanje, naravno onda miksanje, produciranje, snimanje spotova, marketing itd. Dug je to postupak, a nas nijesu mazili od prvog dana, danas će još manje i eto, što da vam kažem, kad je Perper u pitanju sve je do onog Gore. Alah i Bog su isti čovjek, a mi samo obični ljudi.

Koliko ima prostora u Vašem "Džepu sa tajnama". U pitanju je jedan projekat koji dugo traje i koji je publici donio mnogo lijepom i kroz pjesmu i kroz priču?

Dok god uspijevam da iz džepa izvadim novog Zeca, od trenutka kad sam shvatio da moje drugo ja ima neopisivu potrebu da se izražava i mimo benda, jednostavno ne mogu, a i ne želim da se zaustavljam. Osma godina je kako sve radim pod etiketom “Džep sa tajnama”, iako sam i dugi period prije toga funkcionisao u stvaranju pjesama za druge i za sebe. Da. Raznovrsnost “Džepa sa tajnama” je upravo u tome što nikad ne znam što će biti sljedeće. Nova kompozicija, recital, produkcija novog video spota, CD, rad za druge, kratke priče, kratki filmovi, knjige poezije, romani. Igrani film bih volio iz mašte da prikažem pogledima ljudi koji bi me siguran sam potpuno razumjeli, imam dobre priče, čuvam ih kad budem zreo da uđem u takav projekat. A to je nešto đe treba imati dosta kolača da bi trpeza bila kakvu želim.

Kako vidite današnju crnogorsku muzičku scenu ?

Dugo sam bio član više crnogorskih udruženja. Davao sam svoj doprinos najviše sa prijateljima iz Muzičke asocijacije Crne Gore, koja se može podičiiti da je od Drugog svjetskog rata pa na ovamo objavila najveći broj nosača zvuka naših autora i izvođača. Tu se stalo, zbog nerazumijevanja medija, organizatora koncerata i ponajvise sektora kulture. Žao mi je što nijesmo izgurali priču crnogorskog muzičkog TV kanala. Ovako smo u klancu iz kojeg nas kao slučajne uzorke podignu tek ponekad. Vi i vase kolege ste posljednjih godina poput onog talasa početkom ovog vijeka radili na tome da naši mladi izvođači i bendovi dobiju priliku. Mislim da se i vašoj kući to pokazalo jako uspješnim projektom. Zato nastavite i dalje sa sličnim projektima i dajte priliku domaćim proizvodima u što većoj mjeri. I gostovanjima, emisijama ali I intenzivnijim emitovanjem spotova.

Sa Perperom je napravljeno mnogo hitova, ali kao da vas nije zanimala mogućnost da napustite Crnu Goru i regionalno se predstavite ?

U periodu kad smo davali najviše od sebe i te kako nas je zanimalo. Probijali smo s na muzičkom tržištu koliko je bilo moguće iz Crne Gore. Par snimljenih albuma van naše zemlje, učestvovanja na prestižnim muzičkim programima, manifestacijama, festivalima… Ali onda, kao od šponde, razne društvene okolnosti nam nijesu dozvolile da se sve započeto i realizuje. Ponajviše nedostatak podrške iz naše zemlje. Onda smo i mi upotrijebili naš inat. Ali… Očigledno je tako trebalo da bude. Sad pričati o tom periodu je višak. Mi smo takvi. Imamo empatiju za nekog tek onda kad ga više nema. Nas fala Bogu ima, ali se ne guramo. Tu smo kad nas pozovu da sviramo, da gostujemo…o svemu drugom sam već pričao.

Znam da ste uvijek „u mašini“. Hoće li ta mašina uskoro iznjedriti neke nove projekte ?

Jedan projekat sam tek završio, za par dana će se pojaviti video spot Harisa Dubice za kompoziciju i tekst koji sam radio za bosanskog pjevača Eldina Huseinbegovića. Već znam što ću raditi sljedeće i već teku pripreme za snimanje kratkog filma sa rediteljem Gojkom Berkuljanom i Mikom Markovićem. Čekam odgovore, isto za kratki film sa Mišom Obradovićem koji se tiče Podgorice. Snimam neke nove pjesme, izaći će i par knjiga….Da ne žurim sa pričom. Ostavite nešto i za sljedeći put. Hvala na razgovoru.