Ranka Perović, TVCG

REDITELJ PRVOG CG KANDIDATA ZA NAGRADU "OSKAR"

Lična karta: Draško Đurović, reditelj

Crnogorski reditelj zahvaljući kojem smo na velikom platnu, rame uz rame sa našim i regionalnim glumcima, gledali holivudske zvijezde Majkla Madsena i Marisu Berenson, kaže da je film radost, emocija, plemenita stvar, ali i prokletstvo. Film Draška Đurovića „As pik – Loša sudbina“, 2014. je izabran za prvog kandidata za nagradu Oskar u istoriji Crne Gore. Profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti, gdje predaje filmsku i TV režiju, kaže da drugovi iz djetinstva ostaju zauvijek, i ako ih ne gledamo decenijama. Navodi da je čuveni scenarista Ratko Đurović pričao da su u ratu propadale rodbinske, partijske, nacionalne veze. Drugarstvo iz djetinjstva nikad.

Gdje je najviše volio da provodi djetinjstvo, šta najčešće donosi sa putovanja, šta može odmah da ga oraspoloži i nasmije, Draško Đurović otkriva u Ličnoj karti.

• Putovanja su sastavni dio naših života. Da li je neko mjesto probudilo nešto novo u Vama i gdje ste se najbolje osjećali?

Spadam u lijene ljude koji puno spavaju tako da svaki duži odlazak iz kuće doživljavam kao poluavanturu sa neizvjesnim krajem. Kao mlad sam malo putovao a kasnije sam se uvalio u svijet aerodroma, checking pointa, presijedanja, kašnjenja, gubljenja prtljaga, trčanja do gejta. Kasnije sjednem u kafić i gledam Notr Dam. Potez od Notr Dama preko Konkorda do Trijumfalne kapije nema nigdje drugo, to je srce urbane civilizacije. Pariz.

• Šta najčešće donosite sa putovanja?

Najteži prtljag su knjige, teže od kamenja, a teže od knjiga su monografije, sa slikama……Ko ne vjeruje, neka proba.

• Predstava o sreći se razlikuje od osobe do osobe. Kako je zamišljate? Šta je za Vas sreća?

Što ponekad radim ono što volim.

• Šta može odmah da Vas oraspoloži i nasmije? A iznervira i naljuti?

Kad završimo neki veliki projekat, onda se smijemo zbunjivanju, svadjama, strahovima i histerijama kroz koje smo prošli. Čovjek koji se bavi našim poslom dnevno prodje kroz sedam mljevenja stresom, tako da kraj svega toga mora biti u antiklimaksu, smijemo se i vičemo jer nam se čini da ćemo nešto preskočiti od svog tog ludila koje je sad iza nas, a mi smo pobijedili.

• Šta najviše volite kod sebe, a šta ne?

Nemam stpljenja, i onda kad vidim da neko zaobilazi temu uskačem mu u riječ. Loše. Površnost u bitnom momentu, jer mislim da nema produžetaka a to je "balkanski mentalitet".

• Postoji li greška koja Vas je radikalno promijenila?

Devedesetih nijesam napravio korak koji bi me lišio sljedećih grešaka, ali sudbina ima svoju liniju. Naravoučenije: Ne snimaš filmove u zemlji koja film ne voli.

• Kakvi ste kad Vam je dosta svega?

Bojim se momenta kad će mi svega biti dosta. To stanje izbjegavam. Uvaljujem se odmah u sljedeći problem. To se u psihijatriji zove „Što više to bolje.”

• Kako bi opisali sebe u par riječi?

Kako me jednom poslije predstave "Zoro", opisao reditelj i snimatelj Božidar Bota Nikolić….ON JE DRUGAČIJI.

• Šta nikada ne opraštate drugima?

Živimo u svijetu gdje svima morate sve opraštati, jer onda neko nešto oprosti i vama. Ali, ako ne želis da pomogneš drugome u nevolji, ti si loš covjek. To je nepogrešiv test. Pomozi.

• Gdje ste tokom djetinjstva najviše voljeli da provodite vrijeme?

Na ovo pitanje, će svi odgovoriti isto, kod baba I tetaka. Sestra i ja u Herceg Novom.

• Šta ste iz perioda djetinjstva zadržali do danas?

Prijatelje, to je jedina konstanta, drugovi iz tog perioda ostaju zauvijek, i ako ih ne gledaš decenijama. Ratko Đurovic je pričao da su u ratu propadale rodbinske, partijske, nacionalne veze. Drugarstvo iz djetinjstva nikad.

• Što biste iz današnje perspektive rekli Drašku dječaku?

Mozak se mijenja, ali i srce, nažalost.

• Omiljena pjesma, knjiga, film?

Sve će to o mila moja prekriti snjegovi, ruzmarin…..Dugme.
Film APOKALIPSA SAD. Kopola
Knjiga, naravno Grof Monte Kristo. Dima

• Šta svijet fima predstavlja za Vas?

Sve. Radost. Emocije. Viziju. Vezanost za ekipu. Nove horizonte. Praviš novi svijet od ničega….Mnogo plemenita stvar, vjerujte... ili prokletstvo.

• Da li ste oduvijek željeli da se bavite režijom?

Od osmog razreda osnovne. Svi su mi se naravno smijali. Moji kući najviše. Smiju mi se I danas, samo to bolje prikrivaju.

• Koji Vam je najveći uspjeh u dosadašnjoj karijeri?

Moj film As Pik postao je prvi CG kandidat za nagradu OSKAR, u istoriji. To ostaje u vremenu, i to niko ne može više da nam oduzme.

• Da li imate želju da se oprobate i u nekoj drugoj profesiji?

Kad više fizički ne budem mogao da idem na snimanje, i ne budem imao one leptire u stomaku gdje da postavim kameru, vraticu se mojoj prvoj ljubavi, crtanju ilustracija. Tako je počelo, u staroj Pobjedi, dobio sam jedan debeli srebrni flomaster. Fotograf Mijo Tuč me je fotografisao. Tu imam manje od dvije godine i to ostaje u vama….Crna linija se pojavljuje na bijelom, praznom papiru. Čudo počinje….

• Vaš životni moto je?

Ustani, mora AKCIJA.