B.B.

Novi broj "Komune" o arhitektonsko-graditeljskom nasljeđu Podgorice

Iz štampe je izašao 51. broj časopisa "Komune" na povećanom broju stranica (32) sa bogatim programskim sadržajem o arhitektonsko-graditeljskom nasljeđu Podgorice i onima koji su ostavili traga u graditeljskom životu Podgorice i Crne Gore.

Najnoviji broj "Komune" počinje uvodnikom prof. dr Slavice Stamatović Vučković u kojem se ističe da „kao snažan nosilac društvenog identiteta arhitektura je neka vrsta "hard" memorije, zbog čega i ima tako značajnu ulogu u stvaranju i održavanju kolektivnog sjećanja, jer slojevi grada i iskustva prošlosti stvaraju njegov identitet-palimpsest različitih rukopisa“.

Željko Rutović u tekstu "Čitati grad" na primjeren način govori da "danas kada se gradovi ubrzano transformišu i dobijaju futurističke ideje i vizije, sve više dolazi do izražaja njihovo istorijsko arhitektonsko nasljeđe kao jedinstveni govor prošlosti“.

Veselin Konjević vodi nas kroz Podgoricu kroz vjekove sa svojim tekstom pod nazivom "Grad nastajao na šest rijeka" u kojem naglašava da se Podgorica prvi put pominje u dokumentima Kotorskog arhiva 1326. godine, a da je ubrzano rasla minulih godina doživljavajući pravi preporod naročito na polju intezivne urbanizacije i razvoju građevinarstva.

S druge strane Danilo Burzan piše o Duljki kao kolijevci Podgorice koja zaslužuje mnogo veću pažnju, kao i urbanizaciji Podgorice gdje u tekstu pod nazivom "Ulice kratkog sjećanja" piše da je svaka priča o ulicama Podgorice vezana za njenu urbanizaciju.

Tu je i tekst sa naslovom "Knjiga postojanja Podgorice" o graditeljskoj baštini Velizara Radonjića u kojem on ističe da „graditeljsko nasljeđe i graditeljska baština nijesu samo artefakti, arheološke iskopine, stare zgrade ili mostovi, već da je ona i hronika našeg nastajanja i postojanja, naša istorijska čitanka, knjiga postanja i najviši sertifikat našeg identiteta“.

Iz pera Marijana Maša Miljića, još jedno podsjećanje na Jusovaču – zapušteno kameno zdanje u srcu Podgorice koje prestavlja ruglo grada, koje će, napokon, kako najavljuju iz Uprave za kapitalne projekte, Glavnog grada i Ministarstva kulture i medija, nadamo se, konačno biti rekonstruisano.

O Podgorici kao prostoru sudara i prožimanja raznih kultura i civilizacija u tekstu sa naslovom „Plodni dodir različitih kultura“ piše Abdulah Bato Abdić i podsjeća na Vezirov most kao grandiozno kameno djelo po kojem se Podgorica, između ostalog, odavno prepoznavala, a Slobodan Čukić o podgoričkom manastiru Sv. Đorđe koji nikada nije zaživio, ali je kao dokaz za izgradnju tog manastira ostao pečat iz 1408. godine kao jedini svjedok, dok Ivan Kern piše o zaboravljenom nekada velelepnom antičkom mostu na Morači, jednom od najljepših mostova koje su ovi krajevi vidjeli i koji je ostao sakriven u vremenu i prostoru.

O graditeljskom nasljeđu Stare varoši i Drača piše arhitektica mr Jovana Radević koja u u tekstu pod nazivom "Od reciklaže materijala do recikalaže ideja", ističe da zidine Stare varoši i Drača čuvaju brojne lekcije iz istorije Podgorice, dok Goran Sekulović u tekstu sa naslovom „Arhitektura nije naselje ili grad, već ideja prostora“ napominje da kada se govori o korjenima i pionirima podgoričkog svaremenog graditeljstva i arhitektonskog rukopisa, nužno se mora imati u vidu vrijeme nakon Drugog svjetskog rata.

Iz ugla Zlatka Vujotića, neprevaziđenog majstora i obnovitelja starih kamenih građevina, "Komuna" u ovom posebnom tematskom broju objavljuje tekst sa naslovom "Jezgra Podgorice moraju ostati autentična "gdje konstatuje da Mirkova i Stara varoš ubrzano nestaje pod naletom betona", a u ovom broju publikovan je i svojevremeni tekst Pavla Rovinjskog o starim podgoričkim kućama.

O arhelogiji Podgorice-zakonodavnom i institucionalnom okviru piše Petra Zdravković, koja kao direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara piše da Podgorica obiluje arheološkim lokalitetima širokog hronološkog opsega, od praistorije do savremenog doba.

U tekstu sa naslovom "Prvi stambeni objekti s kraja XV vijeka“ dr Igbala Šabović Kerović ističe da je Podgorica od osnivanja i nakon 1878. godine, pa sve do sredine XX vijeka predstavljala organski jedinstvenu cjelinu čiji se urbani rast , u odnosu na nasljiđenu urbanu strukturu, nakon 1878. godine vezuje za formiranje nove Mirkove varoši, a transformacije za kasniji period, vrijeme donošenja i implementaciju prvih regulacionih planova tokom druge polovine XX vijeka.

U ovom posebnom tematskom broju, Komun@ ekskluzivno publikuje tekstove dvoje crnogorskih mladih arhitekata koji su bili stipendisti Evropske unije u projektu BalkanStoryMap koji se odnosio na arhitektonsko nasljeđe druge polovine XX vijeka u cilju očuvanja kulturno-istorijskog i arhitektonskoh značaja uz uvodnik dr Milice Vujošević, iz NVO Kana/ko ako ne arhitekt / kao rukovoditeljke tog projekta i prof dr Slavice Vučković Stamatović kao njihove mentorke u radionici Housing +. Tako je publikovan tekst Selme Bulić o rezidencijalnom kompleku Malo brdo kao posljednjem kriku socialističkog ideala stanovanja i mr Danila Bulatovića, doktoranta na Univezitetu Politehnike u Torinu koji je napisao tekst sa naslovom „Arhitektura kao reprezentacija nekadašnje elite“ koji se odnosi na stambenu zgradu za izvršne organe SR CG u Beogradskoj ulici u Podgorici.

U tekstu „Nostalgija za budućnost“ mr Aleksandar Ašanin, arhitekta, piše o Podgorici juče, danas i sjutra u kojem ističe „ da je današnja Podgorica asamblaž različitih graditeljskih filosofija i njihovih proizvoda i grad u kojem gotovo ništa noije sačuvano u svom izvornom obliku koji mahnitom brzinom proizvodi svoj vjetrovatno najnehumaniji stratum-invensitorski cementopolis...“

Komun@ i u ovom broju ne zaboravlja one koji su ostavili traga u graditeljskom životu Podgorice i Crne Gore pa u tekstu pod naslovom „Arhitektura je etički čin“ arhitektica Ane Dobrašinović piše o Svetlani Kani Radević i njenim projektima.

Ovaj broj završava tekstovima o knjizi "Podgorica kroz prostor i vrijeme“ autorke Igbale Šabović Kerović o kojoj prof. dr Aleksandar Čilikov ističe da je to „kapitalno naučni projekat i monografija koja jasno ukazuje na značaj graditeljskog nasljeđa u formiranju kulturnog identiteta Podgorice" i tekst "Hronika graditeljstva u Crnoj Gori" autora Velizara Radonjića koja po dr Mileti Bojoviću, vanrednom članu CANU predstavlja "svojevrstan ljetopis, odnosno hroniku razvoja graditeljstva...“

I ovaj broj "Komune" uredio je Amer Ramusović, dok je za dizajn i grafičko uređenje bio zadužen Voislav Bulatović.